www.tebe-trazim.com

jesi li se možda zapitala da dobro čuješ??
naime, da Ga dobro čuješ. čuješ da šuti.

postoji i ta mogućnost

da, sasvim moguće da zbilja šuti.
Jesi čitala "Tamna noć duše"? Možda si u razdoblju suhoće

Ja mislim, iz svog siromašnog iskustva, da je to stanje o kojemu čovjek ne može ništa razumski spoznati ni shvatiti. Nitko ti tu ne može reći kako, što, zašto.
To je djelovanje Duha Svetoga, i kada ti se desi, budi sigurna ZNAT ĆEŠ! Vjerojatno još nisi u toj duhovnoj fazi, možda su još neka svjetovna nagnuća u tvom duhu prisutna te Bog još nije spreman potpuno djelovati...nemam pojma, nagađam da bi to moglo biti. Jer tko se srcem odvojio od svijeta sigurno čuje Božji glas u sebi. A tko nije, teško...
Mislim da sv.Ignacije, sv.Terezija Avilska, i sv.Ivek od Križa (ne znam zašto al toliko mi je simpatičan ovaj svetac da mu moram tepat ) su ti doktori za ovu temu. Dobit ćeš sve odgovore na pitanja čitajući njihova djela. Nijedan svećenik, duhovnik, NITKO mi nije pomogao na mom duhovnom rastu prema Bogu kao oni. A vjerujem da sam na samom dnu "savršenosti" o kojoj oni pričaju.

Ja se vraćam u prošle korake. Što sam radio, kakav sam bio u sebi, što se događalo,kako sam i koliko i što molio. Poveznice su mi neki ključni trenuci milosti koje tek naknadno prepoznajem kao takve, oni teški trenuci i oni nakon toga. Uvijek se ulovim da zapravo sam morao nekako skočit "u prazno" ili ti određena umiranja jer meni je to bilo jako, jako teško, jednostavno ne mogu to opisati te godine. Toliko sam patio da me ponekad gonilo samo to da život ne bi trebao biti takva patnja i toliki svakodnevni napor, nedavno me gonila misao samo da je Kristov jaram lak. Tada sam naučio da u takvim situacijama gdje ne mogu više, gdje sam apsolutno suh i izluđen i gdje ne znam više što radim da jednostavno Mu svim snagama u unutarnjoj agitaciji molitve svim moćima unutar sebe (suze, volja, osjećaja) kroz jedan period molim da preuzme Križ za milost kome on želi dati jer u tome trenutku želim jednostavno umrijeti. Ne radi sebe, nego se jednostavno prepustim gdje ne mogu ni razmišljati gdje ću završiti, Bog znade gdje mi je mjesto.
Poslije toga uvijek dolazi nevjerojatna lakoća u svemu, razumijevanju, volji, spokojstvu (tihoj prožimajućoj radosti).
To sam slučajno učinio po stranicama jednih privatnih objava koje su tu mrske jer taj dan nisam više što da radim, ništa nije pomoglo, ali sv. Terezija ionako kaže da se možemo okoristiti i lažnim objavama. Ako znaš kome se srcem moliš i predaješ, strah od đavla i takav nemir nema pristupa - to je već znak nepouzdanja i velika šteta samom sebi.

Prepoznat ćeš ga...lakše... u sadašnjosti ako se više vraćaš na prošlost. Prošlost uvjetuje sadašnjost, a sadašnjost je često nesvjesno koračanje u budućnosti.
Isti princip vrijedi i za grijeh.

Ispričavam se ako se netko zgraža nad ovim tokom misli.

Ja iz dana u dan već godinu i po dana želim(i ne želim)upoznati tog Isusa toliko jako da ću poludit a kad ga upoznam(a znam da oću samo je pitanje vrimena)to će bit spektakl nad spektaklima