www.tebe-trazim.com

Susret

Susret je trajanje.


Ima sudbinskih

susreta, susreta

koji znače prekretnicu

u životu:

prekretnicu shvaćanja, usmjerenja ili suputništva.


Od susreta se živi.

Od nekih čak cijeli život.


Ima susreta koji ostavljaju duboki trag.

I taj trag traje.

Može trajati cijeli život.


Doista, susret može ostaviti trag, koji zapravo

i nije mrtav trag, nego je, recimo tako, preostala prisutnost onoga koji je prošao.


I makar ta osoba koju smo sreli,

možda više i ne korača zemljom, taj trag je u stanju još dugo čovjeka obogaćivati, nadahnjivati ili uznemirivati.


A ima u riječi SUSRET

još nešto.

Je li vam ikada palo na um

da su riječi sresti i sretan, a prema tome i susret i sreća istoga korijena?


Dakle,

za sreću je potreban SUSRET!

NOVAC BEZ VRIJEDNOSTI

Jedan stari sufi prodavao je sve i svašta da bi zaradio za život.
Ostavljao je dojam priglupog čovjeka, jer su mu ljudi često plaćali lažnim novcem, ili su mu govorili da su već platili, iako to nije bila istina, ali on je uvijek vjerovao ljudima na riječ.

Kada je došlo vrijeme da umre, pogledao je u nebo i rekao:
"Gospode, toliko sam lažnih novaca primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga; želio sam misliti da ne znaju što čine.
I ja sam novčanica bez vrijednosti, zato, molim Te, nemoj me osuđivati."

Tada je začuo glas: "Kako je moguće osuditi onoga koji nije osuđivao druge?"

Lako je naći nekoga tko radi s ljubavlju;
teže je pronaći nekoga tko misli s ljubavlju.


(Anthony de Mello)

Cilj opravdava sredstvo ili ipak preko trnja do zvijezda?

Krateći vrijeme ''surfanjem'' po internetu, naišao sam na jednu priču koja me inspirirala za ovaj tekst. Priča je to o deset žaba koje su iz svoje bare uslijed ljetne žege i opasnosti nestanka vode odlučile krenuti na vrh obližnje svete planine i na njemu pronaći izvor koji neće presušiti, a o kojem se pokoljenjima priča da postoji.

Kad su objavile svoju nakanu, cijela zajednica im se smijala, stare krastače su ih upozoravale na opasnosti i besperspektivnost takvog pohoda, pozivale se na tradiciju, prijetile vječnim i svetim zakonima koje je objavilo njegovo božanstvo Veliki Žabac, no neposlušnice su ipak krenule.

Isprva je uspon bio lagan, no s vremenom je postajao sve strmiji i opasniji, pun visokih i skliskih litica, a i vremenske prilike su se mijenjale i dodatno usporavale njihovo kretanje. U nekima od njih se pojavila sumnja, u drugima strah, u nekima žal za toplom barom, strah od nepoznate budućnosti, odnosno smrti. Počeli su se stvarati klanovi među njima koji su svako malo vijećali. Redom su odustajale.

Jedna žaba, ja sam ju nazvao Lucija jer mi je to žensko ime posebno lijepo, je ipak ostajala čvrsta. I ona je stigla na vrh. Zašto? Otkrit ću Vam na kraju ovog teksta pa imajte strpljenja i nemojte iskorištavati mišju dobrotu da bi ste olako zadovoljili svoju znatiželju koja vas sigurno grize ukoliko ne znate tu priču.

No, prije toga, hajdemo se malo pozabaviti važnijim pitanjem - kako je ta žaba jedina stigla na cilj? Zašto je to pitanje važno? Iz jednostavnog razloga što mi ljudi bolujemo od najveće bolesti od koje čovjek može oboljeti, a to je nestrpljenje, pa od herojskih ljudi zapamtimo samo to da su iz besperspektivnosti stvorili nešto, a da puno pažnje uopće ne posvećujemo putu koji ih je doveo do cilja, a upravo je to najbitnije.

