www.tebe-trazim.com

25. studenog
Sveta Katarina, djevica i mučenica

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali »Kinom staroga svijeta«. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Passio sanctae Catharinae martyris.

Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova:

»Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.« Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.

U srednjem vijeku sv. Katarinu su osobito slavili studenti filozofije. Tako su i isusovci, koji su u Zagrebu otvorili gimnaziju, koja je kasnije prerasla u sveučilište, uz svoj kolegij sagradili krasnu baroknu crkvu Sv. Katarine, koja je biser sakralne umjetnosti. Ta se crkva naziva akademskom, a u njoj se već dugom tradicijom do dana današnjega veoma svečano slavi blagdan Sv. Katarine. Osobito velik prinos liturgijskom oživljavanju crkve Sv. Katarine u Zagrebu daju studenti koji se ondje skupljaju svake subote uvečer da pjesmom i molitvom slave Boga.

Legenda je o sv. Katarini obišla cijelim svijetom prevedena na mnoge jezike, pa tako i na hrvatski. Francisko Iveković objavio ju je u starom hrvatskom jeziku u svojoj zbirci svetačkih životopisa. Taj, rekli bismo, literarni uspjeh legende o sv. Katarini učinio ju je u srednjem vijeku veoma popularnom. No ne samo u srednjem vijeku. Sveta Katarina je u našem narodu još i danas veoma popularna svetica koju kršćanski puk istinski štuje, a mnoge žene s nekim svetim ponosom nose njezino ime.

Lik je svete Katarine simbol čiste i idealne mladosti, one istinske ljudske i duševne i tjelesne ljepote koju je oplemenila, uzdigla i posvetila Kristova milost. Mnoge nam umjetničke slike prikazuju sv. Katarinu kako joj Krist pruža zaručnički prsten. Te zaruke nisu legenda, već stvarnost. Mislim stvarnost po sakramentu svetog krštenja i mučeničkoj smrti, po čemu je sveta djevica i mučenica, doista, postala Kristova zaručnica, sva njegova u najidealnijem predanju i ljubavi. Zato nije čudo da je upravo u blizini njezina groba nastao jedan od najstarijih samostana u kojem se proživljava duhovnost utemeljena na evanđeoskim savjetima čistoće i djevičanstva.

Kao malo koja svetica baš je sv. Katarina primila izvanrednu počast u kršćanskoj umjetnosti od vrhunskih umjetnika koji je prikazuju kao kraljevnu, okrunjenu ružama, s palmom u ruci, uz strahovito mučilo kotača s bodežima, ili pak njezine zaruke s Kristom. Europske su galerije pune takvih slika. Pretpostavljamo da sve to nije samo plod mašte, a još manje tlapnje, već da se iza svega toga krije jedna kršćanska mučenica, po imenu Katarina, koja je na svoje suvremenike ostavila silan dojam, a oni su uspomenu na nju uljepšavanjem i pobožnim pretjerivanjem prenosili dalje. Važna je jezgra, ono bitno: osoba, djevica, mučenica. Sve drugo samo je pokušaj da se izrazi ljepota ljudske osobe koja se u cvijetu mladosti sva predala Bogu i koja je za ljubav svome zaručniku Isusu Kristu rado pošla u smrt.

Sveta Katarina Aleksandrijska je zastitnica,djaka,studenata filozofije,
pomocnica u bolestima jezika i teskog govora..
zastitnica brakova..i mucenistva,nasilja..
Katarinu Aleksandrijsku slave i.pravoslavci,evangelisti,angelikanci...

A samo njeno ime znaci "die Reine" CISTA

VJERNA TRAJNIM VRIJEDNOSTIMA..

Svevisnji te obdari ljepotom,
divna bijese u licu i stasu,
plemenita roda,cak princeza
po tom nisi za vazda na glasu.

Svevisnji te ispuni mudroscu
cvrste vjere vezana uz Krissta,
za Nj ti odbi i kraljevsku krunu
stog ti ime u sve vjeke blista..

Kristu Kralju ostala si vjerna
te prezrela poganske bogove,
Duhom svetim silno nadahnuta,
ti posrami toboznje umove..

I stovise ,svi se obratise
i primise i krst i krscanstvo,
prigrlivsi tvoju vjeru pravu
u Trojedinog Boga velicanstvo..

