www.tebe-trazim.com

Shvaćam nevjernike

Imam prijatelje
koji svjesno ne vjeruju,
a vrlo su dobri ljudi.

Razmišljali su. Iznose ozbiljne razloge zašto ne vjeruju.
Ne mogu prihvatiti onu sliku Boga koju su im predočili.
Ne mogu spojiti trpljenje, bijedu i toliko zlo u svijetu s vjerom
u dobrog, dragog Boga. Neki misle da vjera u Boga stoji na putu čovjekovoj slobodi
i zato priječi ljudski napredak.

Svaka čast i priznanje tim dobrim ljudima koji ne vjeruju, koji su otvoreni za veliku tajnu
ljudskog života i pokreću se snagom velike ljubavi prema ljudima.

Božji duh puše gdje hoće!
Vjernici i nevjernici trebali bi imati puno razumijevanja jedni za druge.

Oni se ne bi trebali sporiti oko postojanja Boga.
Kao što vjernici ne mogu pružiti konačnog dokaza da postoji Bog,
tako ni nevjernici nemaju nikakva uvjerljiva dokaza za tvrdnju da On ne postoji.
Vjerovali ili ne vjerovali, svi su oni ljudi, mali ljudi na jednom malom planetu, u jednom selu
koje se zove Zemlja. Što god vjerovali, oni jedu isti kruh i udišu isti zrak.
Koračaju pod istim suncem i istom kišom, a ako su zaljubljeni, jednako su slijepi.
Oni idu istim putovima i muče se uglavnom istim pitanjima.

Kad se susretnu na raskrižju, ne bi trebali osporavati jedni drugima put, nego biti otvoreni
jedni za druge. Trebali bi sklopiti prijateljstvo i poželjeti si "sretan put" te zajedno tražiti
tajanstveni, duboki smisao svega što živi i diše.

Vjernici i nevjernici tješnje idu jedni uz druge nego to i misle.
Netrpeljivost je ono najgore što im se može dogoditi.
Religiozni fanatizam: najfanatičniji i najbezbožniji od svih fanatizama.

Bože, bojim se za tvoje ime

Ti imaš mnogo imena.
A nema ni jednog jedinog imena
koje bi obuhvatilo tajnu tvojega „bića“.
Bože, ljudi su zloupotrijebili tvoje ime.
Sveli su te na nauku,
zbili te u kompliciranu mrežu pojmova.
Navukli ti hladan oklop,
u ruku utisnuli mač,
da s tvojim imenom pokriju svoje zločine.
Ljudi su mislili da s tvojim imenom
smiju činiti najgore stvari.
Tijekom stoljeća kaljali su tvoje ime
i učinili ga prokletstvom za svoju braću.
Napunili su ga svojim zlodjelima.
Ispisali ga krvlju i suzama nedužnih i nejakih.
S tvojim imenom u ruci ljudi su
iz narašraja u narašraj
ponižavali, progonili i ubijali ljude – svoju braću.

Bože, tvoje ime
Postalo je nerazumljivo.
Bojim se da mnogi više ne žele
Čuti tvoje ime.

Bože, ne postoji govor,
ne postoji znak, ne postoje riječi ni slike.

Bože, ti si Neizrecivi
Ti si Neiskazivi.
...
Znam:
Boga možemo „usmrtiti“ našom šutnjom.
Ali isto tako znam:
Boga možemo „usmrtiti“ našim govorom.

Sjedim tu s tisuću pitanja

Ne mogu vjerovati u "bitak" bez "smisla",
u apsolutnu prazninu.

Ne mogu vjerovati
da je život prokletstvo
koje prati milijune ljudi kroz sva vremena.

Ne mogu vjerovati
da se nikada neće slomiti pravo jačega
i da će slabi i siromašni uvijek biti žrtve.

Ne mogu vjerovati
da su toliki nevini ljudi
tijekom povijesti
bili tako strašno mučeni i ubijani
a da je njihov jedini izgled
beskrajno duga crna noć.

Protiv toga se buni cijelo moje biće.
Duh i srce to ne prihvaćaju,
ne podnose.

Ne mogu prihvatiti
da je stvarnost potpuno obuhvaćena
kada je znanost utvrdi, analizira i opiše.
Stvarnost je mnogo više.

Prihvaćam da je nevidljivo
beskrajno veće od vidljivoga.

Siguran sam
da je u jezgri nevidljivog svijeta,
bez granica prostora i vremena,
prisutno jedno Biće
koje nevidljivim prstima
pokreće vidljivi svijet.

Nevidljiva je stvarnost
mnogo zanimljivija od vidljive.
Nju ne možeš spoznati
proračunatim razumom.
Za to postoje oči srca.

Vlat trave

Molio sam ljude od znanosti i tehnike
da mi naprave vlat trave.
I napravili su.
Izgledala je kao prava vlat:
zelena, tanka, savitljiva.
Kad sam je pogledao izbliza
opazih da je mrtva.
Nije mogla disati.
Nije mogla rasti.
Nije mogla živjeti ni umrijeti.
Osim imena nije zapravo imala ništa
od prave vlati.
Ni krava ni koza ne mogoše je pojesti
ni dati od nje mlijeko.

Čuo sam kako se sve vlati trave na svijetu
smiju vlati čovjekove trave:
Veliki ljudi ne mogu
- unatoč svoj znanosti i tehnici -
načiniti ni malu vlat trave.

