www.tebe-trazim.com

Svaki put me ovaj dio najvise dirne u srce!
Mozda zato jer mi se cesto događa.
Sva sreca da je Isus tu kraj mene.

predivna pjesma...
a meni se najviše sviđa početak...

Kakav prijatelj je Isus,
nase boli nosi on
i nas teret i sve jade
on nam laksa brigom svom.

Kako cesto mir nam treba
zasto zalud muke te
zasto brige ne bi svoje
mi svom Bogu rekli sve.

Kršćanska predaja o psovci

Psovka je strašnija od ikoga drugoga grijeha; ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga, svetaca i svetih stvari. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji… Ona je pakleni govor, govor zloduha; jer kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako zloduh govori preko psovača... Grozno je i pomisliti da su psovači utjelovljeni zlodusi; tko uporno ponavlja psovke i kletve, može li očekivati da će kroz cijelu vječnost imati prilike da Boga slavi s onima, koji su ga cijeli život častili i slavili? Psovači su gori nego psi i druge životinje; pas ne laje na svoga gospodara, iako ga ovaj i udari; psovač vrijeđa svoga Boga i Gospodara bez ikakva razloga: uzvraća mu tako za sva duhovna i materijalna dobra najgorim pogrdama. Psovaču savršeno pristaju riječi Sv. Pisma: 'Grlo je njihovo otvoren grob... Zmijski je otrov u njihovim ustima' (Ps 13,3).
- Za psovače veli sv. Bernard: Jezik je psovača kao mač koji probada srce Božje! A sv. Alfons Liguori: Ja ne razumijem, kako se na svaku psovku ne otvori zemlja ispod njegovih nogu, te ga ne proguta…
- Zato bogopsovku teolozi općenito nazivaju i 'đavolskom psovkom'.
- Ako psuješ svece, u neku ruku psuješ i Gospodina, jer su oni Njegovi prijatelji, a On brani svoje prijatelje. Ako psuješ nebo, ono je Njegovo prijestolje. Ako pogrđuješ sakramente, psuješ Onoga koji ih je ustanovio - Isusa Krista. Tko psuje sunce, nebo, zemlju, prirodu - pogrđuje vrijedne darove Božje, reče netko.
- Tko se naviknuo na sramotne riječi neće se popraviti svega vijeka svoga (Sir 23,15).
- Sv. Pavao kaže da se ne varaju da će ući u Kraljevstvo Božje: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači…(1 Kor 6,10).

- Riječ Božja oštrija je od svakoga dvosjekla mača (Heb 4,12). Tako je i Ime Božje dvosjekli mač: ako to Ime zazivamo u napasti, ono je najoštriji mač samoobrane protiv neprijatelja duše i tijela, ali ako ga zlo-upotrebljavamo, tada je ono mač koji ranjava nas same.
- Sv Ivan Zlatousti: Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke! Ukinimo psovku, pobačaj i svaki drugi grijeh… i bit ćemo zdravi!
- Najmlađa vidjelica u Fatimi, Jacinta, nabraja grijehe koji najviše izazivaju srdžbu i pravednost Božju: grijesi nemarnosti i sramoćenja Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, grijesi psovke i kletve, grijesi huljenja na Boga i sramoćenja Prečistog Srca Marijina… Zaista puno argumenata da se odviknemo i da nastojimo djelovati na druge da spoznaju kakav grijeh čine psujući svoga Stvoritelja i ono što je on stvorio!

