www.tebe-trazim.com

Frtljice draga, nikakva tu grijeha nema i nema razloga ni za kakvu grižnju savjesti, ali ako doista želiš živjeti čistoću do braka nastoj izbjegavati prigode koje bi mogle dovesti do toga da se od uha ode dalje. I...dobro operi uši.


Nemaš brige. Ja ti garantiram da te ne ćeš za svoje postupke odgovarat ni Kleofi, ni Speranzi ni Franu26,5 već jedino i samo Gospodinu.

Ajde dobro, oralni seks manje-više, ali što ćemo s prstima. Smije li se pomagat prstima u svrhu usrećivanja žene? Zna li tko što o tome?

Draga frtljice ja nisam rekla da nisam griješila i sada hoću ovdje izigravati nekakvu čistunicu ali sve se skupo plaća i svaki grijeh se okaje u suzama i boli a ne zaboravi da i ti nećeš imati uvijek 18 godina.

Zaboravimo na bilo kakva grickanja dok se ne približimo braku.
Ja sad žalim za svakim poljupcem koji sam dala. Više ih nikad ne bih dala (te koje sam dala) i sve bih ih povukla da mogu.
Nema veće radosti i sreće nego živjeti nevino. Najbolje to zna ocijeniti onaj koji je prošao i jedno i drugo.

Zar nije dovoljan pogled pun Ljubavi, stisak ruke, ZAGRLJAJ, nježan poljubac koji ne navodi na prestrastvene zagrljaje i dodire..
Čitajte malo Ivančićeve stavove o veličini, ljepoti i čudesnosti te nevine ljubavi...Kad ona nije tjelesna...
Pa cijeli ćemo život živjeti tjelesno (u braku)..Zar nam je tako teško suzdržati se tih nekoliko godina do braka??

Nisam, nisam zaboravila kako je to kad ti se netko toliko sviđa da ti se čini da bi odmah pristala da život provedeš s njim - znam što je to strast i kako nas daleko može odvesti i stoga je uistinu jedino rješenje ne se izlagati takvim prigodama, pogotovo ako si po naravi slab na te stvari...

Ja sam prije nekoliko godina zamolila Isusa da uzme sve moje osjećaje i neka ih On kontrolira..I evo, uzeo je i moju strast... Ona postoji, ali ja je čuvam s Ljubavlju za pravu osobu i pravo vrijeme.

Uistinu trebamo čuvati svoja srca...

Primijećujem oko sebe djevojke vjernice kako nose minice... Dekoltee...Razgovaram s prijateljem vjernikom koji kaže da to nije ništa loše što su tako obučene...I stoga mi nije čudno što mladi imaju toliko problema s bludnošću... Lijepe noge, lijepi bokovi, lijep dekolte - sve to je ugodan prizor koji sigurno izaziva zabranjene pomisli..One ne moraju biti nužno prljave, ali dovoljno je da takva djevojka privuče pogled i - već je i to dovoljno da dođe zloduh bludnosti...

Premalo smo svjesni kako smo lake mete i kako su zamke toliko lukave da ih ni vjernici više baš i ne registriraju...

Slažem se Speranza, ali ne smijemo dopustiti da nam Lukavac grijeh preuveliča. Sotona čini sve da nam grijeh umanji prije nego ga počinimo i da ga uveća nakon što ga počinimo. Zato nema velika kajanja (ima jedna narodna) ni velika obraćanja pozornosti na grijehe. Najveći je problem i opet naša oholost koja nam ne dopušta da povjerujemo da smo mi ovako savršeni i bezgrješni mogli takve psine počiniti. A eto jesmo.

U novije vrijeme je to nekoliko desetljeća. Zato ove teme toliko i golicaju ljude.

Evo čitam neki islamski tekst gdje ovako pišu:

Pristaše Musa-pejgambera zapostavili su dušu, a pristaše Isa Pejgambera bili su zapostavili tijelo. Stoga je došao Muhammed i kazao kako se čuva i njeguje zajedno duša i tijelo.

Ovo ne navodim slučajno. Ovako muslimani misle o nama (Isa je Isus), a to nije točno. Kršćanstvo je one koji odbacuju tijelo uvijek smatralo hereticima. Kod nas je tijelo (uvijek zajedno s dušom) toliko uzvišeno da ćemo u Tijelu uskrsnuti. Doduše u proslavljenom, ali u Tijelu.

Kako je malo čistoća poznata u svijetu!Kako malo cijenjena!Kako se malo trudimo sačuvati je!S kako malo predanosti molimo Boga za nju!A ne možemo je postići sami. sv.Ivan Vianney

Nema tako moćnog lijeka protiv vreline požude kao podsjećanje na muku našega Spasitelja.U svim svojim poteškoćama nisam pronašao ništa tako djelotvorno kao Kristove rane.U njima spavam siguran.Iz njih uzimam novi život. sv.Augustin

Ne slažem se s ovim "nema velika kajanja". Kajanje nije zbog toga što mislimo da smo sveti pa ne možemo sagriješiti, nego zbog toga što smo iznevjerili Boga. Ponekad kajanje i izostane i potrebno se vratiti snagom volje, kad je veći grijeh u pitanju. tada molimo zad ublju spoznaju svog grijeha.Ne možemo ne obraćati pažnju. Bol zbog toga što smo opet izigrali povjerenje, što smo tako slabi, mislim da je pokretač za promjenu. Ta bol zbog ljubavi koju smo povrijedili....ta bol što nismo bolji s obzirom na primljeno, što ne uzvrćamo ocu kako bi trebali.
Nije dobro niti u svemnu gledati oholost tipa; ah, ako se previše kajem to znači da sam predobro mislila o sebi...
Mislim da je najljepši raskajan grešnik, onaj koji ne promatra oholo je li oholost kajati se previše...nego koji se prositre pred Bogom i osjeća bol.
Kad kajanje ne osjećam dovoljno, ne budem svjesna dovoljno ni Božjeg milosrđa koje me opet prima natrag, u krilo Očevo. I zahvalnost je kasnije veća.

Meni se čini da ste ovdje svi vi malo fiju fiju....

Kakvu prstići,i kakva grickanja...itd..

Ako ćemo ić u dubiozu..i sa samom pomisli da bi to pitali..znači o tom ste razmišljali..već je grijeh počinjen...


Odgovore potražite kod svećenika..ovdje nitko ne može dati vjerodostojan odgovor..na neka duboka pitanja...koja su se slila u ovu temu...
BVB