www.tebe-trazim.com

PRALIK MAJKE CRKVE (4. st.)


Vječna ženo,
ti majko i djevice,
ti si tijelom i dušom
majka naše glave i Spasitelja,
majka svih udova Kristovih.

Svojom si ljubavlju sudjelovala
u rađanju vjernika u Crkvi.
Ti si jedina među ženama Majka i Djevica.

Majka i Djevica Kristova.
Ti si sjaja i ljepota zemlje,
o Djevice,
ti si zauvijek slika svete Crkve.
Po ženi smrt,
po ženi život,
po tebi, o Majko Božja.

Autor je sveti Augustin (354. – 430.), biskup i crkveni naučitelj:
jedan od najvažnijih crkvenih otaca i pisaca.

MOLITVA DJEVICI (5. st.)


O, presveta Djevice,
tko ti pripisuje svu čast i slavu,
ne može izreći svu istinu,
uvijek ostaje ispod tvoga dostojanstva.

Daj, pogledaj na nas s neba milostiva!
Upravljaj nama sada u miru;
i vodi nas bez pometnje
pred prijestolje Sučevo,
učini nas dionicima
da sjedimo s Njegove desne,
da budemo uzneseni u nebo
i postanemo s anđelima
pjevači nestvorena i vječnoga Trojstva,
poznata i proslavljena u Ocu,
u Sinu i
u Duhu Svetomu,
sada i vazda i po sve vijeke vjekova.
Amen.

Autor je Bazilije Seleucejski;
biskup u vrijeme održavanja sabora u Kalcedonu.
Umro poslije 468. godine.

POZDRAV DJEVICI (5. st.)


Zdravo, sveta Majko,
ti koja si rodila Kralja
koji vlada nebom i zemljom
u vijeke vjekova
i kojega je božanstvo i vlast,
što sve obuhvaća u vječnom krugu,
bez ikakva kraja.

Tvoje krilo blaženo
darovalo ti je radost majčinstva
i čast djevičanstva;
pokazala si se kao ona
kojoj nema slične među ženama
prije i poslije tebe.
Ti si žena,
jedina i bez usporedbe,
koja se svidjela Kristu.

Autor je Celije Sedulije;
svećenik i predvoditelj pjevanja na bogoslužju.

POSLUŠAJ NAS I POGLEDAJ (7. st.)


Poslušaj nas i pogledaj, Marijo:
ti si postala kćerka Sina svoga
sluškinja svoga djeteta,
majka svoga Stvoritelja,
nositeljica svevišnjega Spasitelja.

Kralj se zaljubio u sjaja tvoje ljepote
i udostojao se pripraviti za sebe,
u tvojoj zemlji,
čisto boravište.

Isprosi nam od njega
izvanrednu slatkoću želje za Bogom.

Tako ćemo ostati posvećeni njegovoj službi
u ovom životu i,
nakon našeg preminuća,
stići bez smetenosti onome
koji je od tebe rođen.

MARIJINO KRILO – PRIJESTOLJE BOŽJE (8. st.)


U tebi se raduje, o puna milosti,
sve stvorenje,
čete anđela i ljudski rod.

O, hrame posvećeni i raju duhovni,
slavo djevica.

Zahvaljujući tebi, Bog se utjelovio
postajući dijete.
On, Bog naš prije vjekova.

Od tvoje utrobe On je učinio prijestolje
i napravio ga prostranijim od nebesa.

U tebi se, o puna milosti,
raduje sve stvoreno.

Slava ti.

Sveti Ivan Damašćanski (+749), crkveni naučitelj.
Rođen u Damasku, izvrsno naobražen, postao monah i svećenik.
Napisao mnoge bogoslovne rasprave,
posebno protiv opiratelja štovanju kipova i svetih slika.

UTECI SE ZA NAS (8. st.)


Roditeljice Božja, Djevice bezgrešna,
mi se pouzdajemo u tebe:
uteci se za nas kod Krista.

Ti si sama Blažena među ženama,
Majko i Vazdadjevice, svjetlo intelektualno,
Roditeljice našeg Stvoritelja:
blagoslivljamo te zauvijek.

Okružena si krilima keruba,
sveta Bogorodice, Djevice i Majko,
boravište božanstva, Roditeljice Božja,
blagoslovljena od svega
propovijedanja apostolskoga.

Tebi, koja si svetohranište
i hram Boga Riječi,
mi hrlimo, o Marijo Majko i Djevice:
uteci se za nas kod Krista.

