www.tebe-trazim.com

Evice trebala si pogledati moj post na strani 1 koji ti citiram ovdje a koji se je odnosio na Maju.
Moj drugi post o kojemu ti pričaš govori sa ironijom o situacijama svekrva i nevjesta (ako neznaš što je ironija i autoironija pogledaj si u riječnik). Ja sam imala predivnu svekrvu i svekra ali ja nisam ničija svekrva i nedaj Bože da sam tvoja .

neznam cemu tolika ljutnja.. ja sam rekla svoje misljenje.. a ja sam dobila sto sam dobila i nezelim uopce mjenjati.. u ostalom nisam vas vrijedala niti mi je to bila namjera... kao sto ste vi shvatili...

Hvaljen Isus ,ja razumijem i Evicu i Speranzu.Jer zasto smo to mi nevjeste uvijek krive i kada nismo apsolutno nista,zasto se pokusava vratit starinsko vrijeme kada je nevjesta morala samo ćutat,radit,slusat biti pokorna svekru,svekrvi,zavama u mom slucaju i cijeloj rodbini i selu.Mozda ovo sve zvući nelogićno ali kod mene je tako sve bilo.A eto sutila sam,postovala,slusala ali ne nije dovoljno.Pa neznam eto sta sam jos trebala radit da bi imali makar malo postovanja prema meni kao ćovijeku,da me negledaju kao nevjestu.Ali nikako za nijhovog sina nevalja da je zlatna dosla nevalja njima.A sto kaze speraanza ima i ta mjesta ipak je ona njegova majka i kakva je god ja volim njenog sina kojeg je ona rodila,pa on ima njene gene....I evo dolazi Bozić meni je tesko sto smo u svadi,peće me savjest sto nemogu bit ćista pred Bogom za Bozić.Znam da bi trebala ja kao prava krsćanka otić im i ćestitat Bozić,ali NEMOGU ZABORAVIT sta su mi radili,kida me sto sam toliko povrjedena,pojede me to sto zelim da sam bliza Bogu i da oprostim i zaboravim ali jos nemogu zaboravit,oprostila jesam,ali zaboravila nisam.....podem se pitat kakva sam vjernica ako mi je tesko zaboravit mislim da sam slaba ,ali trudim se bit bolja i treba mi vremena i molim Isusa da budem bolja osoba,a isto tako i da oni postanu bolji ako ne prema meni makar prema svome sinu. BVB

Draga moja sestrice Maya...tezak je nas zivotni put....Potpuno te razumijem,ali osvrni pogled na Isusa kada mislis da ti je najteze...Sta je On sve prosao radi nas da nas spasi,a ni kriv ni duzan...Nosio je tezak kriz...posrtao pod njim ,padao i tri puta se hrabro dizao...na kriz bio razapet i trnovom krunom okrunjen...macem proboden...popljuvan,izranjen,osramocen...opet je Ocu zavapio..."Oce-oprosti im jer neznaju sto cine "...Zato oprosti i ti draga Mayo i zaboravi,idi za ovaj Bozic i cestitaj im...neka vide da si dijete Bozje...Isus nas je poucio da moramo prastati i biti svjetlo svijeta i sol zemlje...Skupi snage i pokusaj ponovno biti sluga ponizni...Tesko je,ali bit ce ti poslje lakse,jer ljubav nepozna granice...znas onu...koliko puta da oprostim bratu ? 7 puta ? Ne kaze Isus 7 puta 77 ...pa tako i ti draga...oprosti i zaboravi,jer ako nemozes zaboraviti-onda nemozes ni oprostiti...Neka ovo svjetlo upaljenih svjecica naseg Adventskoga vjencica razari i tvoje srce plamenom ljubavi i oprosta za sve one kojima nemozes oprostiti...pokusaj opet...izmiri se i moli za sve njih i Bog ce uslisati tvoje molitve,ali vjeruj u ono sto molis... Bog te blagoslovio i sve tvoje...

