|
Bog hoće da ga ljubimo u svom bližnjem
Ako ljubimo svoju braću, svoje sestre, ljubimo Boga. Tko kaže da ljubi Boga, a mrzi svoju braću, taj je lažac, stoji u Novom zavjetu, jer Bog hoće da ga ljubimo u ljudima. Ali ljubav prema bližnjemu, ostvarivana bez kompromisa, u svijetu kakav on već jest, nužno vodi u patnju. Moram li ja onom nitkovu, koji mi je nanio toliku nepravdu, jednostavno oprostiti? Zaboraviti zlo? Ta nisam toliko glup. Drugi će me tada samo još više iskoristiti. Trebam li, ako vidim da je susjedu nanesena nepravda, otići vlastima, ili onome tko je nepravdu nanio, te prosvjedovati i tako pomoći susjedu da dođe do zadovoljštine? Time bih samo navukao mržnju na samoga sebe. Tko iskreno prihvati tako jednostavnu zapovijed ljubavi prema bližnjemu, toga neizbježno zadesi bol i patnja. U svijetu čovjek se mora znati pretvarati, s vukovima treba znati zavijati - samo tako se nešto postiže: jer u laži su duge noge, a nepravedno stečeno bogatstvo sjajno se nagomilava.
Sigmund Freud, taj veliki poznavatelj ljudi, dobro je vidio: Zapovijed ljubavi prema bližnjemu nerazumna je i neizvediva, a zapovijed ljubavi prema neprijatelju prava je besmislica. A Heinrich Heine piše o ljubavi prema neprijatelju s mnogo sarkazma: "Ja sam vrlo miroljubiv. Moje su želje: Skromna koliba, slamnati krov, dobro jelo, mlijeko i maslac. Pod prozorom cvijeće, pred vratima nekoliko lijepih stabala, a ako me dragi Bog želi učiniti sasvim sretnim, neka mi pruži radost da na ovim stablima visi šest ili sedam mojih neprijatelja. Ja ću im tada, vrlo ganuta srca, pred njihovu smrt, oprostiti sve pakosti koje su mi nanijeli - da, treba oprostiti svojim neprijateljima, ali ne prije nego budu obješeni." Jeli zapovijed ljubavi prema bližnjemu i prema neprijateljima zaista tako nerazumna kao što to Freud smatra i Heine se izruguje? Nadilazi li to naše mogućnosti?
Je li pater Maksimilijan Kolbe bio lud kada je u Auschwitzu išao u smrt namjesto oca troje djece? Jesu li nerazumni svi oni južnoamerički kršćani - biskupi, svećenici, laici - kad se bez pridržaja zauzimaju za siromašne, izrabljivane i ponižene te ih zbog toga odvodi tajna policija, ili ih muče i ubijaju komandosi smrti? Jesu li ludi oni ruski kršćani koji prosvjeduju protiv povrede ljudskih prava u svojoj zemlji te zbog toga nestaju iza zvučno izoliranih zidova psihijatrijskih bolnica, ili iza bodljikave žice koncentracionih logora? Ne, nisu oni nerazumni. Oni samo ozbiljno uzimaju zapovijed ljubavi prema bližnjem.
Zato ponavljamo: ima li Freud pravo, ima li Heine pravo, je li Isus naivan kad zahtijeva ljubav prema bližnjemu? Nipošto, Isus je znao da njegov Otac ima i druge ruke osim naših te zato može doviknuti svima koji su, zbog ostvarivanja ljubavi prema bližnjemu, zapali u patnju i nevolju: "(Mt 5, 10 i 6) Moj Otac se veseli ljubavi, radosti i pravdi. No, da bi Bog, koji je moć ljubavi, mogao usavršiti našu, često nogama gaženu ljubav, ta ljubav mora ovdje i sada početi. Za ostalo će se pobrinuti Bog. To je mislio Isus!
Johannes B. Brantschen: Bog je veći od našega srca
|
Login
FAQ
Chat
Traži
