www.tebe-trazim.com

naišla sam na 6 grijeha protiv Duha svetoga

jel bi mi netko znao objasniti ovaj prvi, ne ufati se u spasenje?
što bi to bilo?
znam da nam je spasenje obećano, ali i da ga ne dobivamo po defaultu. ali mislim da mi nije sasvim jasno što bi to bilo griješiti na taj način. jel može neki konkretan primjer (ili izmišljeni, ali da mi pojasni to)?
nije na odmet ni ako netko ima za reći koju pametnu i o ostalim grijesima

Najveća hula na Duha Svetoga je kada se čudotvorno ozdravljenje pripisuje demonu/đavlu.
To je ona stara židovska sotonska optužba da Isus izgoni đavle i ozdravlja pomoću Belzebuba.
Obzirom da je Isus izgonio pomoću Duha Svetoga, tako su židovi hulili na Duha Svetoga misleći da udaraju po lažnom proroku.

I danas mnogi hule na Duha Svetoga kada čudotvorna ozdravljenja u npr. Međugorju proglašavaju djelom "ukaze" ili sotone.

Taj grijeh neće biti oprošten ni na ovom ni na onom svijetu kao što reče Isus. To je jednostavno duševna guba zlobnih ljudi koja je neizlječiva.

Šest grijeha protiv Duha Svetoga-----ovi su jasniji

1 Preuzetno se pouzdavati u milosrđe Božje

2 Zdvajati o milosrđu Božjem

3 Protiviti se priznatoj istini kršcanske vjere

4 Zavidjeti bližnjemu darove Božje

5 Tvrdokorno odbijati spasonosne opomene

6 Hotimice ustrajati u nepokori

Ja mislim Antiša da su ovih šest najvece jer se protive djelu spasenja.

sluga, jel mi možeš molim te malo "približiti" ove prve dvije, ako je tebi jasno što one znače.
još uvijek mi nije sasvim jasno, iako mogu jasnije pretpostaviti

kako se možemo "preuzetno" pouzdavati u Božje milosrđe, ako je Božje milorđe neograničeno?
što znači "zdvajati o milosrđu Božjem"?

evo kopiram tekst iz glasa koncila

Čula sam da će se svaki grijeh oprostiti osim onoga protiv Duha Svetoga. Koji su to grijesi?

Grijeh je »riječ, čin ili želja protiv vječnoga zakona«. On je uvreda Bogu: podiže se protiv Boga neposlušnošću koja je suprotna Kristovoj poslušnosti. U svojoj milosrdnoj ljubavi Bog oprašta čovjeku sve grijehe. No, Katekizam Katoličke Crkve (br. 1864) ističe: »No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga« (Mk 3, 29). Time Katekizam želi još jednom ponoviti da Božje milosrđe ne pozna granica, ali upozorava: tko namjerno odbaci prihvatiti Božje milosrđe pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. »Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti« (KKC, br. 1864).

http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=15873

ok,mogu pokusati

Milosrđe je neograniceno ali preuzetno se pouzdavati je kada se u opce ni malo ne trudis ispraviti svoje greske.
U smislu da se ne moramo nista truditi jer ce bog sve oprostiti.
Kada ne shvacas ozbiljno milosrdje i ispovijed,ne kajes se jer ce Bog sve oprostiti.
Ne shvacati milosrđe ozbiljnjo,nego misliti ja cu raditi sto hocu a meni ce Bog sve oprostiti i nemati zelju za popraviti se.
Tesko mi je to iz misli u rijeci predocit.Ali tako nekako.

"preuzetno" je meni najslicnija rijec "previse" ali nije dobra za to prevesti recimo tako.Jer nitko se ne moze previse pouzdati nego samo premalo.
jer je milosrdje neograniceno kako i ti kazes.
Ali ne smijemo ni to shvacati olako.

A zdvajati je kada u sebi rzmisljas dali nam je Bog oprostio ili nije.
A znamo da Bog sve oprasta.
To je kada netko ne vjeruje da mu je oprosteno nego razbija glavu jeli ili nije,a normalno da jest.

hvala, sad mi je puno jasnije

Evo malo o grijehu protiv Duha Svetoga,koga zanima....izvor : http://www.duhovni-centar-dramalj.com/pitanja.html





Sagriješiti protiv Duha Svetoga? Što točno znači? Ne morate se puno zamarati s odgovorom. Samo ukratko, jer vidim da se stvarno trudite ljudima odgovoriti u detalje. Mogli biste napisati vlastitu knjigu pitanja i odgovora. )) BVB



