Lucija
napisao:
poriluk, naravno da se ne mislim ubiti radi nerazumijevanja, a i ne vjerujem baš da je puno ljudi prošlo ono što i ja.
Imam tatu koji je invalid, mama mi je imala rak i s 11 godina sam morala preuzeti vođenje cijelog kućanstva, brat mi ima epilepsiju, a ja sada po novom imam gastritis i IBS. I ne, ne mogu se SADA ponašati u skladu sa svojim godinama ako sam s 11 bila prisiljena odrasti. Tako da možda jesam mlada, ali sam proživjela više toga nego neki odrasli. Od toga da sam skoro nekoliko puta izgubila majku pa do financijskih problema cijele obitelji koji su nam tada, na žalost, bili najmanji problem.
Tako da mislim da nije u redu omalovažavati tuđe probleme jer nikako ne možeš znati što se sve događa u tuđim životima.
Pročitao sam da imaš 17 godina, u principu ne volim previše dijeliti savjete preko foruma jer najlakše bi ti bilo sad napisat, a šta pa nije to tak strašno vjeruju u Isusa, Bog će ti pomoć.
Al po ovom šta vidim gore nije ti bilo lako u životu, bome nije. Istina ima ljudi i kojima je teže u životu, al šta to tebi znači. Što se tiče gastritisa ko ga nema. Sjećam se kad sam bio klinac da sam znao mamu ćut kako cijelo noć šeće po hodniku jer nije mogla od želuca spavat, pa ujutro na posao. Al ak te tolko muči odi doktoru, može ti dat tablete, od prirodnih stvari imaš komorač, koji je dobar za te stvari.
Al napisala si da cijeli život samuješ, a mlada si imaš 17 godina, onda si još u srednjoj. Pa kak to da nemaš nijednu frendicu, nisi valjda radioaktivna, ne grizeš valjda ljude. Ne pretvaraš valjde ljude pogledom u kamen???
Imate valjda u župi nešto za mlade di se moš uključit, pa se moš tam skompat, il negdje drugdje. Nemoj samovat.
A kad te stisne teret pa moš se na ispovijedi isto jadat, prebaci malo teret, tj. podijeli ga, reci svećeniku nek moli ze tebe, izjadaj se i bok.
Drži se.
Login
FAQ
Chat
Traži