...Majo, ...pročitah tvoju priču...
...Eto...ja sam i snaha ...i svekrva...i mogu pričati iz obje pozicije...
...Htjedoh ustvari samo reći...da je najbitnije sačuvati sebe...svoj mir...izreči uvijek što misliš......a pri tome ne povrijediti nikoga...što je naravno najteže...
..osobito ako imaš dominantnu svekrvu...koja je držala dirigentsku palicu prije tvog dolaska u kuću....
...Takvu sam imala i ja...
...udala sam se mlada...tek s navršenih osamnaest...
...prepuna snova....ružičastih o braku i životu...
...kad se počeše razbijati o stijene....nosilo me svuda....
...Godinama sam gušila nezadovoljstvo u sebi...neznajući kako to izreći...
...bojeći da ću povrijediti muža i nju....
...A onda...kad je preplavilo sve u meni...puklo je po svim šavovima..
...Danas...gledajući na to znam što je bilo krivo...
---nisam znala govoriti...nisam znala razgovarati...
...bojala sam se ....i htjela biti točno to što drugi žele od mene...
...u svemu tome ...gubila sam i sebe i njih...
...čuvala neki prividni mir ...kojeg nije bilo...
...I moj je muž bio podložan svojoj majci...i mislila sam da je ona nedodirljiva tema...
...da jednostavno nesmijem ništa reći što me smeta...
...Čovjek ne može tako živjeti...to je umjetno...
...Mi moramo imati slobodu...makar govora....ali moramo imati u tom govoru poštovanja...
...Danas sam ja svekrva...i suočavam se s nekim situacijama...u kojima bih poželjela uzeti i ja dirigentsku palicu...ne iz želje za vlašću...već zato ...jer mi se čini da bi orkestar puno bolje odsvirao....
...situacija obitelji mog sina ...je specifična...i jednostavno iziskuje našu pomoć...no vjeruj...teško je odrediti gdje počinju ...a gdje završavaju dobre namjere....
...Gledam svoju snahu...i ona se boji hoće li ispuniti očekivanja...hoće li biti dobra snaha...
...učim je biti svojom....govoriti ono što osjeća...učim je da je najvažnije razgovarati...biti iskren...
...gledam svog sina...toliko mu je stalo da sve funkcionira među nama...
...učim ga da su oni osnovna obitelj...i da su oni najvažniji jedno drugom...
...a svi mi ostali ...samo smo poprati koraci na njihovu putu...
...a onda se opet...nenadno suočim u sebi s nekim očekivanjima...s nekim osjećajem...kojeg raspoznajem da nije od Dobra...i znam...borit mi se s time...
...Život u braku...život u obitelji je Život Evanđelja...
...a življenje Evanđelja...mukotrpan je zadatak ...nama malenim prolaznicima...
...ali...nije nemoguć....baš naprotiv...
...ali nam je prizivati Isusa...i Majku...da hodaju s nama...da nam pokazuju put...da nas vode...
...Sami ne možemo...
...Evo ...za kraj još...(jer pišem na poslu)reći ću ti Majo...da te potpuno razumijem...
...ali vjerujem da ćeš pročitavši ovo pomisliti...je, ...to je tako ...ali u mojoj situaciji je drugačije....
...Nema nijedne situacije...u kojoj bi Bogu bilo nemoguće išta učiniti...
...baš naprotiv...On koristi one najteže...da bi pokazao svoju moć...
...baš kako je i meni jednom....kad sam mislila da nemogu nikako pružiti ruku...jer, pred nekoliko dana...toliko mi je ružnih riječi izrekla...da bi to bilo nemoguće...
...i bilo bi doista meni....ali ...popustila sam tom glasu u sebi...moraš ti pružiti ruku...
...i dogodilo mi se ...da oči kojima sam gledala svoju svekrvu...više nisu bile moje...
Isus mi je posudio svoje oči...kojima sam vidjela jadnu...nesretnu ženu...

Dat će to i tebi...sigurno..ako poželiš svim srcem....moli ga da izbriše sjećanja...da gledaš Njegovim očima...
...i ...kad budeš sjedila nasuprot svoje svekrve...ma kako u tebi bilo ...pokaži joj svoju odlučnost...pokaži joj da se ne bojiš...ali da je poštuješ...
...Vidjet ćeš....Majo...mijenjat će Gospodin sve u tebi ....a onda i u njima...
...mijenja i u meni...koliko Ga tražim...
...samo da mi je biti budnom uvijek....i otvoriti Mu vrata...svakoga trenutka kad kuca...

..Želim ti svim srcem...slobodu ...i blagoslov tvojoj obitelji ....osobito u ovom vremenu isčekivanja .....malog djetešca Isusa...

