www.tebe-trazim.com

Moram priznat da sam se i sama pitala zašto ljudi ( al ne samo vjernici),
kad tješe nekog govore-"A nije tebi najgore,ima i onih kojima je gore."
Iz svog iskustva moram reć,da kad mi je bilo baš teško u životu(radilo se o zdravlju),
svi oni koji bi mi to rekli su mi u tom trenu,ne pomogli,nego mi je bilo još gore.
Nekako mislim da je to zadnje što treba nekom reć,kakva god situacija bila.
Baš kad vidiš da apsolutno nijedan argument ne pomaže ,e onda, možda treba to reći,možda.

@lalelu prvi put otkad pišeš ,sam posumnjala da si možda trol(kad sam vidjela da si postavila još jednu sličnu temu),
al vidim da nisi i zapravo cijelo vrijeme se vidi da si osoba ,koja pati zbog samoće,jer ne bi toliko puta postavljala
slična pitanja,na koja tražiš odgovore,kojih još nema.
Na drugoj temi si napisala da ćeš na DV i to ti je najbolja stvar ,koju možeš napravit za sebe.
Mislim ,da će trebat neko vrijeme da izađeš iz očaja,jer sve ovo traje stvarno dugo kod tebe.
Više puta ti je ovdje rečeno da trebaš prihvatiti stvari takve kakve jesu tj.da trebaš prihvatiti svoj križ,
ali ni to ti ne pomaže,jer treba proći neko vrijeme da shvatiš uopće te riječi,a vjerujem da će
ti DV u tom pomoći,jer tamo postepeno počneš otkrivati u čemu je zapravo problem i kako da prihvatiš
sebe i svoj život i da počneš konačno voljeti svoj život,bez obzira u kakvoj si situaciji.
Nadam se da ćeš što prije tamo krenuti i da ćeš pronaći mir,kojeg sad nemaš.
I također se nadam da ćeš onda moći konačno vidjeti vedriju stranu života,
jer ona ti je tu,samo je ti trebaš primjetiti i naravno probat naći
i malo humora u svemu tome(znam da je to trenutno teško,al nakon DV i nakon što počneš gledati sve to iz drugog kuta).

ne znam sto me ocekuje u DV. Znam da mi one ne ce stvoriti neku vezu. Mozda mi pomognu da prihvatim svoj kriz. Mozda. Ali hoce li to tako biti aj ne znam. Nekad mi dodje da se prije pocetka DV odjavim jer si akzem nema od tog nista. S jedne strane pokusavam prihvatiti kriz samoce, s druge strane se non stop postavlja pitanje: zasto me Bog ne voli? Zasto ne cuje moju bol? Zasto ne cuje moju molitvu?

Nekako mi je tesko vjerovati u pricu voli on tebe i zna sto ej najbolje za tebe. zasto misli da je upravo samoca za mene najbolja? Zasto to ne misli kod drugih? zasto je mene odabrao da mi tako "iskaze" ljubav?

Pa očito da je to baš dobar savjet. Pogotovo u ovoj situcaiji. Cela naša vjera je bazirana na činjenici kako je nekom bilo najgore, a on je iz ljubavi patio. Drugim riječima, cilj je ukazat kako ima onih kojima je gore, a našli su smisao u životu i sretni su. Tipa pokažeš joj onog tipa bez ruku i nogu a ipak je sretan i zadovoljniji životom nego lalelu. U tom slučaju bi se, dakle, lalelu trebala zapitat "zašto je on sretan a ja ne, iako se on očigledno nalazi u goroj situaciji. Gdje ja griješim, i zašto ne uspijevam postat sretna? Taj tip je volio skejt svim srcem a sad nemože vozit, jer je izgubio sposobnost za to."
Drugim riječima, dakle, lalelu bi trebala nać inspiraciju. To je točno ono što i Kršćanstvo radi. Tražimo inspiraciju meditirajući u Kristovim mukama i poistovjećujući se s njegovom patnjom. Njemu je bilo gore. Zato imamo i svece, mučenike koji su patili, i bili radosni. Naizgled svakako, sasvim apsurdno, da čovjek kojeg se muči, je dakle sasvim sretan. Zašto je on sretan? Jer ljubi do kraja, jer je Kristov. I upravo iz teze; da smo Kristovi, i da ljubimo u patnji kao što nas je i on ljubio - iz tog "paradoksa" proizlazi sreća i ljubav za životom.
Dobro je papa rekao; pravi Kršćanin nemože biti tužan, nikad. I to baš upravo zato što je nekome bilo gore. Lalelu npr pokušava sve napravit kroz vjeru; i molit i hodočastit, i postit, ali mi izgleda da nikad nije pogledala znak naše vjere. A to je patnja. Križ. Bog je patio i pokazao ti kako se nosit s patnjom. I riješenje patnje, koju nam Bog daje, ne nalazimo fokusirajući se na problem, već nasljedovanje Krista.
Drugim riječima, draga Lalelu; ima onog kojem je bilo gore, i koji je bio sretniji s puno većom patnjom nego što je tvoja. Dakle, ništa ti drugo ne preostaje, već nasljedovat Krista, i mučenike, te u njihovim svjedočanstvima tražit inspiraciju za sretan život. Njima je bilo gore.

Super, znaci prihvati da te Bog ne voli i zivi dalje jer ima onih koje malo manje voli od tebe. Ne pitaj sto neke voli mnogo vise. Raduj se sto neke voli jos manje od tebe

Patnja je milost. Mislim da trebaš poradit na duhovnosti,i shvaćanju Kršćanstva, jer ovo ti nema smisla.

