www.tebe-trazim.com

Na njoj se oduvijek vidjelo da je dobre i naivne duše, koja je sad srela Dobro, Isusa! Baš mi je drago zbog Simonice, nek je Bog dalje vodi..

Veliki grešnici – veliki obraćenici
Uvijek sam se pitao kako to da veliki grešnici postanu najveći obraćenici. Lopovi, nemoralci, ateisti i bogohulnici, čak ubojice u jednom trenutku posve se promijene. Kao kad čovjek umre od srčanog udara – premda se je taj udar (kao i obraćenje) dugo vremena nevidljivo i polako pripremao. Ti obraćenici nemaju vremena s pozornice dramatično i poetično deklamirati o svome obraćenju. Jedino što mogu roniti suze i sjediti do nogu Gospodinovih, poput Magdalene.

Kako to da oni uspiju "odjednom" potpuno promijeniti svoj život i odsad živjeti samo za Krista, kao ona javna grešnica ili gorljivi protivnik kršćana Savao ili autor slavnog Ben Hura Wallace ili Charles de Foucauld ili kao onaj nemoralni drogeraš koji živi u tišini jednoga strogog samostana?

Zašto mi drugi ne uspijevamo promijeniti tako svoj život? Mi smo djelatnici prvoga sata. Kršteni smo odmah po rođenju, živjeli i odgojeni u kršćanskoj obitelji, sve sakramente na vrijeme primili. Redovito dolazili na misu. Uvijek se Bogu molimo, ispovijedamo i pričešćujemo. Nikad nismo Boga opsovali niti teškoga grijeha počinili. K tome slavimo sakramente i propovijedamo.

A u revnosti nas pretekoše oni koji su došli poslije nas. Zar mi u Boga manje vjerujemo negoli oni? No oni koji su upoznali svu razornu moć grijeha, koji su upoznali svu bijedu zla, upoznali su svu snagu milosti i njima ne preostaje drugo nego u potpunosti živjeti prvo blaženstvo: siromaštvo duhom!

Veliki grešnici su oni koji su sebe potpuno predali grijehu. Oni su prezreli sve ljudske obzire, nisu htjeli biti ovisni ni o čemu drugome nego samo o svojim strastima. Poslušno su išli kamo god su ih te strasti vodile.

Nakon obraćenja njihov se karakter nije promijenio. Kako su se predavali grijehu, tako se sada predaju Bogu. Ne prezaju ni pred čim niti ih muče ljudski obziri. Ne ovise ni o komu nego samo o Bogu. Kao što ih nije bilo briga što će ih netko osuđivati zbog javnih grijeha, tako ih nije briga što će ih netko ismijavati radi sasvim suprotnoga načina života, radi njihove gorljivosti. Kao što nisu znali kamo ih vode njihove strasti, jer nisu mogli biti njihovi gospodari, tako ni sada ne znaju kamo ih Bog vodi, jer nisu oni gospodari svoje volje nego on.

Farizeji se nisu mogli nikad obratiti, jer se jednostavno nikad nisu ništa usudili riskirali, dok su se ovi sve usudili, sve riskirali. I život stavili na kocku. I ostavili ga na kocki.

Dok se god radnik prvoga sata ne osjeti grešnikom (i onda kad ne krade i ne ubija i ne psuje) i dok god ne shvati da je radnik zahvaljujući samo dobroti vlasnika imanja, neće nikad postati veliki obraćenik.



http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 5&act=show