Ubijanje na Kalvariji
Garry O’Reagan
Podne
Suncani, miran petak u proljece. Masa lokalnih ljudi zajedno sa Rimskim vojnicima se je skupila na kamenom
brezuljku ispred Mediteranskog grada Jeruzalema.
Covjek, krvav i natecen od sati i sati bicevanja i tucen, je vodjen po zemlji, njegove ruke su rastegnute preko
teskog, grubog komada drveta. Trnje u glavi je zabijano dublje kako mu glava pada unatrag.
Zvuk metala kad teski cekic udara u cavle koji su zabijeni u njegove ruke. Jadna prilika - prljava, krvava,
pateticna i ostavljena, odjevena samo u komadic platna na kukovima - bol je grozan, pocinje u rukama i
eksplodira u mozgu. Ubijanje covjeka kojeg mnogi zovu Mesija je pocelo. Nece to biti cista, brza smrt. Isus iz
Nazareta ce se zbilja muciti za nase grijehe. U iduca tri sata on ce, i dva lopova koji ce biti pribijeni na kriz u isto
vrijeme, izdrzati mozda najtezu formu ubijanja koje su ljudi ikada izmislili. Ipak, u proslih 2000 godina od tog dana
ce mnogo svakodnevnih Krscana razmisljati o tome. Krscani koji posjecuju poboznosti oko Uskrsa ce opet cuti o
njegovoj muci. Nece cuti o stoljecima istrazivanja i mnostvu medicinskih analiza i rezultata medicinskih analiza
takozvane Muke.
Sto je Krist prosao je skoro nezamisliv barbarizam, bol koju ne mozemo ni zamisliti; bol koja je cesto morala biti
samouzrokovana tako da bi on mogao disati dok je visio na krizu.
1 u noci
Takozvana Muka pocinje u ranim satima petka, u vrtu Getsemanskom. U vrtu, prema apostolu Luki gdje se je
Krist znojio krvlju. Sto Luka opisuje je jako rijetki medicinski fenomen zvan haematidrosis, koji se dogadja kad je
ljudsko tijelo u velikoj muci, velikim problemima. Muka uzrokuje male znojne zlijezde da pucaju i mijesaju krv sa
znojem. Vlasti koje su proucavale dogadjaje tog prvog Uskrsa iz medicinskog stanovista kazu da je to moglo
uzrokovati slabost, cak i sok. Krist se je mucio prvom fizickom boli za vrijeme njegovog sudjenja pred visokim
Zidovskim svecenikom, Caiaphas, kad je bio grubo udaren u lice za to sto se je usudio ostati tiho kad ga je
Caiaphas pitao pitanja. Odmah nakon toga, su mu zavezali oci, bio je udaran u lice i popljuvan.
To je samo sitnica prema onome sto slijedi: Sanhedrin je proglasio Krista krivim za svetogrdje, to je vako vazna
optuzba, Krist je osudjen na smrt.
Rimski prokurator Judea-e to jos treba potvrditi.
8 ujutro
Krist je pretucen, natecen, dehidriran, oslabljen od povreda, nedostatka hrane i tekucine, bez sna, je
guran preko Jerusalema da vidi Pilata u Preaetorium tvrdjave Antonia, sjediste Rimske vlade Judea-e. Evandjelja
indiciraju da je Pilat bio ravnodusan prema zahtjevima visokih svecenika, mozda ga je to cak i iritiralo, jer iz
dokaza, zatvorenik nije bio kriv prema vladi.
Ipak, ako je jadno bice ispred njega nevino, nego je to samo jos jedna religiozna osoba, ali - ako visoki svecenik
insistira, on treba biti sudjen, ako je moguce netko drugi da sudi. Pilat kaze da Krist nije te nacije, nego je on
Galilejan, tako da slucaj zakonski pripada pod Heroda, poglavaru Galileje. On to moze rijesiti.
Ali Herod, osim sto se podsmijavao zatvoreniku odjevenom u “kraljevsku robu”, ne rijesava slucaj. On salje Krista
natrag Pilatu.
