dujam napisao:
E moja lalelu...Ne slušaj tu Elu mortadelu, nikako.
Ja sam čitao da su znanstvena istraživanja dokazala da oni koji prave kraće predahe između molitve dvaju krunica brže sklapaju brak u odnosu na one koji prave duge razmake između dviju molitvi. To je metastudija, i kao takva je skoro pa nepobitna teza, da to zaista jest tako. Znači zatvori se u kuću i samo moli, i uslišit će ti se molitve. Ništa drugo ne trebaš radit. Nema smisla niti se oblačit, hodaj gola, i onda se pomoli Bogu da te ljudi ne gledaju kao čudakinju koja šeta gola, jer hej! Pa Bog je svemoguć. I ako uporno moliš dat ce ti. Također se pomoli Bogu da ti sjedne novac na račun, pa nemoj radit, već vrijeme u kojem bi radila ti moli da ti sjedne novac na račun, jer ponavljam; Bog je svemoguć.
Mislim da sam ti dao jak, i konkretan savjet, za kojeg bi trebala biti u stanju da ga iščitaš.
I ono što mene fascinira, kako su ljudi u Latino Americi neprestano veseli, bez obzira što nemaju novaca, bez obzira što joj se brak raspao, što ima 3 djece i nema posla. To je nama nezamislivo u prvu ruku. U Venezueli, u mjestima koja su toliko gadljiva za jednog Evropljanina žive sretni ljudi. To su; dileri, kurve, jebivjetri, ma što mi kažemo; dno dna od ljudi. Mi ih gledamo s prijezirom. Nema tko od njih dnevno ne počini jedno kazneno djelo. Kuće od dasaka, jedva sazidani krovovi. Žao mi je što nisam slikao da vam dočaram tu bijedu. No, svugdje, ali baš u svakom mjetu u kvartu, na putu, na autocesti stoji Krist. Ili grafit Krista, ili plakat, ili nešto slično. I njih to oduševljava. Oni neprestano; od trenutka kad se probude žive sa činjenicom da je Krist umro za njih, te da je smrt pobijeđena. Krist je umro za tog klošara u faveli, točno za njega, i on je svjestan toga. I u toj činjenici leži njegovo veselje, u toj činjenici oni vide sve što im treba. Njih ne brine toliko duboko i potresno što nemaju posao. Volili bi da ga imaju, volili bi novac. No nad svim njihovim radnjama odijekuje negdje; Krist je umro za nas. A, kod nas odjekuje; "nemam muža", "nemamženu", "nemam posao", i, s tim što odjekuje, molimo se Bogu. Kod njih je obrnuto. Nas duboko potresa što nismo u braku. Njih duboko potresa Kristova smrt.
To mene fascinira, kako su toliko sretni u svojoj "bijedi". Vjerujte mi da se duboko zapitate: "što ne valja s menom?" kad vidite koliko su oni sretni. I nedavno sam, pročitao, kako su prvi Evanđelisit bili mortus pijani pri izvođenju svetih misa. Zašto? Zato što su širili radosnu vijest;
smrt je pobijeđena. Bog nas je spasio. Međutim, bili su toliko pijani da im je ja mislim sv Pavao zabranio da piju prije svete mise, pa su se onda opijali poslije. I sad kad usporedimo; koliko su oni više doživljavali činjenicu da je smrt pobijeđena na križu, i koliko je to radosno kako za njih tako za latino amerikance, i kad usporedimo nas

Mi non stop nešto tražimo, nešto kukamo, planiramo, pa molitva za muža, pa molitva za posao, pa molitva za financijsko izvješće, još ce počet i molitve za poreznu upravu.
Al smo zachatali temu

,ali neka,mislim da je ovo ipak dobronamjerna rasprava
Kao i ti Dujam,prosao sam svijet uzduz i popriko u 9 god navigacije i vidis,primjetio sam bas kao i ti more vjerskih,krscanskih obiljezja po Juznoj Americi,i da,ljudi su radosni tamo.To sam primjetio u katolickim zemljama,dok to npr. u Indoneziji nisam primjetio.Za razliku od njih,mi se neprestano zalimo i kukamo

.Slusao sam jednom don Damira kad je govorio da je stopa suicida u nordijskim zemljama najveca-zanimljivo,oni koji imaju materijalno sve,ubijaju se najvise,nesto ne stima.Netko nam laze da je najbitnije imati love.Mi,koliko god bili opljackani od 90-e na ovamo,(i ugnjetavani toliko stoljeca)ipak jos uvik imamo krov nad glavom,nesto za jelo,auto...a milijarde ljudi danas zivi u potpunoj bijedi,a umiru sa osmjehom na licu.
Da Dujam,Isus je umro za nas i pobijedio smrt-to je najradosnija vijest na svitu.
Nikakvi muz,zena.dijete -bez Boga,nece ispunit nase srce-uzalud trazimo bracnog partnera dok Boga eliminiramo samo povrsnim odnosom.Njega,jedinu pravu i istinsku Ljubav u nasem zivotu tako olako preskacemo-koliko bi bili radosni kad bi Mu barem pola sata na dan iskreno poklonili,kad bi mu rekli iskreno koliko smo zahvalni i sto nas muci,onako iz srca sa pouzdanjem da nas On slusa i reagira,sudjeluje u tom dijalogu-prekrasno o tome govori hagioterapija,ma savrsenstvo.Zamislite,mi od 48 polovica sata,koliko ih imamo u danu,ni jednu ne zelimo daraovati Bogu ili neznamo kako a ne trazimo odgovor i smjernice,zamislite da prestanemo disati jedan minut a kamo li pola sata,to sigurno necemo pokusavati,za disati imamo vremena a za traziti Boga ne,a to je mnogo vaznije od disanja,bez Boga i osobnog odnosa sa Njim nema zivota,to pokazuje Eu i "napredne zemlje" koje se svim silama bore protiv Katolicke Crkve-misticnog Tijela Kristova.
Nadam se da ce Lalelu,Ana L. i svi ostali samci ipak pronaci bracnog partnera,ali prije svega,zivoga Isusa Krista-izvor i smisao ovog zivota