U naslov sam stavio staro koristoljubivo načelo djelovanja po kojem cilj opravdava sredstvo. U životu smo svi došli u napast da ga primijenimo, a siguran sam da smo ga u nekim stvarnostima svog života i primijenili. Jesmo li pritom sagriješili to zna savjest, u konačnici jedini pravedni sudac - Bog. No, ipak, stavite se u poziciju čovjeka koji želi postići neki svoj cilj i to svim srcem, ukoliko srce simbolički uzmemo kao centar naše temeljne želje, a ta je – biti sretan. Što je to sreća, to je opet pitanje na koje postoji onoliko odgovora koliko je ljudi, a u ovom tekstu to ni nije bitno.

I žaba iz naše priče je imala cilj, njezino srce je čeznulo za nepresušnim izvorom svoje sreće. Kako je izgledao njen put, njene misli, ponašanje na tom putu? Je li bila sebična? Je li bila slijepa na muke, sumnje i strahove svojih suputnica? Je li ih iskorištavala ispraznim pričama i varljivim riječima da bi dobila podršku za svoj interes? Je li zastala kad je primijetila da je jedna žaba propala kroz led u ledeno jezero? Je li joj pokušala pomoći, u konačnici, je li pustila iskrenu suzu nakon što je ova otišla smrti u naručje? Je li se možda poslužila lažima, zavišću da bi unijela dodatne sumnje, strahove i međusobnu mržnju među pripadnice klanova koji su se počeli stvarati tokom puta?

Je li se možda pravila svetica, pričala poučne teološke pričice o Velikom Žapcu i njegovoj ljubavi i pomoći svim žabama, a u svom srcu samo gledala kako zadovoljiti svoju taštinu, popeti se prva i jedina na vrh planine kako bi joj se pokoljenja divila? Ili je iskrena srca hrabrila obeshrabrene prijateljice, ulijevala im nadu, vjeru i ljubav svojim iskrenim prijateljstvom i dobrotom? Je li možda pokušala odustati kad je došla pred kušnju da zbog tuđeg interesa zaboravi na svoj i pomogne svojoj jedinoj preostaloj suputnici, ili je njezino srce zaigralo od radosti što se riješila zadnje suparnice na putu ostvarenja svog cilja?

I tako bismo mogli nabrojati još tisuću pitanja i pretpostavki o njezinim mislima, djelima i riječima. I da vam sad otkrijem zašto je jedina stigla na cilj. Priča kaže da je bila gluha. Bila je gluha na sve sumnje i strahove koji su dolazili od drugih žaba, gluha na sve sumnje i strahove koji su se rađali u njezinom srcu. Nosila ju je ljubav i njezino dobro, plemenito i iskreno srce. Bila je gluha na crva taštine koji joj je slao slike njena spomenika u carstvu žaba i mnoštva žaba koje zastaju u budućnosti pred njenim kipom kako bi joj odale počast.

Kad je ona jedna žaba propala kroz led u ledeno jezero i umrla, ona je prva priskočila u pomoć, jedina pustila iskrenu suzu i tugovala za svojom prijateljicom. Bila je gluha na crva ljubomore kad ju je uhvatila groznica i kad je vidjela da su njene suputnice zdrave, da se polako udaljavaju od nje prema vrhu planine. Bila je ljubomorna na crva zavisti kada je vidjela da je jedna njena suputnica postala vođa grupe koju su ostale žabe slušale i slijedile.

Kad je u jednom trenutku jedna od žaba počela zbog hladnoće posustajati, ona joj je dala svoj kaput, hrabrila ju i tješila u njenoj bespomoćnoj obeshrabrenosti. Jedina se suprotstavila onoj najjačoj žabi predvodnici kad je ova htjela ostaviti jednu prijateljicu u okovima ledenog snijega. I oprostila je jednoj žabi kad ju je ova htjela iz zavisti gurnuti u ponor.