Caiaphas i njegovi ljudi su zabrinuti da njihov zatvorenik ne bi bio oslobodjen, te pusten. To izgleda sigurno kad
Pilat opet ne zeli osuditi Krista. Pilat odlucuje da ga “disciplinira”. Nadajuci se da ce tako usutkati visokog
svecenika, i zavrsiti slucaj, Pilat naredjuje bicevanje, Rimska verzija koja moze biti smrtonosna, u to vrijeme
znana kao polusmrt.
Instrument za bicevanje, flagellum, je pokvarena naprava napravljena da uzrokuje najvecu fizicku stetu
organizmu. Prikvaceni na kratki komad drvete su nekoliko komada koze, na kraju svakog od tih komada je
prisiven komadic kosti, komadic olova ili kratki komadic zeljeznog lanca. Krist, slab, ali jos uvijek stoji nakon
nekoliko sati konstantnog hodanja i stajanja na nogama, je svucen gol, presavijen, a njegove ruke su privezane
za zeljeni stup napravljen specijalno za bicevanja.
10 ujutro
Rimski vojnik stoji otprilike dva metra iza njegove zrtve, noge rasirene, gleda u zrtvu i mjeri ga. Zamahuje svojim
flaggelum koliko moze unatrag, onda ga makne naprijed svom svojom snagom. Koznate vrpce udaraju u zadnji
dio rebra, uzasni dijelovi na kraju se savijaju oko prednjeg dijela tijela, gdje, medicinski receno, uzrokuju mali
subcutaneous haemorrhages (krvarenje pod kozom), na prsima. Nakon toga, jaki udarci otkidaju komade i
komadice koze, i udaraju u golo meso. Krist krvari uvelike, gornji dio njegovog tijela krvari rijekama crvene krvi.
Koza na njegovim ledjima visi u dugackim komadima. Cijela ta erija je krvava, neraspoznatljiva masa iskidanog
mesa.
Nakon otprilike tri minute, kad tribuna odluci da je bilo dovoljno, i blizu smrti, on je opran. Agonija hladne vode na
sirovo, raskidano meso je nevjerojatna.
Rimski vojnici se smiju tom “kralju”, te nabace plast na njegova ramena. Ali, da kompletiraju taj “kraljevski”
tretman, oni odlucuju da “kralj” treba krunu, koju vojnici spletu u oblik male kosarice iz trnovitih grana.
Pritisnu tu kosaricu cvrsto na njegovu glavu, onda je stisnu dolje, gurajuci trnje duboko u kozu na glavi,
uzrokujuci tesko krvarenje.
Onda daju “kralju” zezlo, suhu granu. To jos nije dovoljno: oni kleknu ispred njega, da mu se “poklone”, pa ga
udaraju, lupaju i pljuju u njegovo lice, uzmu zezlo i udaraju ga zezlom po glavi, gurajuci opet trnje dublje u
njegovu glavu, i mozda potrgaju i njegov nos. Konacno se umore od tog svojeg sporta. Plast, dosad cvrsto
priljubljen na sirovo meso Kristovih ledja, je otrgnut sa njegovog tijela, uzrokujuci time grozne boli i ponovno
krvarenje.
11 ujutro
Pilat sad naredjuje Kristu da dodje natrag pred njega. Masa ljudi je bila prisutna. Pateticna osoba, uzasno
ostecena, povrijedjena, je sada odjevena u krpu oko kukova, i plast nije dovoljno povrijedjena da bi masa ljudi
bila zadovoljena. Oni hoce jos mucenja, jos krvi. Nije vazno da je covjek pred njima toliko jako povrijedjen da je
njegov plast obojen krvlju, te da su crte negovog lica neprepoznatljive. Sad je vec Pilat, iritiran od Caiaphasa
odlucio da opere ruke od cijelog slucaja i daje Krista velikim svecenicima.
Sad pocinje zalosni put na Kalvariju, na Golgothu, “mjesto lubanje”. Kristu je naredjeno da nosi svoj patibulum
teski, grubi komad drveta, nesto laksi od 60 kg, na koji ce njegove ruke biti prikovane, te ce biti uzdignut na
stipes crucis, uspravni dio kriza koji ostaje stalno u zemlji gdje Rimljani ubijaju osudjene.