Majko Božja koja pira ne poznaješ,
Sveta koja si na neizreciv način
nosila u sebi božansku Narav, Riječ Očevu,
i na neizreciv je način rodila,
mi te molimo neprekidnim glasom:
utječi se stalno za nas kod Njega.

Bez prestanka ti se utječemo,
sveta Majko Božja:
uteci se kod Krista Boga našega,
da nas oslobodi od napasti
i svih naših opasnosti.

Autor je Stjepan Siuniški, armenski biskup.
Komentirao ukratko dijelove Svetog Pisma;
pisao himne i antifone.
Mučenik.

DARUJ NAM KRISTA (8. st.)


Molim te, Djevice blažena,
daruj nam Krista svojim zagovorom,
ti koja ne znaš odbiti utočišta svojoj djeci,
i ne obazireš se uopće
ne nepravde
onih koji te ne časte kako bi trebali.

Jer ona koja je svladana ljubavlju
prema svojoj djeci,
podnosi čak i nepoštovanje.

Štiti, dakle, svojom moćnom molitvom
one koji su nedostojni tvojih dobročinstava,
i koji su od tebe rođeni
u tvome Jedinorođenome Sinu.
Moli ga za oproštenje prijestupa,
koje mnogi čine.

Autor je Ambrozije Autpertski (+781).
Rođen u Francuskoj;
došavši u Italiju, zaustavio se u opatiji sv. Vincenza u Volturnu
prigrlivši benediktinski život.
Izabran za opata.

LUKO ONIH KOJI PLOVE U ZLIMA (8. ili 9. st.)


Ublaži, o prečista Djevojčice,
divlju oluju moje duše,
koja si se jedina pokazala na zemlji
lukom onima koji plove
u životnim zlima.

Ti koja si rodila Svjetlo,
osvijetli, o Čista, oči moga srca.

Dana si nama na zemlji
kao zaštita, bedem i dika.

Dana si nam kao utvrda
i sigurno spasenje, o Djevojčice.

Zbog toga više se ne bojimo neprijatelja
mi koji te pobožno veličamo.

Autor je Josip Studit (762. – 832.)
U Carigradu stekao naobrazbu,
781. godine prigrlio monaški život,
807. g. imenovan solunskim nadbiskupom.

POMIRI NAS S BOGOM MIRA (9.st.)


Pritisnu mnogim kušnjama,
tebi se utječem,
tražeći spasenje.

O, Majko Riječi i Djevice,
spasi me od nesreća i pogibli.

Navale strasti smućuju me,
ispunjavaju klonulošću moju dušu:
pomiri me ti, o Djevice sva čista,
mirom Boga svoga Sina.

O, Djevice,
koja si rodila Boga Spasitelja,
molim te,
oslobodi me od svake protivštine,
jer se tebi utječem,
i k tebi uzdižem dušu i srce.

Učini dostojnim svoga posjeta
mome tijelu
bolesnu
i mojoj duši,
o sama Roditeljice Božja,
ti koja si dobra i Roditeljica Dobra.

Autor je Teosterikt Studit, monah iz 9. st.
Pod njegovim su imenom sačuvana tri himna,
od kojih su dva Gospina.

VRATA DUHOVNOG ISTOKA (9. st.)


O, Djevice,
videći u tebi vrata duhovnog istoka
koji se pojavio s neba
da bi vodio do nebesa, ja, tvoj vjernik,
trčim k tebi, o Djevice,
zato me prihvati,
o Gospođo, prosvijetli me i vodi.

O, prečista Gospođo,
od tebe teče izvor prosvjetljenja,
milost Duha Svetoga,
koja natapa potocima slasti svu zemlju;
učini i mene dostojnim
da iz nje zahvaćam u izobilju.

O, Svahvaljena i blagoslovljena,
koja si donijela na svijet u tijelu Boga,
runo Gideonovo
jedanput preoblikova
tvoje krilo koje je trebalo prihvatiti
božansku rosu određenu da utaži žeđ svima
koji izgaraju od žeđe grijeha.

Krist, tvoj Sin obješen dragovoljno na drvo,
pobijedio je moći tmina
i zgazio rušilačku moć smrti:
zato, o Gospođo neporočna,
umrtvi kretnje i strasti moga tijela.


Autor je Metrofan Smirnski, vjerojatno rodom iz Carigrada.
Bio je metropolit Smirne u drugoj polovici 9. stoljeća.
Kao Focijev protivnik bio je zatvaran
i prognan za njegova upravljanja patrijaršijom.