www.tebe-trazim.com

Ovo su mi dvije prekrasne priče pa mi je zao da se ne nade na ovom forumu... pogotovo ona prva...

BVB

Molim oprostite ako se neke priče koje ću sada navest već pojavljuju
****

Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav.

Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom ukuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nijedan čavao nije zakucao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao: 'Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.'

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao:

'Dobro si to napravio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su te spremni saslušati, podijeliti tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.'

Pripazi i ti da ostavljaš što manje rupa na ogradama osoba koje voliš!

____________________________________________________________

Sjeverno Americki Indijanski Eticki kod!


1. Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli cesto. Veliki Duh ce slusati,
samo ako ti govoris.
2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih dusa. Moli se za njih da pronadju vodstvo.
3. Trazi sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put, i samo tvoj- Drugi mogu ici s tobom, ali nitko nemoze ici umjesto tebe.
4. Obhodi se prema gostima u kuci s puno obazrivosti. Posluzi ih sa najboljom hranom, daj im najbolji lezaj, odnosi se prema njima s postovanjem i cestitoscu.
5. Ne uzimaj sto nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili necije kulture. Nije zasluzeno i dato. Nije tvoje.
6. Postuj sve sto postoji na zemlji, bilo ljude bilo biljke.
7.Postuj tudja misljenja, zelje i rijeci. Nikada ne prekidaj necij govor, prigovaraj ili grubo oponasaj mimikom izreceno. Dozvoli svakoj osobi pravo na osobno izrazavanje.
8. Nikada ne govori lose o drugima. Negativna energija koju time odasiljes u univerzum
vratit ce ti se visestruko.
9. Svi ljudi cine pogreske. Sve pogreske mogu biti oprostene.
10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tjela i duha. Vjezbaj optimizam.
11.Priroda nije nasa, ona je dio nas. Ona je dio nase svjtovne obitelji.
12. Djeca su sjeme buducnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalijevaj ih sa mudroscu i ucenjima zivota. Dok rastu, daj im mjesto da rastu.
13. Izbjegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov tvoje boli ce se vratiti tebi.
14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasljedja i dosljednosti unutar ovog univerzuma.
15. Drzi sebe u ravnotezi. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocijonalno Ja, i Tjelesno Ja.
Sva trebaju biti jednako snazna, cista i zrdava. Jacaj tjelo da ojaca um.Rasti bogato u duhovnosti,da izljecis emocijonalne rane.
16. Donosi svjesne odluke,kao, sto cu i kakav biti,kako cu djelovati i nositi se sa svojim djelima. Budi odgovoran za svoja djela.
17) Postuj privatnost I osobni prostor drugoga. Ne diraj dudje vlasnistvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.
18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Nemozes biti pazljiv i pomoci drugima,ako nisi pazljiv prema sebi, i ne pomazes prvo sebi.
19. Postuj tudja vjerska opredjeljenja. Ne sili druge da vjeruju u tvoje.
20.Djeli svoju dobru srecu. Djeli i sudjeluj u davanju milostinje.

Autor nepoznat

_____________________________________________________________

Na pločniku sjedi slijep čovjek, a pored nogu mu šešir i drvena daščica na kojoj je kredom bilo napisano:
"Molim vas, pomozite slijep sam."

Tom ulicom je tog jutra prolazio jedan kreativni publicist, zaustavio se, te ugledao ono malo sitniša u šeširu. Samoinicijativno je uzeo daščicu i na drugu stranu napisao novu poruku i vratio je na isto mjesto gdje je bila... uz noge slijepcu.
Poslijepodne je publicist ponovno prolazio istom ulicom. Ugleda slijepca, približi mu se i vidi da je njegov šešir pun novčanica i kovanica.
Slijepac ga je prepoznao po hodu, te ga upita je li on onaj koji je napisao novi natpis, te ga zamoli da mu kaže što je napisao.
Publicist je odgovorio: "Nisam napisao ništa što je nistinito, napisao sam ono što je već bilo napisano, samo drugim riječima." S osmijehom na usnama nastavio je dalje ulicom...
Slijepac nije nikada saznao da je sadržaj novog natpisa bio:
"Danas je stiglo proljeće i ja ga ne mogu vidjeti."

_____________________________________________________________

OŠTEĆENA POSUDA

U Kini je nosac vode imao dvije velike glinene posude za vodu koje su visile na stapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila ostecena, a druga je bila cijela. Iz ostecene posude voda je
curila cijelim putem prema kuci.

Cijela posuda bila je ponosna svojim radom jer je u njoj nosac donosio kuci mnogo vise vode nego u ostecenoj, a ostecena se posuda zbog toga sramila.

Jednog je dana ostecena posuda rekla svom nosacu: ''Sramim se jer ti ne mogu sluziti onako kako bih zeljela.''

Nosac joj odgovori: ''Jesi li primijetila da cvijece cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude? To je zato sto sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cvijece na tvojoj strani puta. Svaki si dan ti to cvijece zalijevala. Vec dvije godine berem to cudesno cvijece koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cvijece ne bi radovalo iz dana u dan.''