HVALA vam svima na ovakvim rijecima mislim ada necu odustat od borbe da to prevazidem,ali kad pomislim na svoje dijete i na kakav naćin sam ga izgubila tesko da ce mi to ici tako lako od ruke.Mene zapravo to najvise i koći da im oprostim radi svog dijeteta jer su mi doprinjeli da moje dijete umre na ovakav način strah me je Boga sto to kazem Bog ima svoje razloge ali cinjenice su takve,jos sad i baki od mog muza smeta gdje mi je dijete sahranjeno na parceli koju je ona kupila za sebe ,svekra(sina svog)swvekrvu,pa mi rece da bi bilo najbolje da dijete premjestim negdje drugo da kupim parcelu,sad im smeta i dijete moje a sama je rekla da se moze sahranit tu,pa zasto n ije na vrijeme rekla,ali sad su joj mozak napunili sin i nevjesta.A opet ja o svome jadu oprostite sto vas morim,znam da sam gresna pojede me to vjerujte mi ali mi je jos gore kad se proba neko opravdanje naci za nekog ko je zloban ko nema ljudskosti.ISUSE POMOZI MI I OPROSTI NAM SVIMA MOLIM TE ISUSE POMOZI MI...........Ipak sam morala napisat vam ali ovako iskalim svoj bijes,bol ,ljutnju .......Jucer je puna godina od smrti moga sina bila,boli dusa,cijepa se,volim te sine najvise na svijetu..........................BVB,nadam se iskreno da me nećete kritikovati puno ali tesko mi je ja znam kako mi je dijete izgubiti na ovakav nacin a da ti neko se smije i kaze da to dijete nije od njihovog sina je zaista poi meni a jesam po prirodi preosjetljiva,pretesko za podnijet.......... [/b]

Draga Maya ti jednostavno moras poceti zivjeti za danas i cekati sto ce ti dan sutra donjeti,a ne se vracati uvijek u proslost...Svaki novi dan je jedan novi pocetak i najprije razmisli koliko sama sebi skaces u zeludac takovim razmisljanjem...Evo Magdalena1 ti je ljepo sve opisala ,pa pocni tako raditi mada bilo neznam kako naporno i tesko...Zamoli Isusa da te povede u sva tvoja sjecanja i da zajedno s tobom prode sav tvoj zivotni put do dana danasnjeg i svaku osobu koju spomenes u svojim sjecanjima zamoli sa Isusom da ti oprosti,da oprosti Isus toj osobi i da oprostis ti i tada kada to sve ucinis zamoli Isusa da te dalje vodi iz dana u dan novim putem ljubavi i razumjevanja..Ti ces sigurno i opet postati majka,ali moras predati sve Bogu u ruke i imati snage...snage sve zaboraviti i poceti zivjeti novim pocetkom...Bit ce tada lakse i tebi i tvome muzu kad skines taj teret sa svoga srca...Svi mi imamo problema u zivotu,nisi jedina nazalost,ali tako to mora biti...Sjeti se da je tvoj sincic sada mali ljepi andeo u nebu kod nebeskoga Oca i da i on sada moli za tebe...Moja je sestra izgubila sina prije dvije godine u 19 stoj godini,ali mora zivjeti dalje...I ona zali,ali suze ga nece vratiti pa tako i ti isplaci se dobro i izmoli tada molitvu Isusu i zivot ce krenuti dalje...Misli na ono ruzno sjecanje samo umaraju i to nije od Boga, jer Bog zeli da mi budemo radosni i da se uzajamno ljubimo ,zato od sada svu proslost zaboravi i pocni od pocetka zivjeti novi zivot u miru i ljubavi,a napose u molitvi...Evo mi molimo Devetnice ovih dana Dosasca pa ukljuci se i ti snama da Isus uslisa i tvoje molitve... BtB....Svi molimo za tebe...

Drag maja,

ono što ljudsko srce ne može oprostiti može Isus...istina je, dobro kažeš ti to nemožeš oprostiti, niti bih ja to mogla, ili bilo koji čovjek, to su boli koje nadilaze ljudsku moć

ali,

pogledaj Mariju, pogledaj njenu bol, kad je ona izgubila svog sina, izgubila je svog malog Isusa, bila je tamo i molila za te koji su ubijali Isusa, za nas koji smo također udarali po njenom malom Isusu, koja majka bi to mogla sama????
Kako to da Marija, koja je osjetila najveću bol koje ljudsko srce može osjećati, nije se slomila?
Jer je imala pouzdanje u Boga, Bog joj je dao snage...Isus zna da ti to ne možeš oprostiti sama, on vidi tvoj trud, ako ne možeš sama moliti za dar oprosta, onda zamoli svečenika da moli za tebe, onda kad osjetiš da je vrijeme da ideš kod njih pružiti im ruku, idi...ne brini se što će oni reći, reci idem u ime Gospodnje, ne u svoje ime, idem radi Marije i Isusa, jer je Marija pretrpjela toliku bol...Isuse idi ti ispred mene, Marijo ti primi moju ruku da se ne vratim od straha natrag, Sv. Mihovile otjeraj sve zle duhove ljutnje i gorčine od mene, moje srce je slobodno od želje za osvetom, moje srce je hram Duha Svetoga, ovdje samo prebiva Bog! I ako ne uspiješ prvi put, korak po korak, ako prođeš pola puta do njihove kuće, dobro je, kad uđeš...što ti se može dogoditi, ideš u ime Isusovo...Isus ide s tobom...a tko može Isusu nešto napraviti, a da On to ne dopusti...ti si napravila svoju dužnost! iz ljubavi prema Isusu, sve ostalo je Božja volja...uzmi sa sobom blagoslovljene vode, soli, pa kriomice posipaj po kući, ili dok ulaziš,

