www.tebe-trazim.com

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mk 4,21-25

I govoraše im Isus: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! Ima li tko uši da čuje, neka čuje." I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Svjetiljka koja treba biti na vidljivu mjestu jest Isus. On je nova Božja objava koja zamjenjuje svjećnjake tradicionalne vjere. Prorok je svjetlo narodu. U našim riječima i djelima Isusova je svjetiljka još uvijek upaljena. U molitvi Bogu prikazujemo svjetlo svojega uma i ljubav srca. Priznajemo sve složenosti koje su uključene u ljudsku narav - svjetlo i tama.

Jutros me dotaklo ovo ....SLUŠATI...
Mislim kako nam fali ...ZNATI SLUŠATI...osluškivati...
...osjećati prostore tame...gdje možemo svijetliti žarom koji smo primili...

Danas je tako teško utihnuti ...i čuti drugog...
...Važni su nam naši zaključci...naša viđenja...
...pa čak i kad nam se čini da slušamo drugog...tako ga rijetko čujemo...

Naše su zabrinotosti jače od nas....naše su nas praznine učinile glasnim nadvikačima...
...jer se bojimo tih praznina...bojimo se praznih posuda naših...iz kojih nemamo što dati drugima...

Pravo slušanje...usmjeruje nas prema DRUGOME..okreće nas od nas samih ..

Onaj tko govori za slušatelja odgojena u školi evanđelja ...sam je KRIST.
Jer u svakom se istinskom slušanju događa susret Marije i Isusa...

Zato...nauči me Gospodine koristiti moje uši...jer si mi ih dao...
...Nauči me slušati...da bih čula što mi govoriš u očima onoga do mene...

Mk 4,21-25

I govoraše im Isus: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo


Bog koristi ceto osobe,preko kojih govori nama ,i one koje nam nanose zlo, da vjezba nasu poniznost, nasu strpljivost ,nasu vjeru .
"Pazite što slušate ".
Svakako da se covjek treba nauciti slusati ,jer nam cinjenica pokazuje da svi slusamo drugacije,obicno onako kako zelimo cuti ,a ne kako jeste.
Bas samo slusanje vodi nas do pogresnih stavova,jer istu stvar koju u isto vrijeme cujemo,dogodi se da je drugacije tumacimo..
Ako naucimo da slusamo jer tako uvjerit cemo se jednoga dana, koliko su nam oni koji nas razapinju, korisni,oni koji nam govore ,poticu nas na razmisljanje..
Svakako da je to normalno, inace nebi znali ima li u nama ljubavi Bozje prema bliznjemu?

Kako se odnosi tvoje srce prema bližnjemu?, pita sv. Franjo Saleški. Ljubiš li ga doista i to iz ljubavi prema Bogu?

Ako nam je stalo da tocno znamo ,onda moramo staviti pred sebe neugodnog, antipaticnog covjeka.Ili onoga koji nam ogorcava zivot..
Samo na takvima vjezba se nasa ljubav prema Bogu u bliznjemu.

"Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju?
Ne, ta svijetiljka ,svijetli jos vise na onom covjeku koji nam je rijecju i djelom zlo ucinio.Ono sto nas je srusilo u provaliju...Na njemu ta svijetiljka mora da proradi...

Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo

Zato se pitamo ,i srce svoje ispitajemo , je li nase srce prema njemu u redu, da li nam tesko pada da ga ljubimo …
Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.
Isus trazi nesudjenje , bez obzira sta to bilo .Ove rijeci nam govore ,da sebe i nase izlaganje u osobnom zivotu ,samo moze doprinjeti da ispravimo ono sto nam ne valja..da nam mjera bude ljubav...

