www.tebe-trazim.com

Ovo što ću napisati nije za ovu temu, ali meni to ne smeta.....ustvari povezano je....pa eto, slijedom protivljenju nekih što ja pišem u jeziku ja ću ovdje ponovo napisati neke stvari, mada ne vjerujem u prihvaćanje nekih od vas bez obzira šta ja napisala......svi smo mi različiti, ali smatram da smo po vjeri jednaki.......

kao mala od kada znam za sebe u obitelji mojoj uvijek je prevladavala tuga i jad....neki od vas ne mogu ni pojmiti šta je to....jer su imali ljubav, radost....hvala Bogu....
moj otac alkoholičar....cijeli život,pa i sada sa puno godina....ugnjetavao nas je na sve moguće načine...zagorčavao život svakodnevno....tako da mi nismo nigdje vidjeli svjetla...osim kad on nije bio kod kuće....moj otac pokušao se ubiti na moje oči...kada mi je bilo oko 12 godina....od tada moja duša nosi veliki teret..obolila sam vjerovatno tada...strahovi....depresije.....tuge....
rekla sam da je moja majka to sve trpjela...jer je vjerovala u Boga....koji ju je uzeo k sebi i odmorio od svega....osta meni teški križ...moja sestra 100% invalid ....psihički.....iz ranijih pisanja neki ljudi znaju, ne mogu sve ponavljati, trajalo bi predugo....otac ju je tukao i kad je mama umrla....pa sam je dala u dom nakon dvije godine patnje velike njezine i moje......smještena je i sve je tamo dobro..ali srce njezino čezne za domom i ljudima ......s kojima je provela svojih 5o i nešto godina...
ja samo poznam njezinu tugu zbog toga,,,a moju niko ne može ni približno osjetiti.....osim ko nema nešto slično....to je kao da date dio sebe negdje dalje....jer moja sestra je dio mene......
udala se...."bježala" od kuće.....maltretiranje ,,,vi ni ne možete zamisliti kakvo.....ja sam samo sluga i rob.....imam gospodara.....takav je.......prvih 10 godina velikih patnji....ostala sam......dvoje djece....nisam bila svjesna ničega....smatrala sam da moram to sve trpjeti.....radi djece....radi Boga....radi naroda....radi roditelja....sramota bi bila rastati se....kud bi .....šta bi.......mislila sam o tome...pa eto ništa.....ostadoh, ko i majka...
u zadnjih 10 godina to se nešto malo promjenilo......jer sam prije 10 godina pokušala učiniti samoubojstvo.....evo napisah to javno.....ja sam otvorena osoba i nemam se čega stidjeti.....vjerovala sam u Boga..ali nisam spoznavala ništa..10 godina patnje....ogromne.u braku ..ali tada ......agonija moja dosegnu vrhunac.....jedino sam tu vidjela izlaz....
mislila sam tada ....evo Bože ja ne mogu više....želim ići tebi i ostaviti sve ovo.....nisam spoznavala Isusa.......željela sam kraj svemu......
Bog nije htio da umrem tada.....nakon toga 10 godina liječenja......depresije stalno..tuge, jada....cijeli grad to zna....jer su svi saznali napokon što je samnom..sramota..krivnja......tablete....trovanje.....ajme .....strašno....
moja djeca su rasla uz mene takvu......nađoh nekako svoje.... ja...što se tiče muža,,,a i on je uvidio......šta je.......promijenio se.....ne skroz....i danas izlazi stalno..ne noćima do jutra ko prije...ali cijeli dan kad je slobodan ili kafići ili kući tv......a o drugim ženama da ne pričam...
napisah koje mi Bog učini čudo....na Duhovnoj obnovi......nedavno....prije 4 ili 5 mjeseci.....neznam ...oslobodio me tableta......nikada više ni jedne....Hvala Mu.....oslobodio me krivnje.....osjećaja manje vrijednosti.....straha......svega....moje misli je promijenio iz korijena....
ja sam znala tada....te večeri moje oči su gledale drugačije....kad sam izašla iz Crkve.....moj mozak više nije mislio isto.....to je teško shvatiti nekima......ali je TAKO SADA.....moju promjenu je vidio svako ......ko me poznavao onda i sada....to je nešto različito.....kao plus i minus.......
ožiljci moji stoje.......ali je prije toga te večeri Isus dotaknuo rane moje duboke.....zacijelio ih........kako da ne slavim Njega....kako da ne kažem što mi učini......
sve loše je iza mene.....ne boli me ovo sve što pišem....ovo što je bilo prije......ali htjela sam......evo .....da vam je jasnije....
zašto vi neki pljujete po Milostima Njegovim.....koje on dade meni.....
ja ne pljujem po vama........samo mi je žao......kad pročitam tako nešto....
a vjerujte mi.....velike mi Dare on dade i velike Milosti........moje cijelo biće je protkano Isusom.....
nađoh ovaj forum.....nije ni to slučajno....da govorim i pišem......o svojoj vjeri u Gospodina Boga moga.......jer ljudi oko mene govore da sam fanatik.....i za dar jezika kažu......ma jel to ono trala...la.....ajme meni......
neznaju šta govore....ovdje sam kao kod kuće, jer malo je ljudi s kojima mogu govoriti ŽIVO o Isusu......a evo i ovdje......čuh svašta....ne smeta me ništa .....osim hule na Boga, Djevicu Mariju i svega što je protivno katoličkog vjeri.....
molila bih administratora....da kaže nešto o mom pisanju u jeziku...ako se ne smije....ne smije......jer poštujem ono što kaže.....jer je i on u Milosti Njegovoj.....nema ljutnje nikakve......ako je pravilo takvo......neka bude......moje srce je od mesa....od kad sam se rodila...... nije od kamena....hvala ti Gospodine Bože moj na tome.......
ja ljubim Isusa svim svojim srcem......svom dušom svojom i svim umom svojim..........ja sam ispunjena Njegovim Milostima...
ja sam se predala Njemu.......i onda je to sve otvoreno.......nema tu opreza......."razgolićena"sam do kraja ........