U Novom zavjetu psovka je jedan od najtežih grijeha. Isus kaže da ona izlazi iz srca i kalja čovjeka (usp. Mt 15, 19). Crkveni oci vrlo su strogi prema psovačima. Origen prihvaća doslovno riječi sv. Pavla (1 Kor 6, 9. 10), pa psovače isključuje iz kraljevstva nebeskoga. Sv. Augustin drži da su psovači Božji neprijatelji. Za hulu protiv Duha Svetoga Isus je rekao da se neće oprostiti nikada, ni na ovom ni u budućem svijetu (usp. Mt 12, 31-32). Naime, Židovi su govorili da je Isus istjerao zle duhove iz opsjednutog čovjeka uz pomoć Beelzebula, poglavice đavolskoga. Židovi su poistovjetili Duha Božjega, pomoću kojega je Isus izgonio đavle, s poglavicom đavolskim. Ima svetih otaca koji drže da se taj grijeh sastoji u nijekanju Kristova božanstva (Ciprijan, Hilarije, Atanazije), ili u nijekanju božanstva Duha Svetoga (Ambroz, Epifan). Origen i Novacijan misle da protiv Duha Svetoga griješi onaj tko učini teški grijeh poslije krštenja. Velik broj crkvenih otaca drži da protiv Duha Svetoga griješi onaj tko djela Duha Svetoga pripisuje đavlu. Sv. Augustin drži da protiv Duha Svetoga griješi onaj tko odbija milost Božju i umre nepokajan. Ovo mišljenje je i danas prisutno u Crkvi. Naime, Crkva ne usteže Božje milosrđe nikome tko se kaje za svoje grijehe, ma kakvi oni bili.

Kada čujem da netko opsuje dragog Boga i Majku Božju naježim se i u sebi molim. Tko vjeruje nebi smio nikada opsovati a tko nevjeruje
zašto psovati nekoga tko za njega ne postoji. Niti jedna dobro odgojena osoba bila ona vjernik ili ne nesmije psovati jer to je prostački i nekulturno.

Evo donosim članak iz današnjeg Jutarnjeg lista o psovci:

Događaji dana

Crkvin lijek protiv psovki: 20 puta dnevno 'Isuse, oslobodi me psovke'


Kardinal Josip Bozanić
Nakon što je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na Cvjetnicu osudio psovku kao “zlo kojim su zatrovani stari i mladi, obrazovani i neuki”, Crkva će se protiv psovke, “koja truje naš duhovni okoliš”, kako je rekao kardinal Bozanić, čini se, odlučnije boriti u vremenima koja dolaze.

Istina, i prije Bozanićeve osude psovke u mnogim su se crkvama i pokretima u Hrvatskoj organizirale povremene molitve protiv psovke, a na opasnost psovke po duhovni život kršćana ukazuje i vlč. Dražen Radigović, koji je javnosti poznat po duhovnim seminarima za ozdravljenje i oslobođenje.

On nudi i “recept” za borbu protiv psovke, a to je - molitva.

- Svaki dan reci deset, dvadeset puta: ‘Isuse, oslobodi me psovke!’ i ‘Blagoslovljeno ime Isusovo!’ Budeš li to ustrajno ponavljao, više puta svaki dan, i bude li to tvoja iskrena želja, vidjet ćeš, vrlo brzo, Gospodin će te osloboditi ove pošasti i Božji će blagoslov doći na tebe - kaže vlč. Radigović.

On sa žaljenjem tvrdi kako je hrvatski narod “psovalački narod” i da smo jedni od najvećih psovača na svijetu.

- Kakve li se samo sve psovke izgovaraju i što se sve psuje: i Krv Isusova i Ime Isusovo... Nije ni čudo da je zato nad našim narodom veliko prokletstvo - kaže vlč. Radigović, dodajući kako psovače prema Bibliji čeka najteža kazna.

On na svojim internetskim stranicama donosi i više primjera Božjih kazni koje su zadesile psovače i naglašava da je “psovka velika rak rana našeg naroda i naših obitelji”.

- Najavimo rat psovci. Borimo se protiv nje i iskorijenimo je iz naši srdaca, obitelji i naroda - poručuje vlč. Radigović.

Kardinal Bozanić je poručio da je vrijeme da se konačno prestane banalizirati zlo psovke, “bilo da se sami odreknemo te ružne navike, bilo da druge opominjemo i potičemo da umjesto psovanja sve više blagoslivljaju ljude oko sebe te hvale i slave ime Božje”.