Podne
Masa ljudi, vojnici, prijatelji osudjenog covjeka stizu na Kalvariju. Za nekoliko momenata, Kristove ruke su
zabijene na komad drveta sa cetvrtastim, zeljeznim cavlima. Izvrsivac kazne je zadovoljan da su cvrsto pribijene,
te dize ruke kao znak vojnicima da dignu komad drveta.
Oni odvuku komad drveta kratki put do uspravnog drveta, te ga pricvrste u poziciju. Onda izvrsivac kazne zabije
cavle u prekrizene noge. Zabijanje na kriz je zavrseno. Krist visi sa kriza, njegove ruke kao veliko slovo V.
Ali, smrt je tri dugacka, grozna sata daleko. U tim satima covjek kojeg tisuce proglasavaju Sinom Bozjim ce
iskusiti uzasnu agoniju.
Osim neopisive boli u njegovim rukama i nogama, Krist je sada mucen od masivnih grceva misica, koji se vezu u
nadlakticama, ramenima. Misici na njegovim prsima su momentalno paralizirani.
Medicinski govoreci, on prolazi kroz period tetanisationa, produzeno i generalno grcenje misica. Misici na
njegovim ramenima ispadaju grotesktno, svaki put kako se grce. Njegovi prsti su zgrceni prema unutra. Ima hrpu
mesa na natkoljenici, a prsti na nogama su savijeni.
Misici na trbuhu se grce, stranice su povucene prema gore tezinom njegovih ruku, a dio trbuha je uvucen unutra.
Sad, umnozavajuci njegovu potpunu agoniju, dolazi asphyxiation. Njegovo lice je ljubicasto plavkasto od
nedostatka kisika.
“Kralj Zidova” moze udahnuti malo otezano, ali - da bi izdahnuo zrak u plucima, on mora pogurnuti stopala jace
na drvo, a u isto vrijeme gurati i cavle na rukama.
Moze ponovo disati, ali sada ga jace bole ruke i noge, misici na nogama, natkoljenicama. Grcevi ga napadaju, pa
se pokusava skupiti dolje, tako da si smanji grceve. Za momenat.
Ovo je nocna mora koja ce biti ponavljana opet, i opet sve dok smrt ne donese oslobodjenje. Cijelo tijelo je sada
masa krvavog, grcevitog, plakajuceg, bolnog mesa bez kisika. Krajevi zivaca su rastegniti preko zeljeznih cavala.
Najmanji pokret uzrokuje bol i grcenje misica.
Podizuci se na krizu, i spustajuce se stalno, iritira golo meso njegovih ledja na stipes crucis, sad on podnasa
stalnu raskidajucu bol prsa koja se dogadja zbog pericarditisa, upale pericardium membrane koja opkoljuje srce,
uzrokujuci oteklinu, i zgrabi srce kao klijesta.
Krist ide u sve dublji sok, koji je jako opasan i bez ikakvih drugih boli i ozlijeda. Gubljenje tjelesnih tekucina je
stiglo do jako opasne razine, ali on nece osjetiti puno jednostavnije i brze krvarenje blizu smrti. Namjerno, arterije
nisu ostecene za vrijeme pribijanja na kriz. Ideja je polagana smrt od nedostatka kisika, uz nevjerojatnu fizicku
muku.
3 popodne.
Zavrseno je. Slomljeni covjek na krizu, izmucen bolovima, zedju, pecen od pustinjskog sunca, muhama i drugim
insektima, mucen zadnja tri sata, inficiranim ranama, place svojem ocu, onda umire.
Rimski vojnik odlucuje da bude siguran, pa gurne mac u desnu stranu Kristovih prsa, izmedju petog i sestog
rebra. Mac probode kroz pleura-e, blizu pluca, i zaustavi se u pericardium.
Mrtvi ljudi obicno ne krvare, ali je desna strana srca puna krvi nakon smrti. Krv i voda (serum) pod pritiskom
poprskaju vojnika, onda iscure po Kristovom tijelu kad je mac izvucen iz natecenog pericardium.
Vojnik je zadovoljan. “Kralj Zidova” je mrtav.
_________________
Majka Bozja u Fatimi, i Akiti: "Molite krunicu svaki dan"
Login
FAQ
Chat
Traži