Blagdan Svete Katarine, 25. studenoga, često je vezan za izreku "Sveta Kata, snijeg za vrata". .Dakle , čim bi se zimi počeli peći pravi kolači s orasima i pekmezom , a ne buhtle, krofne i pite , ja sam znala idu sveci. Počinjalo je sa već sa Sv. Katom , (sveta Kata snig za vrata) koja bi Šušnjevce u bijelo obukla. Seljani su pregli saone , a mi bi se sa sanjkama zakvačili za njih , zvončiči na kolima su zveckali, a dječiji smijeh bi se orio cijelim selom. Nije tada bilo druge buke. Vladala je divna tišina, u kojoj se čulo samo dječija cika preko dana , predveće muka krava a noću lavež pasa

25.studenog je sveta Katarina, Kate, Kata ,Kaja,Katica...
Sretan imendan!
prema životopisu svetaca, umrla je na dan 25. studenaoga 310.o imenu Katarina, značenju i legendi vezanih za njezinu nositeljicu čije se ime proširilo po svijetu, malo opširnije:
Katarina je žensko ime s mnoštvom izvedenica i inačica kojemu je ishodište u grčkom imenu a i Katarina sa značenjem čista, djevica, ona koja je čista. katarina (grč. aikaterina) također ima značenje i mudra. Ime se je proširilo europom u ranom razdoblju kršćanstva, a do današnjih dana jedno je od vrlo popularnih svjetskih ženskih imena bilo u originalu ili nekoj od izvedenica i kratica.
Riječ je o svetoj Katarini aleksandrijskoj i legendi vezanoj za njezino mučeništvo (postoje tri svetice s tim imenom, pa uz aleksandrijsku 'poznajemo' sionsku i genovsku, ali legenda i značenje odnose se samo na ovu prvu).

Povijest značenja imena:
Sv. Katarina Aleksandrijaska, prema legendi, lijepa i mudra djevica iz imučne obitelji u koju se zaljubio rimljanin maksimin daia, upravitelj aleksandrije. Mlada kršćanka ga je najodlučnije odbila mudrim izgovorom. on ju je stavio na kušnju. suočio ju je s pedesetoricom filozofa u namjeri da je oni uvjere kako krist, jer je umro na križu, ne može biti bog. govorničkom vještinom i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, Katarina je odbranila svoju vjeru i pridobila na svoju stranu mudrace. razljućen, maksimin ih je dao pogubiti. njoj je, pak, namijenio smrt mučenjem s nazubljenim kotačem. legenda kaže da se kotač raspao kad su je postavljali na muke. prestrašeni tim dogođajem odveli su je izvan aleksandrije i odrubili joj glavu. umrla je u dioklecijanovom vremenu, a predpostavlja se oko 310. u aleksandriji.

Legenda o svetoj Katarini aleksandrijskoj, djevici i mučenici našla je mjesto u životu svetaca i koja se kao najpoznatija katarina (kod nas) slavi 25. studenoga.

Ona je zaštitnica učitelja (u širem smislu te riječi), knjižničara i arhivista, te svih osoba koji u svojoj struci posižu za knjigama i znanjem koje one sadrže.
u ikonografiji je, uobičajeno, predstavljena s knjigom, palminom granom (znakom mučeništva) i trnovitim kotačem na kojemu je umrla.

---
ovo se ime vezuje i mitološko ime grčke boginje tajni, podzemlja i 'raskrižja putova', hekate, koje je slavu i značenje opjevao grčki pjesnik hesiod. tako je zahvaljujući mu do naših dana ostalo sačuvano ovo ime u najpotpunijoj informaciji u vjerovanja u njezine moći u poemi pod nazivom "theogoni".
njezina inačica iz rimske mitologije je boginja triva.

---

p.s. ako možda ovo čitaš draga Katarina, sretan ti imendan

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska (29.04.), u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju slavimo 25.11.
U srednjem vijeku sv. Katarinu su osobito slavili studenti filozofije. Tako su i Isusovci, koji su u Zagrebu otvorili gimnaziju, koja je kasnije prerasla u sveučilište, uz svoj kolegij sagradili krasnu baroknu crkvu Sv. Katarine, koja je biser sakralne umjetnosti. Ta se crkva naziva akademskom, a u njoj se već dugom tradicijom svečano slavi blagdan Sv. Katarine. U Zagrebu se studenti ondje skupljaju svake subote uvečer pjesmom i molitvom slaveći Boga.

SVETA KATARINA, djevica i mučenica
Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali "Kinom staroga svijeta". O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris.

Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova:

"Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava." Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.

Hvaljen Isus i Marija !


Sretan imendan svim Katama i Katarinama-želim Vam puno zdravlja i obilje božjeg blagoslova !


Inače stara je uzrečica "Sveta Kata - snijeg na vrata".Kod nas pada kiša, no ja neprestano očekujem da će početi padati snijeg.
Moja je prabaka bila Katarina, a mnogo ih je s istim imenom koje su umrle, zato želim ovaj post posvetiti upravo njima i ovu molitvu prikazati dragom Bogu za spas njihovih duša:

OčeNaš, koji jesi na nebesima: Sveti se Ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla amen.
Zdravo Marijo milosti puna,Gospodin s Tobom, blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus. Sveta Marijo Majko Božja moli za nas grešnike sada i na času smrti naše amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome kako bijaše na početku, tako i sada i u vijeke vjekova amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna neka im svijetli...počivale u miru božjem-amen

Isuse i Marijo spasite duše....