- Najmoćnije sredstvo u tim našim nastojanjima je molitva - poručio je kardinal.

Prof. dr. Botica:

Više se psuje u maloj sredini

Uvriježeno je mišljenje da su Hrvati svjetski velemajstori u psovanju, no vrlo je malo istraživanja koja bi tu tezu mogla argumentirati. Jedno od rijetkih istraživanja takvog tipa sa svojim je studentima proveo prof. dr. Stipe Botica, voditelj Katedre za stariju hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

- Istraživali smo stil žive komunikacije u narodu. Pokazalo se da je psovka vrlo raširena u živoj komunikaciji, a da najviše psuju okorjele katolički zatvorene sredine. To je fenomen koji bi svakako trebalo istražiti - kaže prof. Botica.

Dodaje da muškarci psuju više od žena, a psovka je kao oblik komunikacije raširenija u manjim sredinama.

- Ima mjesta u kojima je svaka treća riječ koja se čuje psovka. To je posebice učestalo u gostionicama i na raznim sijelima - kaže prof. Botica. Napominje da je jedna njegova studentica za potrebe istraživanja 20 dana provela u gostionici u Dubravi. Rezultat je bio 12 gusto tipkanih stranica ispunjenih psovkama!

- Uz Hrvate psovke s temeljnim glagolom psovanja "bip" učestalo koriste i Talijani i Mađari. Pritom se gotovo uvijek koristi prezent glagola "bip", perfekt gotovo nikada, a futur vrlo rijetko - kaže prof. Botica.

Pomanjkanje emocionalne inteligencije

- Psovanje je emocionalno negativno ponašanje. To je pomanjkanje emocionalne inteligencije. Drugim riječima kada ljudi dođu u stanje da psuju to znači da oni ne znaju na prikladan način upravljati vlastitim negativnim emocijama - tumači psiholog Josip Burušić.

Uz današnju moju molitvenu nakanu o iskorijenju psovke:

NAŠA NARODNA SRAMOTA

"Ako vjeruješ u Boga, ne psuj, jer vrijeđaš Boga!

Ako ne vjeruješ u Boga, ne psuj, jer vrijeđaš mene!"



Fra Ivo Živković



Stari Zavjet i Židovi imali su propis da se onaj tko huli na Boga, tj. spomene Božje ime uzalud, kazni smrću. Zajednica je takvoga na svom skupu zasula kamenjem. Ne samo da se Boga nije smjelo psovati, nego nitko nije smio Boga ni spomenuti! Samo jednom u godini na Dan pomirenja Veliki svećenik u svetinji nad svetinjama kad bi izgovarao posvetnu molitvu smio bi zazvati ime Jahvino. Slična kazna, dakle smrtna, nazočna je i u prvo kršćansko vrijeme u doba cara Justinijana, a također i u islamskim propisima.

U srednjem vijeku bogohuljenje se kažnjavalo sakaćenjem (rezanjem jezika) ili progonstvom u nenastanjene krajeve. Otada je sve do naših dana ostala navika starijih da plaše djecu s fratrom koji nosi škare i siječe jezik djeci koja psuju. Sv. Toma i srednjovjekovni teolozi smatrali su psovku najvećim grijehom.
A danas?! Kako danas stoje stvari s ovom problematikom? Pa, pozamašan je broj onih koji psovku u medijima i drugdje smatraju umjetničkim izrazom. Takvima valja pribrojiti i one koji je (u običnom životu) smatraju sredstvom emocionalnog rasterećenja. Takvo mišljenje prevladava često i u narodu, što svjedoči izreka: "To nije ništa – pas laje, vjetar nosi"?!

Riječ psovka i dolazi od riječi PAS, jer psovka spada u uvrede, za razliku od prigovora, kuđenja ili ukora. Njoj je cilj oduzeti osobi neka bitna svojstva, najčešće njezinu ČAST. To se događa, primjerice, kad nekog nazovemo psetom, magarcem, majmunom... U praksi se najčešće događa da se čovjeku želi obeščastiti ono što mu je vrijedno ili sveto. Pri tome se psuje sestra, žena, mrtvi otac ili pak svetinja. Nekad je za opsovanu majku znala pasti mrtva glava!!!