Pšenično zrno

Znanstvenik zna sve
o utvrdivim procesima
što se odvijaju u pšeničnom zrnu.
O najdubljem pitanju
Kako i Zašto prvog pšeničnog zrna
ne zna on ništa.
To je izvan njegova područja.
Čak i kad je uvjeren
da je u tajni jednog pšeničnog zrna
na djelu neko više Biće,
neznanstveno bi bilo to javno priznati.
Pa ipak to je uvjerenje
koje mu možda daje nadu
i malo ga usrećuje.

Ući u tajnu

Vjerovati:
To je nešto drugo nego religijsko znanje,
nešto drugo nego prihvaćanje
stanovitih istina i pravila.

Vjerovati:
To je ulaženje u veliku tajnu.
Pipajući i tražeći,
pitajući i moleći za svjetlo.
Dok ti se Bog jednog dana ne približi
i dade ti osjetiti svoju prisutnost
u tisuću stvari svakoga dana.

Vjerovati:
Vidjeti dalje kroz stvari,
vidjeti Njega koji iza njih stoji.

Vjerovati:
Napustiti vlastitu zemaljsku sigurnost
i ići preko vode,
pouzdati se u Biće za koje znaš:
ono je djelotvorno prisutno
i mami neprestano dalje.

Vjerovati:
Biti obuhvaćen
novom, dubljom dimenzijom,
prostorom bez granica.

Vjerovati:
Pun povjerenja skočiti u tamu,
snažan oblik voljenja.
Vjera je dar.

Ne možeš ga osvojiti.
Ne možeš ga iznuditi.

Vjera je dar.

Ne dobivaš ga lakomo tražeći putove
do moći i bogatstva.

Vjera je dar.

Ona se dobiva u trenucima tišine,
kad napustiš samoga sebe,
kad isprazniš svoje srce
i zatvorenih očiju čekaš
da negdje ugledaš Boga.

Vjera je dar.

Nekima se daje posve polako,
mnogima od djetinjstva,
nevjernicima katkad iznenada
ako su tako čista duha i otvorena srca,
toliko predani ljudima,
da nesvjesno, možda već dugo,
žive u magnetskom polju
nevjerojatnog Boga.

...

Ne mogu dokazati Boga

Kako ću dokazati Biće koje u svakom pogledu
nadilazi sve misaone sisteme? Bog je bitno različit
od svega što postoji i znanstveno se ne može
izravno opažati, promatrati, spoznati. Razumom
možemo otkriti tragove Božje, ali ga ne možemo
dohvatiti ni shvatiti.

Bog nije objekt za razum.

Kad bi se Bog mogao obuhvatiti u granice razuma,
onda bi se mogao i načiniti, ali najviše što bismo
dobili, bio bi totem.

Spoznati - to ne može sam razum.

Misao ne možeš svesti na elektrokemijske procese
koji se odvijaju u mozgu. To materijalističko
shvaćanje pokazalo se neodrživim. Sam razum
mora priznati da je u čovjeku više od razuma.
Mi znamo za mnoge stvari koje ne možemo protumačiti
svojim razumom.

Spoznati - to može cijeli čovjek.

Zašto?

- pitanja koja me opkoljuju poput prašume

Znanost može protumačiti puno toga
i zna odgovor na svu silu pitanja.
Ali kad se radi o posljednjem Zašto,
ostaje bez riječi.
Kad se pitalo o Bogu,
o njegovu životu i djelovanju,
istinski veliki znanstvenici uglavnom su šutjeli.

Samo mnogi mali duhovi
pozivajući se na svoje pozicije
i slijepi za svoje granice,
uvijek su znali sve:
da je svako vjerovanje u Boga
naivna samoobmana
koju znanost mora raskrinkati.
Tako reče jedan kirurg - specijalist
da je već otvorio mnoge mozgove
i još nikada nije našao duše,
a jedan astronaut pripovijedao
da nigdje u svemiru nije susreo Boga.

OD DJECE MOŽEMO PUNO NAUČITI

Vi, veliki, poslušajte jednom djecu!
Predugo ste slušali stručnjake i funkcionare,
direktore i generale.
Predugo ste vjerovali u imetak i moć,
u napredak i oružje.
Sve se mijenja kad pogledamo djecu,
jer dijete otkriva ono što nas svijet sili da zaboravimo:
čudo svega što živi.

Vi, veliki,
poprimite dječje oči
da biste život vidjeli drukčije.
Poprimite dječji san za izgubljenim rajem
Poprimite dječji smiješak
i njegovu radost zbog malih stvari.
Poprimite dječje srce
da vjerujete u ljudsku ljubav.

Nasmiješ li se djeci
ona uzvrate osmijehom.
Nasmiješ li se velikima, pitaju se:
Zašto se ovaj smije?

BLAGOSLOV ZA DRUGE

"Očajna sam", piše mi jedna mlada žena.
"Išlo mi je sjajno,prošlost kao u romanima.
A sada? Sama, napuštena
nisam više ni za što.
Utjeha su mi samoubilačke misli.
Nikoga nemam. A oni koje imam
brinu se samo za novac."

Većini ljudi život postaje sve više križni put - unatoč blagostanju:
razočarani, prevareni, poniženi,
uvrijeđeni, izdani, odbačeni.
Zašto ljudi jedni drugima to čine?
Zašto ne mogu jedni drugima
biti radost, pomoć, milost

Pokušaj svojom dobrotom i svom svojom
obzirnošću biti blagoslov za druge,
za one koji trpe, koji su sami koji
u svojoj neutješnoj samoći
traže bliska čovjeka, ruku, srce.

Ima ljudi koji više ne mogu vjerovati u sunce kad se mrači.
Nedostaje im malo strpljenja da dočekaju jutro.