Administrator može i premjestiti ovo sve.....jer možda bi prije ovo išlo u svjedočanstva....kako želi......

ja nisam nikakva balavica...da me neko ukorava...zbog pisanja u jezicima....ja imam dosta godina...zrela sam osoba.....i ovaj forum smatram katoličkim ozbiljnim forumom.......ako ovdje ne možemo pisati što nam učini Bog....gdje možemo....
ne ukoravajte zbog Dara jezika...neznate šta radite.......
ja na ovaj način ponekad razgovaram s Isusom i slavim Ga......
dade On meni novo srce.....moj tlak je normalan......
ja pišem .....iz srca otvorenog......polako.......ispunjena Njegovom ljubavi i prijateljstvom.........riječi same nadolaze.......Bog moj mi je dao da to mogu......vi ne možete zamisliti moju radost....i veselje.
bez obzira šta sam prošla jada u životu mogu se smijati i šaliti više nego oni koji su imali dobar život........hvala Bogu na tome...i to mi je dao.....i to mi dade zadnja 4 mjeseca.........ja sam ljudi puna radosti.......ponekad se sve prelijeva.......kao i Ljubav Njegova u meni.............
Bog vas sve blagoslovio.........

Zar ovo nije tako snažno i divno svjedočenja o Vjeri !

Oči imamo a ne vidimo, uši imamo a ne čujemo, Dušu imamo a ne razumijemo !

Slava Isusu Kristu i hvala mu velika što tebi Marija, pomože ponijeti-uzeti dio tvog Križa, kao što je i Njemu pomogao Šimun !

Neka Te Duh Sveti i dalje obasipa svojom snagom, darovima i milostima !



Anchi je ovo jako dobro izrazila, jer da to dolazi od zle strane, to bi već primijetile, osjetile i upozorile nas osobe koje je dotakao Duh Sveti !

Piši i dalje ! to nije nikakav grijeh !
Pišite i Vi, svjedočite, molite da dobijemo dar tumačenja jezika i onda vam neće biti ništa nejasno!

Otvorite svoje Srce i izbacite svaku sumnju !

BVB !

Sorry mala opaska !

Hmm... izgleda da zli duh pokušava pronaći naše slabosti i kako da nas zaskoči i potkopa Temelje Vjere, ljubavi, razumjevanja ?!
Ako danas budemo branili objaviti ovo, sutra ono... u što će se pretvoriti ovaj forum...? u kritike i zabrane i osude !
A neće... ovdje smo da veličamo i slavimo Kristovu Ljubav i djela !
A kome se ne čita ovako nešto...
A Bože Dragi, neka čita druge postove ima ih dosta...