Kazali smo da psovka dolazi od riječi pas. I sad se često za psovača zna reći da "laje". Između psa i čovjeka velika je razlika! Pas laje, ali svoga gospodara ne ugrize ni onda kad ga gospodar kažnjava i isprebija štapom. Čovjek nije toliki gospodin: on svog Boga psuje i onda kad ga Bog obdari svakom srećom!

Bogopsovka je pokušaj simboličkog oduzimanja časti Bogu (ali i božanskim stvarima: krstu, vjeri, Gospi, svecima...). Ta se psovka može izreći i bez prostačkih riječi ako netko, primjerice, kaže: "I Bog hoće krivo!". No, svakako najgori oblik bogohule jest ako netko svjesno, namjerno i direktno psuje Boga. To je đavolska psovka kojom se u svom očaju služe stanovnici pakla.

Psovka, posebice bogopsovka, je naša nacionalna sramota, ali ujedno i naš najrašireniji "izvozni proizvod". Jedan njemački profesor pitao me što znači... i opsovao mi mater. – Odakle si to naučio? – Kad sam bio na sveučilištu, imao sam jednog kolegu iz Hrvatske. On je to najčešće spominjao...

Ovakvih primjera ima bezbroj. Ako bismo željeli odgovoriti na pitanje GDJE SE TO PSUJE?, mogli bismo kazati SVUGDJE GDJE IMA NAŠIH LJUDI... Navest ću još jedan primjer. "Slobodna Dalmacija" u jednom broju iz 1956. godine donosi: Naš se čovjek iznenadio kad je obilazio ribarsku luku San Pedro u Kaliforniji i kad je čuo kako se dva Kineza svađaju i psuju – hrvatski! Prišao im je i oslovio ih. Tada je saznao da su zaposleni na brodovima naših ljudi. I hrvatski su naučili samo "beštimati"!

Psovka ima strašno razornu SOCIOLOŠKU dimenziju. Ona je zarazna. Psovač je širitelj zaraznih klica, u stanju je kontaminirati stotine drugih oko sebe. Psovanje se širi poput požara, stihijski. To što je danas stanje ovakvo kakvo je, zaslužno je nekoliko prethodnih generacija. Evo zapažanja jednog starca s polovice prošlog stoljeća: Prije 1918. u našem selu Boga nije opsovao nitko. Iza 1918. psovali su ga samo momci, kad se vrate iz vojske. Za vrijeme rata, 1941.-1945. počeli su psovati svi odrasli muškarci. Danas Boga psuju samo djeca i žene... – A što je s muškarcima? Zar su se odučili od psovke? – Ne! Oni izmišljaju nove psovke. Psovati Boga izgleda im odveć sitno.

Valja kazati da "školâ" psovke ima mnogo: vlastita obitelj, razred, vlak, krčma, ulica, radno mjesto. Ona se preuzima lagano, bez poteškoća, kao dio jezika ili naglasak određenog kraja! Ako je otac psovač, teško je očekivati da će od djeteta postati svetac...

Ostaje činjenica da je psovka prostaštvo! Budi gospodin pa ne psuj! Ili, ako ništa drugo, barem se obuci tako da svatko može vidjeti da si prostak!

U ovim primorskim sredinama, posebno manjim kako je joakim spomenuo, Bog i sve vezano za Boga psuju se vjerojatno kao nigdje na cijelome svijetu. Naravno da nitko od tih ljudi ne zna sto cini i naravno, nitko do tih ljudi ne vjeruje u Boga Oca, Sina Isusa Krista, Duha Svetoga, Djevicu Mariju, andjele, svece, al sve njih psuju, sve sto je od Boga. U sto vjeruju? Kad sam ih pitao, razliciti su odgovori bili: neke strah uhvati na spomen imena Isusovog, neki ne vjeruju u Isusa 'bas' i vise im odgovoaraju neke druge religije, ('imaju im vise smisla'), neki od njih bi najradije da se sutra ujutro vise ne probude, a neke uopce nije briga ni za sto, ponajmanje za spas duse. Ja im ne znam pomoci, a poznajem ih puno. Molitvom jedino...

