probudim se jutros i cim sam otvorila oci,prva pomisao danas je taj dan...izmolim ja tu nesto na brzinu za dobro jutro(znam,grozna sam ali jednostavno od panike i nervoze nisam mogla bolje).cijelo jutro mislim se hocu ic,necu ic.mozak mi provrio od pustog predomisljanja.ma kazem sama sebi,kako li si samo tasta i umisljena,tko si ti da odbijes Isusov poziv?uporno te, zove a ti se jos mislis hoces li mu se odazvat? ma bas sam se naljutila!
putem,u autobusu,polako dlanovi se znoje,ruke mi drhte,panika me hvata...pjevusim u sebi U Bogu mom je snaga moja sva...idem i ne odustajem ovaj put. konacno kad sam se nasla sa svecenikom,nije mi dugo trebalo suze su pocele same a time i sve ono sto me mucilo...ma kako li je samo dobro skinit taj teret sa srca,oslobodit se onog sto ti ne da mir,udahnut punim plucima...
svecenik me stvarno odusevio svojom mirnocom i strpljivoscu. kad sam se ispovijedila,napravio mi je obred bolesnickog pomazanja."pokopali" smo staru mene da se rodi nova, da moja dusa zacijeli ,da se rane na njoj oporave.neopisiv osjecaj.
kao vrhunac svega,pricestila sam se.suze mi dolaze dok ovo pisem jer ne znam kako docarat ono sto sam osjetila...ta toplina,taj osjecaj radosti...
kad smo razgovarali o tome zasto se dugo nisam mogla ispovijediti sto me kocilo,rekao mi je da samo On to zna,da sam s razlogom sada tu sa njim,da Bog nije htio drukcije.i smatram da je stvarno tako,pustio me da odlutam malo da vidim kako je,da bih mu se vratila i jos bolje shvatila kolika je Njegova ljubav prema meni,koliko sam zapravo blagoslovljena i ljubljena,koliko sam Mu vazna!
naravno u nekim stvarima trebam raditi na sebi. Bog mi je oprostio,sada samo moram oprostiti sama sebi...svecenik mi je rekao da sam prestroga prema sebi,da se previse osudujem,da moram shvatit da na neke stvari koje su se dogodile koje sam napravila, da nisam samo ja kriva za to vec niz drugih faktora,da se moram mijenjat..i da znate da cu se s veseljem mijenjat,pustit cu Ga da me oblikuje kako god zeli, jer sve sto mi je od Njega dobro je!
Hvala i slava Bogu!
naravno hvala i vama,tih par recenica koje ste napisali su bile kotacic koji me samo jos vise pogurao,spomenut cu vas veceras u molitvi. eto raspisala sam se,a sta cu kad me uhvatilo