BVB !

TAK JE!!

Ja se slažem s Marijom nadom i ovu temu sam prvenstveno otvorio za tu namjenu, jer želim da pričamo otvoreno. Ljudi žele znati i zanima ih sve, a ne žele da stvari guramo pod tepih. Nekima će pomoći i potvrditi im dar jezika, a neki će ga naravno i ismijati. Sve to služi na izgradnju

Upoznala sam Maru-Nadu i vidjela taj iskreni osmjeh iz srca, vjerujem kada bilo što napiše, pa i opomenu, nije to radi loše, već radi dobre namjere i njezine ljubavi koju joj Bog darova!

I za mene su svašta govorili neki... bila sam zdrava...a onda sam praktički preko noći izgubila zdravlje, al moja je vjera postajala sve jača, a ja sve sretnija sa svakom minutom života u bolnici koja mi je darovana, jer mi nisu pumo prognozirali....

Kad sam se napokon malo oporavila, shvatila sam da više ne mogu imati prijatelje koje sam imala prije, jer više nisam ista...gipka..brza...to me jako pogodilo ...ali nisam nikome govorila..

Željela sam da me svi vide nasmijanu pored sve boli i muke koju sam prolazila....

Čak sam dobila i "kompliment" da nisam normalna što se smijem svojoj nesreći.... al neka... i ja sam znala odgovarati..i to prilično spremno...

Rekla bi da sam sa svojim moždanim stekla veeliko iskustvo, koje neki možda nikada neće steći...

Na klanjanjima koje je fra Ivo Pavić imao svaki prvi petak u Sl. Brodu neki su molili u jezicima...tada sam se prvi put susrela s tim darom... jako sam željela i ja tako moliti...ali ništa...

U molitvi sam čak i prigovarala Bogu, zašto ja to ne mogu...
Moja želja je sve ove godine čučala u meni...sve dok poslje karizmatske mise u Ciboni, nisam rekla moliteljimakada su molili nadamnom, da i ja to već dugo želim, a ne dobivam...malo su se nasmijali, bilo im je čudno što ne tražim da mole za moje ozdravljenje...

Tako sam se s njima ispričala, oni su molili i rekla je jedna od njih...da ga imam u sebi..zamislite...a to mi je rekla i jedna prijateljica...

Nije me to baš iznenadilo, već me zanimalo kak da se to pokrene..

Malo sam šašavo sve to govorila, a oni su se malo nasmijali nekoliko puta i dalje molili...

..."moli i ti!" rekli su...onda je krenulo i iz mene....nisu to još formirane riječi, već tepanje kak se kaže... počele su mi teći suze niz lice, jako sam zagrlila tu moliteljicu i plakala i smijala se u isto vrijeme...

Tako je bilo kada sam na predprošlom susretu napokon dobila taj predivan dar...

i ja isto imam feeling da je to u meni... i pokusam nesto... ali ono.... kao beba.. ali vec mi se formiraju rijeci i slogovi u srcu.... samo ih trebam izbaciti van... to mi je malo teze

hm..jednom prilikom jedna prijateljica mi je rekla:da ja molim koliko ti moliš ja bih davno progovoila u jezicima::

..ne mjeri se to po tom...radujem se tom danu ako ikada dođe...ako ikada dobijem taj dar...
..ne razmišljam previše o tome...ponekad...sad sam u fazi..onoj meditativnoj..kad smirivam svoj duh i kad želim u onom miru..isključenosti..iz svega..zbivanja oko mene.. razgovarat s Gospodinom...tada se opustim..kao da i disati prestanem..kao da mi tijelo težinu izgubi..i kao da ja odlutam od tijela..tako usporeno fizičko stanje dok um normalno funkcionira..
..nisan uspjela baš dugo..jer me prekine uvik nešto..trznem se..i onda nastavim na glas moliti..
..dok sam u tom stanju..tada zazivam i zahvaljujem..
..valjda je to i kod vas..ne znan..
..i to mi je puno..jer sam dosta bila duhovno suha..
BVB