vrlo mi je drago da se i o ovoj temi govori. psovke su nesto sto mi jako smeta. uglavnom opominjem ljude koji psuju u mojoj blizini, ali nekad su te psovke toliko "slikovite" da me ostave potpuno bez teksta s osjećajem gađenja i stida. onda se ljutim sama na sebe sto sutim, a ne odreagiram.
u knjizevnosti se psovka korisiti najcesce u svrhu karakterizacije lika, no upravo po umiješnosti pisanja se dobri pisci razlikuju od loših. kada se psovka koristi samo radi psovke onda je ona apsurd i uvreda. lakse je s pisanim rijecima jer možemo izabrati ne pročitati ih, odbaciti, ali je puno teže ne čuti.
ne znam je li psovka samo nasa nacionalna sramota. psovanje je prisutno u svakom narodu. nekako mi se cini da se vise psuje tamo gdje je manje srece, zadovoljstva, gdje se tesko zivi, gdje za stolom fali da bi svi bili siti. jad i nevolja vrlo često od čovjeka mogu učiniti životinju koja se povodi jedino za instinktima i koja je, radi lakšeg preživljavanja, isključila osjećaj za nježnost, milost.
odakle je dosla? mislim da joj je porijeklo i starost nemoguce utvrditi, ona je uz ljude otkad je i grijeh uz nas. moj dida je rodjen 1911, dakle prije prvog svj. rata, on mi je govorio da se u doba njegove mladosti moglo u zatvoru završiti ako ste nekome pokazali "frišku figu", a da su psovke stizale s ratovima (zlom), sa sela ili s istoka, ne znam, na zalost ga to vise ne mogu pitati.
osobno, psovka od onoga koga volim gotovo da boli više nego što bi me bolio udarac. i vrijeđa više nego što bi uvrijedio udarac.

Psovka ima korjenje u krugu kojem zivis i u sredini koja te okruzuje...
To je vrlo losa navika i na stetu i sramotu ,svoju i naroda.....
U kuci gdje se ne psuje..nema primjera,i nije normalno da se psuje..tako ce svatko biti sprijecen da navikne i nauci da psuje...
Nama nasa RKC nalaze da ne psujemo,i to svi zanamo..ali narod ipak cini.
Ne samo da je psovka grijeh,ona steti svakom pojedincu,njemu samom i narodu gdje zivi...Psovka je vrlo losa navika,pogotova ona ruzna i velika,
ona steti ne samo narodu nego i drzavi...to je kultura i bogatstvo jedne drzave...sramota ,jer s time pokazujemo da nam je bon -ton ispod nivoa.
Ovdje gdje zivim,narod nisu nikakvi vjernici,jako malo idu u crkvu,
ali isto tako nisu nikavi psovaci..pogotovo ne teskih i velikih psovki...
Danas u svijetu covjek treba da zna kako da se vlada i ponasa,
psovki nema nidgdje mjesta..i ona cak i vrijedja...
A naj jadnije i najruznije je kada se cuje psovka iz usta onih koji se smatraju vjernicima...i kada se cuje iz usta djece...

Evo jedan mali primjer...Tata je bio veliki psovac,mami to nije nikako odgovaralo..djete ja slusalo,ali mama ga uvjek upozoravala da to ne radi..
I jednog dana tata opsuje Boga i djete cuje..nije proslo par dana i djete opsuje Boga,cula mama i istuce djete i zaprijeti da to nikada vise na smije raditi...proslo neko vrijeme i ode majka kod djeteta,da se pomiri sa njim i poljubi ga,i djete onda upita....
Mama kada cu ja biti velik...zasto sine,pa da radim ono sto i tata radi i da ne dobijem batina....