____________________________________________________________

SNAGA POZITIVNOG MIŠLJENJA KAO JEDRO...
________________________________________
"Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu. Upitali prvog čovjeka što ima u vrećama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima."
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."
Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."

TRI SU JEDRA O KOJIMA OVAJ ČOVJEK GOVORI: POZITIVNO O SEBI, POZITIVNO O DRUGOM, POZITIVNO O SITUACIJI. JEDRA POZITIVNOG MIŠLJENJA! SVI SMO MI ROĐENI DA SAMI BIRAMO MISLI KOJE ĆE NAM USMJERITI ŽIVOT. IZABERIMO ONDA JEDRA S KOJIMA SE NAJDALJE STIŽE

_____________________________________________________________

Kako opažamo stvari oko sebe.

Perma itsraživanjima jendog engleksog Sveuičlišta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje solvo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie.
To se dogđaa sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom.

............................................................................................................

"Čitamo" li tako i sve drugo ? (..život, ljude, događaje, pojave ..)

_____________________________________________________________


Kada je neki slijepac odlazio od svog prijatelja, ovaj mu stavi u ruku fenjer da ga ponese sa sobom.
"Ne treba mi fenjer. Meni je svejedno je li mrak ili svjetlo" - rece slijepac.
"Znam, ali ne budes li imao svjetlo uza se, netko bi u mraku slucajno mogao naletjeti na tebe." I slijepac se uputi s fenjerom.
Malo kasnije neki se prolaznik sudari s njim.
"Zar ne vidis da nosim svjetlo pred sobom!?" - povice slijepac.
"Hej, covjece! Tvoje se svjetlo ugasilo..."

Preuzimanjem tudjih ideja za svoje prosvetljenje postajemo poput slijepca koji nosi fenjer - svjetlo se putem moze ugasiti, ali mi to necemo znati.

/Zen prica/

____________________________________________________________

"Moj savjet tebi, tko god da si.
Ti koji imaš želju za istraživanjem misterija prirode.
Ako ne nađeš u sebi to što tražiš,
nečeš naći ni vani.
Ako ignoriraš savršenstvo svoje vlastite kuće,
kako možeš ciljati da češ ga naći negdje drugdje?
U tebi je sakriveno blago svih blaga.
O čoviječe, upoznaj sebe i znat češ Svemir i Bogove."

(Natpis na ulazu Hrama u Delphiu, Grčka)

___________________________________________________________

______________________________________________________________

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je
svaki dan imao
mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov
krevet je stajao
uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima. Brzo su se
upoznali
i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu,
gdje su bili
u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao
drugome
muškarcu stvari koje je vidio vani. Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za
te
jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama
vanjskoga
svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se
igrali u vodi, a
mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz
cvijeće
svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se
vidjela
svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je
prijatelj na
drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je
muškarac
uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj
nije čuo
tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla
tijelo muškarca
koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je
tijelo odnijelo
van. Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor.
Sestra mu
je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila
samog. Uz
veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski
svijet. Konačno je
imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda
prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo
opisivao stvari
u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid
koji je stajao
ispred prozora. Reče: "A, možda je htio usrećiti vas?"

Epilog : Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete.
Podijeljena
tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se udvostruči. Ako se želiš osjećati
bogatim
tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcem.

Danas je dar, zato se zove sadašnjost.

______________________________________________________________

Indijska narodna priča


Nekada davno sva ljudska bića bila su bogovi, ali su tako zloupotrebili to svoje božanstvo da je vrhovni bog Brama odlučio da im ga oduzme i sakrije ga tamo gdje ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gdje sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savjet bogova da bi mu oni pomogli da odluči. "Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju", rekoše bogovi. Brama odgovori:
"Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga." Onda bogovi predložiše: "Da ga potopimo u najdublji okean?" Brama se nije složio: "Ne, ni tamo", reče, "jer će oni naučiti da zarone u okean i naći će ga." Bogovi će na to: "A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo." Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio: "Ne, ni to nije dobro jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo." Onda bogovi odustaše i rekoše: "Ne znamo gdje da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mjesta do kog ljudska bića neće stići."
Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao: "Evo što ćemo. Sakrićemo njihovo božanstvo u najdublji dio njihovog sopstvenog bića jer ljudi se nikad neće sjetiti da ga tu traže."
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše. I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i poprijeko, kopali, ronili, peli se i istraživali tražeći nešto što je već bilo u njima.

pričao mi jedan prijatelj ovu priču:

Došao čovjek ispovijediti se..imao je jako velike i teške grijehe..govorio je svećeniku i govorio i cijelo vrijeme svećenik ga je promatrao..iz usta su mu izlazile ogromne zmije..na kraju Sv. Ispovijedi mislio se čovjek hoće li reći grijeh bludnosti..bilo ga je sram..
Pita ga svećenik ima li još što..a on sav u znoju lica svoga kaže ..nemam..
jedna zmija koja je stajala u ustima i čekala izlazak..vrati se zadovoljna u tijelo čovjeka...