I zato je stigla na vrh, na svetu planinu na kojoj nikad izvori ne presušuju, a ni sunce nikad ne nestaje. Jer je slijedila svoje iskreno srce puno dobrote, ljubavi i straha Božjega. Daljnje pouke ostavljam vama da ih sami dokučite, ali i da se zapitate kako dolazite do svojih ciljeva? Preko tuđih leševa ili preko trnja?

[i]..došao jedan strašno učeni čovjek x..na nebo..
..nije bilo toga što on nije znao..

..doveli ga anđeli pred S.Petra..
..i Petar mu kaže ;

." Dobro nam došao brate X "

..a čovjek X reče.."Dobro , hvala na dočeku, ali Petre,.moram ti reći..
..pogriješio si što si zatajio onda Isusa, jednom...ajde..ali ti to 3 puta učini"...
..Petar reče.."Vodite našeg brata, dalje"..

..odvedoše..brata x Mariji..
..i čim je vidio Mariju..
..Marija reče.." dođi svojoj nebeskoj majci..sine zemaljski.."

..brat X ..reče.." evo me majko Marijo...al samo da nešto kažem...
..dobra si majka..bila..ali ipak..da si bolje pazila na
..Isusa.kad je bio manji...ne bi ti on uspio otići u Hram , a da ti ne znaš..
..gdje...je on.."

..MARIJA reče. "Odvedite našeg brata X..do mog sina Isusa..

..anđeo Mihael..primi čovjek X i povede ga prema središtu Neba..

..dok si išli..prema središtu..
..reče brat x anđelu Mihaelu.."..Mihaele..pa ti si tako moćan..što si dozvolio Luciferu..da napravi onakve budalaštine.."

..a Mihael reče-.."Evo nas brate, kod Gospodina"

..čovjek x se pokloni pred Isusom i reče.." Velik si Gospodine..
..ali moram ti nešto reć...." nisi trebao vjerovati Judi..pa znao si kakav je on"..

..nato reče Isus.." Dragi brate X..nije još tvoje vrijeme"
..i kaže Mihaelu..
.."Vratite ga na zemlju.."

..čovjek X se probudi ..u svom krevetu..
..i reče...ženi..

.."Ženo zašto moja biblija nije pokraj kreveta, znaš da je čitam..
..svako večer"

..nećeš mi vjerovati mužu..
..dok si malo prije spavao..
.spustio se jedan divan anđel s neba ..i uzeo bibliju..

[/i]

jel to za timoteja ???

Klasična priča za državnu birokraciju i još poneke institucije.....
>>
>>
>>
>>
>> Bila jednom četvorica po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko.
>> Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svatko je mislio da ce ga
>> Netko
>> obaviti.
>> Bilotko je to mogao učiniti, a Nitko nije htio. Netko se zbog toga
>> naljutio
>> jer je to bio posao za Svakoga.
>> Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije
>> shvatio
>> da ga Netko ne želi obaviti.
>> Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao
>> napraviti Bilotko.

