www.tebe-trazim.com

Psuje se iz navike - kažu. Dakako! A ta navika je zarazna, grozna, prijemčiva, naročito na mlađi naraštaj.
###

Neki siromašan čovjek je ulicom nosio vreću brašna te slučajno očešao lijepo odjevena gospodina. Ovaj sastane i opsuje mu Boga. Siromašak se mirno okrene i reče : -Gospodine, ili se vladaj kako si odjeven pa ne psuj ili svuci to sa sebe, odjeni u prnje pa budi prostak kako i govoriš!
.
Netko bi rekao "lijepo naše horvatko jezik", što već ima prizvuk sarkazma i aludira na mađarski. Ali što bi naginjalo na kineski, jer Splitom šeću dva Kineza i razgovaraju - kineski, kako bi drugačije? Ipak, malo-malo pa izgovore nekoliko hrvatskih riječi. Na našu sramotu njih su prvo naučili, jer ih najčešće čuju.
Razgovaraju kineski, a psuju - dakako, hrvatski!
.
Vlč. R. Pavličić u svojoj knjizi o psovki - iz koje su i uzeta dva primjera - ukazuje na groznu istinu, poražavajuću za nas Hrvate: Musliman ne psuje Muhameda, ni budista Budu. Čak ni komunista ne psuje Marksa ili Lenjina. Nitko riječima ne vrijeđa onoga koga kažu da slijede, čije ideje kažu da slijede, samo Hrvat kršćanin psuje sve - svoga Boga, Spasitelja, Njegovu Majku, sve svece koji mu padnu na pamet, a o zemaljskom ocu ili majci da se ne govori! Kakvi smo mi to ljudi? Jesu li Hrvati nekakav izrod? U svakom slučaju kod nas je nešto nenormalno - u svakodnevnom govoru. Zar je ovo normalno?
.
Jedan frajer "sočno" opsuje Boga, ali odmah primijeti da je u blizini katolički svećenik, i odmah mu priđe i počne se izvinjavati: "Zaista, vjerujte, ali zaista vas nisam vidio!… Oprostite, molim vas, tako mi je žao"! Žao mu je - čega? Zar svećenika? Ne… Žao mu je vlastitog ugleda, jer što će taj svećenik sad misliti o njemu? A što može drugo nego da je nekulturan, vulgaran, i ono najgore grješnik! Psovač, kojemu je daleko više stalo do vlastita ugleda u svećenikovim očima nego do Božjega kojeg je ukaljao, uvrijedio! Stalo mu je do osobnog dostojanstva, a što je s Božjim? Da je i truna svjestan Božjeg dostojanstva, ni njegovo nikad ne bi bilo ukaljano ovom psovkom.
.
Po tekstovima s foruma vidimo da mnogi mladi odlaze, da ne poštuju Zapovijedi…ni Božje ni Crkvene. Mnoge ankete pokazuju da mnogi od njih puše, piju alkohol, a koliki od njih psuju? Vjerojatno većina. To pod nastavom nisu učili. U svome društvu? Vjerojatno. No, koliko su puta čuli psovku u svojoj obitelji još u ranom djetinjstvu - od svojih roditelja, starije braće, rodbine? Koliki su roditelji sami učili dječicu da psuju da bi nasmijali prijatelje?!!
.
Obitelj - osnovna ćelija ljudskog društva. I za one Kineze, dakako, no sredina u kojoj se krećemo kao odrasli je ona šira "ćelija" društva. I tu sad ima jedan paradoks:
"S kim si, takav si" - poznata je uzrečica.
ZAŠTO onaj negativac djeluje tako da pozitivac počinje gubiti "pozitivni naboj" i uskoro je usvojio sve ili većinu negativnih odlika onog prvog? Ne događa se obrnuto - zbog čega?
Jesmo li predisponirani usvajati negativnosti? Čime?

Psuje se iz navike - kažu. Dakako! A ta navika je zarazna, grozna, prijemčiva, naročito na mlađi naraštaj. Pa kad je jedan svećenik izdržao 15-ak minuta i izbrojio 154 puta opsovano Božje Ime - za vrijeme nogometne utakmice devetero djece - treba li tu ikakav "komentar"?
Može li se išta reći, kad psuju svi naraštaji, od djece do staraca, i to baš sve, od majke i oca do svetaca i Boga(užasna je i pomisao zaći u grozote ostalih psovki)!

Kad bi se doista svaki psovač morao odjenuti u prnje, kao u uvodu, naše bi ulice bile pune dronjavih, u krpe odjevenih… A Kinezi i ostali inozemni gosti u ovo vrijeme godišnjih odmora, zasigurno ne bi ulagali trud kopirajući neke "klošare"?