Duhovni poticaj: Prometna nesreća

Neka se mlada žena vraćala autom s posla. Vozila je pažljivo jer je auto bio nov novcat, dan ranije kupljen pretežno muževljom ušteđevinom. On se dugo mnogočega odricao da bi si mogao takvo što priuštiti. Na jednom osobito prometnom križanju ona je bila pomalo neodlučna i najzad je udarila svojim blatobranom u branik jednog drugog automobila.
Nesretnica je udarila u plač. Kako će to reći mužu? Vozač drugog automobila bio je ljubazan, ali je zahtijevao da razmijene podatke. Žena je tražila dokumente u velikoj žutoj omotnici.

Pronašla je komad papira. Čvrstim muškim rukopisom na njemu je pisalo: „U slučaju prometne nesreće... sjeti se, dušo, ja volim tebe, a ne auto!“

Toga se trebamo sjetiti svi i uvijek. Važni su ljudi, a ne stvari. Koliko toga poduzimamo da sačuvamo stvari, strojeve, kuće, poduzeća, materijalne pothvate! Kad bismo toliko vremena i pažnje posvetili ljudima, svijet bi drukčije izgledao.
Morali bismo pronaći vremena da saslušamo jedni druge, da se gledamo u oči, da zajedno plačemo, da se hrabrimo, da se smijemo, šetamo.
Pred Boga ćemo doći s ljubavlju, a ne sa stvarima, odjećom, niti s ovim tijelom.
Otac i sin šetali ulicom u kojoj je bilo mnoštvo trgovina i skladišta. Otac je nosio plastičnu vrečicu punu paketa. „Kupio sam ti crveni dres, robota za slaganje, album za sličice nogometaša... Što još moram uzeti?“
„Uzmi me za ruku“, odgovori dječak.

preuzeto sa bloga On je moj Bog
zupasveteanastazije.bloger.hr

Sanjao sam jedne noći kako šetam sa svojim Gospodinom duž morskog žala. I najednom, kao u filmu, vidio sam cijelu svoju životnu putanju. Svako razdoblje bilo je označeno otiscima stopala u pijesku. Jedna su pripadala meni, a druga mom Gospodinu. I kad je posljednja scena prošla ispred mojih očiju, svatih da su najteži trenutci mog života bili praćeni samo otiskom moga hoda. Sav zbunjen obratio sam se Gospodinu: „Zašto si me u trenutcima moje patnje i boli ostavljao samoga?“ – „Kako znaš da si bio sam?“, upita me Gospodin. – „Pa, vidjeh na pijesku otisak samo jednih stopala!“ Zatim me Gospodin uze za ruku pa mi reče: „Dijete drago, nikad te nisam ostavljao sama, a najmanje u trenutcima tvoje kušnje. Tamo gdje vidiš otisak tek jednih stopala, ne zaboravi – to su moja, a ti si u tom trenutku bio nošen na mojim ledjima.“

Iz knjige „Jeka duše“

Lice Isusa Krista

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar: umio je slikati prekrasne ikone.
Htio je načiniti najljepšu sliku, Kristov portret.
Ali gdje pronaći model prikladan da izrazi patnju i radost, smrt i uskrsnuće, ljudskost i božanstvo?
Epifan nije imao mira: konačno je krenuo na put. Prošao je Europu zagledajući pomno u svako lice.
Ništa.
Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.
Jedne je večeri zaspao moleći psalam: Lice tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.
Usnuo je san. Anđeo ga je vodio ljudima pokazujući mu na njhovim licima upravo onu osobinu koja je sličila Kristovoj: radost mlade zaručnice, nevinost djeteta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osuđenika, dobrotu majke, zgranutost siročeta, strogost suca, veselje zabavljača, milosrđe ispovjednika, izmučeno lice gubavca.
Epifan se vratio u samostan i počeo raditi.
Nakon godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju je opatu i braći koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo lice je bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi čovjeka u dubini duše i postavljalo pitanja.

Nemoj tražiti Krista u jednom čovjeku, nego u svakom čovjeku traži ponešto od Kristova lika.

Muškarac je otišao svojem dušobrižniku po savjet.
U rukama je držao dugi popis optužbi protiv svoje žene. Nako što je satima slušao bez prekida, dušobrižnik mu je morao postaviti pitanje:
"Ako je ona tako loša i opaka, zašto ste se njome vjenčali?"
Čovjek je odmah odgovorio: "U početku nije bila tako loša!"
Dušobrižnik se više nije mogao suzdržati pa ga je upitao:
"Prema tome, želite reći da je postala tako opaka nakon što se vjenčala s vama, zar ne?"

haha, ovo je vic

Posebna priča za posebnu osobu - TEBE
Uzmi si pola minute i pročitaj ovu priču jer je stvarno nešto posebno:
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: >A, možda je htio usrećiti vas?

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. >Danas je dar, zato se zove sadašnjost<.

Usreći nekog..danas