Draga maja, sestrice, opasaj se štitom vjere, pouzdanja, a Duh Sveti će ti dati snage, pa češ u svojoj poniznosti (jer si ti išla kod njih) stajati kao div, a sotona i zlo će biti posramljeno...jer bog uzvisuje ponizne a oholice baca s prijestolja!

Majo, razumijem te....
Voljela bih doista...da možemo jedni drugima pomoći svojim svjedočanstvima...
...međutim...Bog za svakog od nas ima jedinstveni način...
No... doista vjerujem da Isus može izbrisati sjećanja...iscijeliti rane...
..i onda ...kada one izgledaju preduboke i neiscjeljive...
Sigurna sam ...da On može djelovati kad mi ne možemo...
..Meni je glas o oprostu ....došao nenadno u srce...
...Nije prošlo niti desetak dana kad me svekrva doslovno izgurala van iz kuhinje...
...kad je toliko ružnih riječi izgovorila...da sam mislila kako joj nikad to neću zaboraviti...
...U najnezgodnijem trenutku...kad nisam bila doma...čula sam taj glas...
...Idi kući...i izmiri se s njom...
...Opirala sam se....protivila....govorila sam sama sebi...Nemoguće je..ja to ne mogu...
...Na kraju sam morala popustiti tom glasu u sebi...
...Došla sam kući...i skuhala kavu...
...Kad sam je trebala staviti na stol...i reći joj da se želim izmiriti...
...ruke su se počele tresti...nisam mogla...
...Tad sam otišla u kupaonu...zaključala vrata...i klekla...
Rekla sam Isusu....da ne mogu....da doista ne mogu....ali ako On to želi...neka mi pomogne...
...neka On to učini umjesto mene...
..Vratila sam se...i uspjela staviti šalicu pred nju..i izgovoriti što sam htjela..
...prvo je zaplakala...a onda je krenula ispočetka...o tome kakva sam ja...
...kako ona meni ne može oprostiti....
...Pustila sam je....i idućih dana pozdravljala ...iako nije odgovarala...
...onda je trećeg dana prišla k meni...rekla par riječi...i u tom trenutku Majo...
...ja doista svjedočim....nisam gledala svojim očima...
...Preda mnom je ...umjesto one bahate žene stajala ranjena i nesretna žena...
...i ja sam toliko silno sažaljenje prema njoj osjećala...da to nikada...dok živim neću zaboraviti...
...Eto...željela sam ti ovo napisati .
...Ja te razumijem svim srcem....razumijem tvoju bol...
...osjećam s tobom...ali osjeća i Onaj ...koji sigurno čeka uzeti to na sebe...
...Uzet će Majo...hrabro naprijed....
...moli za te jedan anđelić s neba....
...Blagoslovljena bila...draga ženo....
.

Ovo svjedočanstvo mi je magdalena pričala. Zaista je to bio zahvat Božji. Jednostavno je poslušala (čuj jednostavno) glas Božji koji je od nje zahtjevao promjenu u srcu, bez obzira na sve. Glas koji je tražio od nje bezuvjetno, bez ikakva obećanja da će se svekrva promijeniti. To je manje i bitno. Taj glas joj je došao preko jedne žene koja joj je rekla da mora oprostiti. Naravno da se tome prvo opirala, no Bogu hvala nije ostala na tome, nego je poslušala onaj glas. zbog toga joj je Bog i dao da promotri sve Njegovim očima. I slika se promijenila, naravno, a s njom i Magdalenino srce u koje se spustio Božji mir. Eto ja dodala nešto malo, jer me njezino svjedočanstvo zbilja dotaklo i urezalo se. I potvrdilo opet da BOGU JE SVE MOGUĆE.