Ovo "klošari" zasigurno mora vrijeđati te siromašne ljude, koji se trude da prežive - kopajući po smeću. Kad bi postojala mogućnost preživljavanja pri kopaju smeća što svakodnevno ispada iz naših ljudskih usta, ne bismo li brzo postali bogati? I valjda onda ne bi bilo razloga psovati Boga!
Zar ga sada ima?
(Zdrave)

Jako lijepo napisano zdrave.Nažalost psovka se uvukla u naš narod.Vidim dosta ljudi ide u crkvu a čim izađe psuje na sve strane....Možemo samo moliti i postiti za obraćenje psovača.

Stojimo svećenik i ja na uglu, pored kioska. Dolazi grupica od 5-6 mladiča.
Jedan tako sočno opsuje Boga da sam se zgrozio.
-Jadni mladić...
-Što misliš,- upita me svećenik,- je li to njemu grijeh?
-Pa...Teški!
-Nije uopće...Skoro nikakav!
-Što? - zinuo sam.
-Grijeh psovača, - objasni mi svećenik - leži u njegovoj nebrigi, nemaru, totalnom odsustvu želje da iskorijeni tu strašnu psovku. TO je psovačev grijeh. I što dulje ustraje u tom nemaru grijeh je sve teži.
-Hoćete reći da ovaj STVARNO sad nije zgriješio teško...?
-Nije! Kažem ti što je grijeh svakog psovača.
.
Ne znam ni danas što da mislim o tome. A vi?

Kao i uvijek najveći problem je u udaljenosti od Boga. Kad dođemo pred Boga i osjetimo Njegovu silnu ljubav da li će nas ona toliko pržiti da nećemo podnijeti Njegovu prisutnost ili ćemo je ipak moći podnijeti. Mislim da svatko ima neke grijehe kojih uopće nije svijestan dok mu se ne ukaže na njih. Ne vjerujem da će nas takvi grijesi baciti u pakao. Prije će nas baciti mali grijeh učinjen svjesno, namjerno, bez želje da se popravimo već ustrajemo u tome.

I uvijek se sjetim jedne priče, ne znam gdje sam je ono pročitala ili čula. Kad su na ulazu Raja čekali jedan masovni ubojica i jedan dječak koji ništa puno nije skrivio osim što je tvrdio da Bog ne postoji. Masovni ubojica se pred kraj života pokajao i bio je zato primljen u Raj, a dječak je završio u pakao jer nije prihvatio Boga i Božju ljubav.

Znači netko može teško griješiti (po našim mjerilima jer ne znam koja su Božja), ubijati ljude cijeli život i sl. i tik pred sam kraj se obratiti i završiti u Raju. Dok netko drugi može živjeti kao veliki humanist, intelektualac, biti uvjeren da je bez grijeha iako je ateist ili tko zna čim se bavi, gatanjem i magijom, a u životu pomagati sirotinji i sl i opet završiti u pakao.

Dakle nema smisla nekome mjeriti težinu grijeha, jer to uopće na kraju nije važno za ulazak u Raj. Ali ima smisla svjedočiti svoju vjeru i željeti i moliti da svi ljudi prihvate Boga jer mi ne znamo koji ih razlozi mogu otjerati u pakao. Bitno je da na samrti znamo da su se željeli susresti sa Bogom i da će ga prihvatiti, a ne odbiti i pasti u vječni ponor.

-Grijeh kojeg NISI svjesna? Pa kakav je to grijeh? Nikakav.
1.biti svjestan da je to što činiš grijeh
2.svjestan da se radi o velikoj stvari i
3.da je to i od Crkve ocijenjeno grijehom.
Ako SVA TRI uvjeta nisu ispunjena, nema govora o teškom grijehu.
.

-Koja zabluda! Uz to, možda još i dodatni grijeh ako se tijekom takvog grješnog života RAČUNA na Božje Milosrđe u času smrti.
Ne može se BITI UVJEREN da si bez grijeha. Ne možeš ni cijeli život SVJESNO živjeti u grijegu, misleći, preuzetno kalkulirajući s Milosrđem, misleći da ćeš se ispovjediti na samrti ili barem u starosti. To su zablude!. Ta, savjest "šapuće" svakome: "grješan si, idi na ispovijed"!
.

-Nitko od nas nije pozvan da drugome MJERI težinu grijeha. Zar smo bogovi?

Nije mi baš jasno da li se slažeš sa mnom ili ne iz tvog odgovora, ali ne vidim ništa sporno.

.

To je netočno.
.

To je sporno

Ključ u bravu dok moderatori ne odluče što dalje s temom...

Temu sam počistila od postova koji nisu imali veze sa topicom i koji su bili vulgarni, a korisnik didamraz dobio je upozorenje zbog kršenja ova tri pravila:
1. Uvrede, vulgarnosti i psovke na forumu nisu dopušteni

2. Osobni napadi i govor mržnje prema pojedincima ili grupama nisu dopušteni

3. Učestalo protukatoličko i protukršćansko pisanje nije dopušteno

To se definitivno neće tolerirati, a admin će odlučiti o ban-u.

Tema je Ok pa ću ju otključati a vi pišite dalje u Miru i Ljubavi!