Sveta Katarino moli za nas !

Miholjsko ljeto
Ako je uoči Miholja vedra noć, zima će imati veliku moć
Ako na Miholje sjever vuče, veliku zimu i snijeg dovuče
Kiša Miholja, do Božića blaga zima
Če ptice ne odletiju pred Miholjem, pred Božićem bu zima
Koliko ima mrazova prije Miholja, toliko ih bude poslije
Jurjeva
Kakši Egidi, takša bo jesen
Kakvo vrijeme na Malu Gospu nastane, takvo rado još dva
mjeseca ostane
Ako na Mateja sunce sja, naskoro lijepa jesen zasja
Ako Mauricija sunce grije, po zimi oštar vjetar brije

U listopadu bura i mraz, siječnja sunčan čas
Mnogo magle u listopadu, mnogo snijega u zimu
Sveti Luka rado snijegom fruka
Sveti Luka u nokte huka
Sveti Frane nesta u polju hrane
Čuvaj se Šimuna i Jude da te snijegom ne probude
Vedrina i toplina gala budu ljeti sušu i toplinu dala
Kakvo vrijeme Uršula donese, takvu jesen (a i zima) ponese
U studenom snijega množina, polju je ugodna vlažina
Studeni hladnoću dogoni
Svi sveti mrzli dan, Božić u ledu okovan
Ako Sve svete kiša namaka, debeo snijeg nas čaka
Sunčani Svi sveti, obilje žira i žita ljeti
Ako je Martin oblačan i meglen, doći će zima blaga kao jesen
Če Martin oblake preganja, nestalnu zimu pripravlja
Če je Sveti Martin suh, bo po zimi rasel kruh
Ako na Martinje guska po ledu plazi, tada za Božić po blatu gazi
Ako Martin jasno vrijeme ima, bude oštra zima
Sveta Kata snijeg na vrata
Sveta Kata obilata vrata
Sveta Kate prigna ognju gnjate
Sveta Katarina belega konja jaše
(Izvadak iz intervjua - izvor Glas Koncila )

Sveta Katarina Aleksandrijska
[ 25.11.2009 ]

Sv. Katarina slavi se i na Istoku i na Zapadu, osobito kao zaštitnica djevojaka i djevičanstva, sveučilišta, tiskara, knjižničara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, učitelja i učenika.

Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica, čiji blagdan Crkva inače slavi na današnji dan, živjela je u 3. stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Prema predaji, bila je plemićkog roda i izvanredne ljepote. Neki kršćanski pustinjak poučio ju je kršćanstvu i pokrstio. Prelijepa princeza usprotivila se caru Maksenciju kada je od nje tražio da prinese žrtve poganskim bogovima. Kritizirala je i njegove progone kršćana.

Car je bio zapanjen temeljitošću kojom je izlagala vrednote kršćanskog nauka. Sazvao je sve filozofe carstva da je odvrate od kršćanstva, a Katarina ih je razumnošću svog izlaganja pridobila na kršćanstvo. Kako nije mogao podnijeti poraz, car je naredio da je bace među kotače s oštricama, no oštrice su se polomile. Nakon toga je naredio da joj odrube glavu. Prema pučkoj predaji, anđeli su njezino tijelo prenijeli na Sinaj, gdje je poslije podignut samostan.

Od 8. stoljeća sv. Katarina slavi se i na Istoku i na Zapadu. Osobito se štuje kao zaštitnica djevojaka i djevičanstva, sveučilišta, tiskara, knjižničara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, učitelja i učenika te svih zvanja koja rade s kotačima ili noževima. Umjetnici je redovito prikazuju s nazubljenim kotačem u ruci ili do nogu, s krunom na glavi i s knjigom ili križem u ruci. Ponekad su tu i mač – oruđe mučeništva i palma – znak pobjede u mučeništvu.

Sv. Katarina Aleksandrijska - 25. studenoga

Katarina Aleksandrijska smatra se sveticom i mučenicom u istočnoj i u zapadnoj Crkvi, a nazivana je još i Katarina Sinajska.
Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne ppodatke teško je razlučiti od legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere. Maksimin Daja, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je idlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No, Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Maksimin, ne mogavši slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo.
Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava. Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.
Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stavrno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke crkve, koja je spomen svete Katarine 1962. isključila iz liturgijskog kalendara da bi ga onamo vratila 2002. godine.
Spomendan joj se slavi 25. studenoga u Katoličkoj crkvi, a u pravoslavlju slavi se 24. studenoga, što je 7. prosinca u gregorijanskom kalendaru ukoliko se koristi julijanski kalendar.