Nemoj se odjavit,molim te,samo odi tamo i korak po korak,jer u DV to tako i ide.
Nećeš odmah dobiti odgovore,al malo pomalo će ti neke stvari o tebi i tvom životu postajati jasnije,
al trebaš imati strpljenja i ne odustajati,pa i kad ti bude teško,pogotovo tad -nikako nemoj odustati.

Ako je patnja milost, sto je onda sreca? Kazna?

Znam da ima ljudi ,koje može protresti i pokrenuti i ta rečenica-
"Ima onih kojima je gore ili kojima je bilo gore od tebe."
Ali ima i onih kojima može napraviti suprotan efekt,jer nismo svi karakterno isti,
nismo jednako odrastali,nismo jednako odgajani itd.
U tom sam smislu to rekla.
A što se tiče patnje tj.križa.-svi mi imamo svoj križ,
samo je stvar u tome jesmo li shvatili da je to nešto križ,jesmo li to prihvatili
i jesmo li sposobni vidjeti sve ono dobro što smo dobili kroz taj križ.
Jer ljudi ko ljudi,uvijek prvo vide loše,a zapravo treba promijenit perspektivu.
Isus je patio i umro za nas i treći dan uskrsnuo i time nam pokazao da nakon križa
dolazi Uskrs,pobjeda,radost-to je kršćanstvo.U tom je snaga ,da se može podnijet križ
s osmjehom na licu i bez gorčine.Bez obzira kako ti je u životu,gledaš u križ
i znaš da se to sve može podnijet,jer nam je Isus to pokazao i mnogi mučenici nakon njega.
A sve su to podnijeli, jer poslije dolazi Uskrs,pobjeda.
Ali ,pošto svatko od nas ima svoj životni put,različiti su načini,kako će tko doći do toga da shvati
bit kršćanstva i nasljedovanja Krista.

Trenutno ne možeš shvatit da je patnja milost,jer koliko god to paradoksalno zvučalo,patnja to i je.
Al dok ti se to ne razjasni u tvom vlastitom životu,ne možeš razumjeti to.
Sad se opet može reć da ničija patnja nije ista i da je svakom njegova najteža,a onda opet onu rečenicu-
Al uvijek ima i gora i teža.-Ili svatko ima onoliki križ ,koliki može nositi,ni veći ni manji,samo je stvar
u tome kako ga nosi,a mi kršćani bi ga trebali nositi onako kako ga je Krist nosio.
Sve si to već čula puno puta,al dok to ne budeš shvatila na primjeru svog života,
(a kroz DV ćeš doći do toga,jer DV kroz Božju riječ,baš rasvjetljuju sve to),
potpuno je razumljivo da ne možeš prihvatiti rečenice-Patnja je milost.Bog ima plan za tebe.itd.

-evo šta kaže Toma Kempenac o križu u "Nasljeduj Krista";
Sada Isus ima mnoge koji ljube njegovo kraljevstvo nebesko, ali malo onih koji nose njegov
križ. Ima ih mnogo koji žele utjehe, ali malo koji žele patnje. Nalazi mnogo drugova za gozbu,
ali malo za trapljenje.
Svi se žele radovati s njime, ali malo ih hoće nešto trpjeti za njega.
Mnogi slijede Isusa sve do lomljenja hljeba, ali malo njih ga slijedi da piju kalež muke.
Mnogo njih divi se njegovim čudesima, ali malo njih slijedi sramotu križa.
Mnogi ljube Isusa dok ih ne zadese kakve nevolje.
Mnogi ga hvale i blagoslivlju dok primaju od njega kakve utjehe. Ali ako se Isus sakrije i na čas
ih ostavi, onda se tuže i postaju odviše malodušni.


Sto se dakle bojiš uzeti križ po kojemu se ide u kraljevstvo nebesko?
U križu je spas, u križu je život, u križu je zaštita od neprijatelja; u križu je snaga uma, u križu
je radost srca, u križu je radost duha; u križu je skup svih kreposti, u križu je savršenstvo
svetosti.
Nema spasa duše niti nade vječnoga života osim u križu. Uzmi dakle križ svoj i slijedi Isusa i
ući ćeš u život vječni.
On je išao pred tobom noseći križ svoj i umro je za tebe na križu da i ti nosiš svoj križ i budeš
voljan umrijeti na križu.
Jer ako budeš s njime umro, s njime ćeš isto tako i živjeti. Pa ako si bio dionik muke. bit ćeš i
slave.
Evo u križu se sastoji sve i u umiranju počiva sve; i nema drugoga puta u život i do
pravog unutarnjeg mira, osim puta svetoga križa i svakodnevnog mrtvenja.
Hodaj kuda hoćeš, traži što god hoćeš; i nećeš naći uzvišenijeg puta k nebu niti sigurnijeg puta
po zemlji od puta svetog križa.
Rasporedi i uredi sve prema svojoj volji i mišljenju, ali naći ćeš da uvijek moraš nešto trpjeti
bilo svojevoljno, bilo protiv svoje volje; i tako ćeš uvijek naći križ. Jer ćeš ili ćutjeti bol u tijelu
ili ćeš podnositi nevolju u duši.
Katkada će te Bog kao ostaviti, a katkada će te mučiti bližnji; a što je još više, često ćeš biti
sam sebi nepodnosiv.
A ipak ti nećeš uspjeti osloboditi se ili olakšati kakvim sredstvom ili utjehom; nego moraš
trpjeti dok se Bogu svidi.
Bog naime hoće da se učiš podnositi nevolju bez utjehe, da se njemu posve podvrgneš i da po
nevolji postaneš ponizniji.
Nitko tako duboko ne ćuti muke Kristove kao onaj kojega je zadesila slična patnja.
Križ je dakle uvijek pripravljen i svuda te očekuje.