Naggare-ova me tvoja prica podsjeca sada na moj zivot u mojoj bolesti i poslje nje...Kad sam saznala za moju bolest RAKA-prvo sto nisam zeljela povjerovati da sam to ja...Drugo -kad su me uvjerili da je istina ja sam bila u molitvama sv.Brigite i te molitve su mi dale nevjerojatnu jakost...Tada je predamnom bio Isusov zivotni put i ja sam nekako prihvatila tu bolest bez straha i pomirila se stime da cu morati uskoro umrjeti..Predala sam potpuno svoj zivot Bogu i muzu i djeci rekla bas onako hladnokrvno...pomirite se stim ja moram umrjeti...svi su naravno bili sokirani,a ja se veselila svakom novom jutru da sam se ziva probudila...Sljedile su kemoterapije i receno mi je ,ako organizam prihvati kemoterapije dobro,moze mi se zivot produljiti jos dvije godine,ako ne prihvati onda najvise tri mjeseca zivota i amen...U tri mjeseca nevjerujem,ali vjerujem u te dvije godine i mozete si misliti...dvije godine jos zivjeti...ma za mene citava vjecnost...djeca ce biti dvije godine starija,muz ce se polako pripremiti da ce morati ostati sam i tako razmisljam ja i zahvaljujem Bogu za svaki novi dan..(.radim to i danas)...U cijeloj kemoterapiji sam dva puta zazeljela umrjeti,a tada se uvukao u mene i strah od smrti-odjednom sam se pocela bojati umrjeti i stalno je bio taj strah prisutn,cim bi oci otvorila,cim bi me nesto zaboljelo...gotovo -Rak je tu i tako iz dana u dan dok jednom nisam otisla na jednu duhovnu obnovu kod jednog indijskog svecenika Maria Kumara i u ispovjedi mu to ispricala....Sad je interesantno...On ce ti nadamnom moliti...kaze -sada zatvori oci i zamisli si da si jako bolesna i da sada moras umrjeti...ja ono zbunjena njemu...ali ja nebi htjela jos umrjeti...i on ce meni...radi kako ti govorim...ajde -ja se opustim i radim kako on govori...zatvorim oci i mislim ok...moram umrjeti i tada ce on...evo umires i dolazi ti majka Marija sa andelima i Isus te vec u nebu ceka...ja to osjecam...neopisivu predivnu svjetlost u duginim bojama...Mariju...andele ...Isusa...ma nesto neopisivo ljepo i sada nakon izvjesnog vremena kaze taj svecenik meni...ti sada polako spustaj se na zemlju jer jos nije doslo tvoje vrijeme da umres...a ja cu njemu...ma nebi ja sada vise na zemlju,meni je ovdje ljepse,ja bi tu sada ostala i pomalo otvaram oci i od tada nema vise straha...i sada da me neznam sto zaboli,straha od smrti vise nemam...Hvala Bogu....Aleluja....

Samo bi jos nadodala -RECEPT ZA DUG ZIVOT-po mom misljenju,
Prvo-predati se potpuno Isusu,vjerovati,moliti,primati sv. Sakramente
Drugo-sa svime se pomiriti i sve prihvatiti,ljubiti i voljeti sve
Trece-navjescati svima rijec Bozju,bez obzira na komentare(kako cete prijatelji prihvatiti-nije vazno-blagoslivljaj ih)
Cetvrto-barem dva puta godisnje ic na duhovnu obnovu i uclaniti se obavezno u jednu molitvenu zajednicu .

Moj prjedlog.

jako dobra tema dragi naggare!

Tko želi svoj život očuvati izgubit će ga, a nema ljepšeg dara nego svoj život predati za prijatelje!

Ne želim se bojati povreda ljudi, izdaje, no ipak se bojim, tražim greške na ljudima da ih nemoram zavoljeti. A grešaka uvijek možeš naći kad tražiš.

To sam ja na ovaj način interpretirala.

BTB naggar

Evo, kako je Višnja ispričala svoju priču, potaknula me i na jednu moju...
I sama sam gledala smrti u oči,
jutrima se budila s mislima
hoću li dočekati noć,
a noću bdjela i mislila
kako bi lijepo bilo vidjeti
zrake sunca
koje drhtavo probijaju kroz roltne
Imala sam vremena na pretek za razmišljanje
o sebi, o životu, o Bogu, o ljudima, o smrti, Životu poslije smrti...
išla sam ponekad malo na živce doktorima s optimizmom
s kojim sam gledala na smrt, sa svojih 12 godina
Molila sam...razmišljala u tim dugim noćima,
uz otkucaje sata i srca
tik-tak i bip-bip
mislila sam....i molila...
ma što može biti loše ako i umrem, ionako
mi je tu dosadno...
...a opet, što s mojima, kako nih pripremiti...
nije lako umrijeti....meni zbog drugih....
a da njih nema....evo me odmah...
Priznajem, navezana sam na ljude do kojih mi je stalo,
jer ne želim da oni pate...

BVB