(danas su mnoge vage,"pogresno napravljene")

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Mk 4,26-34

I govoraše im Isus: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Većina od najvećih životnih lekcija i pouka povezana je sa strpljivošću. Vjera također raste u plimama i osekama našega života. Bog nije nestrpljiv s našim rastom. Bog je onaj koji nas stvara ni iz čega i oblikuje nas svakoga dana. Bog uzgaja ljubav u nama tako da zrela ljubav može pružiti zaklon i utjehu mnogima.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Mk 4,35-41

Uvečer istoga dana kaže Isus svojim učenicima: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Stvari nikada nisu tako loše za Isusa. On prolazi kroz oluju zajedno s učenicima štiteći ih iako oni to ne znaju. Možda osjećamo da su stvari vrlo loše u našemu svijetu tako da ni Boga više ne zanimaju. Zar Bog nije odustao od nas u svijetu tolike korupcije, pokvarenosti, nasilja, nepravde...? Bog nikada ne odustaje, u molitvi potiče našu vjeru da budemo sigurni da je uvijek uz nas.

Isus je zaista uvijek uz nas i s nama i u nama ,samo mu se trebamo potpuno predati i svaki dan bez prestanka moliti i vjerovati Mu,jer po vjeri i molitvi bivamo spaseni.

NE BOJ SE JER JA SAM S TOBOM

Ne boj se, jer ja sam s tobom
da te čuvam od svakoga zla.
Ne boj se, jer ja sam s tobom
da ti dajem miran san.

Jer moja ljubav je istina
moja ljubav liječi srca slomljena.

Ne boj se, jer ja sam s tobom
ja sam te otkupio.
Ne boj se, jer ja sam s tobom
imenom sam te zazvao.

Jer moja ljubav je istina
moja ljubav liječi srca slomljena

UČITELJ: Lađa, more, Krist i učenici to je danas Crkva na olujnom moru povijesnih zbivanja. Stoljećima plovi usred kaotična divljanja od srednjovjekovnih zabluda, križarskih ratova i vještičarenja kroz društvena revolucionarna previranja: u koncentracijskim logorima Trećeg Reicha, strahotama sovjetskih Gulaga, Vukovarima Domovinskog rata, moralnom dekadencijom naših dana. Crkva plovi i s njom dva čuđenja; naše i Isusovo: "Zar je moguće da ne mariš za naša stradanja?", te "Zar je moguće da vam je vjera tako slaba?" Mi smo ukrcani i ploviti se mora. Lađe su načinjene, ne da budu usidrene u luci ljubeći prošlost i stare stvari, čime mogu postati samo muzeji, nego da plove i da prevoze ljude na drugu obalu. Crkva je lađa koja povezuje obale vremenitosti i vječnosti. Mora ploviti, upoznavati podmuklost valova, neizbježne opasnosti pouzdavajući se u Krista kormilara i posljednju spasenjsku nadu. Kad se nađe u opasnostima, vjerom može probuditi čudesnu moć njegove prisutnosti.

ČITAČ I: Svakom vjerniku je potrebno pouzdanje dok lađa njegova života plovi neizvjesnostima. Iznenada se pojavi neizlječiva bolest, majka je ostavila djecu kad im je bila najpotrebnija, brodolomi u braku onih koji su se nekoć toliko ljubili da su morali poći skupa, a sada se toliko ne podnose da mora svako na svoju stranu, mladi dezorijentirani i u panici čine kobne greške jer ih je uplašilo brdo životnih problema pred kojima su se našli. Otac četvero djece ostao je bez posla! Ima ljudi koji osjećaju da ih je i Bog napustio, da ni molitva nema više smisla, da su demonske sile nezaustavljive. Oni se pitaju: tko će zapovijedati njihovim vjetrovima, tko utišati njihovo valovlje? Odgovor je ponudio sv. Marko: "Krist, probuđen jakom vjerom!". No, vjerovati ne znači poznavati katekizamske istine i vršiti obrede jer pored svega toga i srca kršćana drhte od straha. Vjerovati znači osloniti se na riječ Božju, ona je pravi antibiotik za strahove.