- 'Nema nikakva grijeha bilo kako teškoga, da ga Crkva ne bi mogla oprostiti' (KKC 977). 'No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga' (Mk 3,29; Mt 12,31-32; Lk 12,8 - koji nam nudi nastavak o tom grijehu u Dj 5). Božje milosrđe ne pozna granica. No, tko namjerno odbaci prihvatiti Božje milosrđe pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. 'Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti' (KKC, br. 1864). Ali to nije zato što to Bog ne bi htio, nego zato što takav grješnik sam onemogućuje da mu se može oprostiti. Razlog neopraštanja nije u Bogu, nego u nemogućnosti primanja oproštenja sa strane čovjeka.
- To bi bio najkraći odgovor. Za one koji žele više, nastavljam...
- 'Obratite se i vjerujte evanđelju' (Mk 1,15). A pred onim koji odbija svjetlost (Mk 3,29//) ili sebi umišlja da mu oproštenje nije potrebno, poput onog farizeja iz prispodobe (Lk 18,9s), Isus ostaje nemoćan. Npr.: 'što ću ja ići popu na Ispovijed, kad je on grješniji od mene. Nemam ja grijeha; nisam nikoga ubio/la'...; ili stav preuzetnosti i zlouporabe Božjeg milosrđa do kraja: mogu ja i dalje teško griješiti, pa šta, svećenik-moj prijatelj, lako mi da odrješenje...; ili stav očaja do kraja: Bog mi ne može oprostiti...). Ako li takav očajnik bez pokajanja umre, 'krivac je grijeha vječnoga', jedinog grijeha koji je neoprostiv... No, taj grijeh ne znači nijekati Božanstvo Duha Svetoga ili Njegovu ulogu. Kad bi se heretici vratili i povjerovali, Bog bi im oprostio njihovu prošlu nevjeru i izrugivanje protiv Boga i Njegova Duha. Kad bi se heretički sljedbenici macedonijevaca, koji su nijekali Božanstvo Duha Svetoga, obratili, Crkva bi ih prihvatila i dala im odrješenje...
- Što je, dakle, 'grijeh protiv Duha Svetoga' koji je neoprostiv?
- Hula (blasfemija) protiv Duha Svetoga je definitivno i trajno odbijanje Njegove uloge. To je odbijanje koje traje doživotno. I kao posljedica toga odbijanja, nema kajanja, ni oprosta, naravno.
- Evanđeoski izričaj 'grijesi protiv Duha' - svjesno je i slobodno odbacivanje Boga proisteklo iz oholosti, mržnje prema životu i iz očaja. Tim evanđeoskim izričajem označuje se čovjekovo temeljno opiranje Bogu, svjesno, hotimično, nadahnuto mržnjom prema životu i očajanjem.
- Najveća je nesreća otvrdnuće srca u zlu, konačno nepokajanje, okorjelost u grijehu... to je grijeh protiv Duha Svetoga. Protiviti se istini i odbaciti svjetlo - koliko li ih ima takvih... 'Odbijanje svjetla, po tome ćemo biti suđeni' (F. Mauriac).
- S obzirom na kontekst - Isus je optužen da ozdravlja po Beelzebulu, poglavici demona - možemo Isusove riječi, teške i tvrde, shvatiti ovako: Bog može oprostiti nekome tko ne poznaje Isusa i Njegov autoritet kao 'Sina čovječjeg', ali ne može prihvatiti radikalni stav nijekanja Božjeg djela, koji vidi zlo posvuda, čak i tamo gdje Duh Sveti djeluje u sili. Tko odbija priznati Isusu autoritet Božji i pripisuje zloduhu ono što čini Duh Sveti (usp. Mk 3,30), odbija svjetlo božanske milosti i oproštenje koje iz nje izvire; tko ne priznaje Isusa svojim Spasiteljem, taj ne može biti spašen i osuđuje samog sebe da ostane zauvijek udaljen od Boga; takav stav po svojoj naravi isključuje spasenje; takav se grijeh neće oprostiti ni na ovom svijetu (u vrijeme prije Sudnjeg dana, ili dok čovjek živi), ni u budućem, pa traje svu vječnost... Zašto je taj grijeh neoprostiv? Jer onaj koji ne priznaje Isusu Božanski autoritet, ne može uopće čuti Isusa da mu je taj grijeh oprošten...
- Ili pak ovako: Dok Isus oslobađa od zlog duha silom Duha ljubavi, Njegovi neprijatelji kažu da je On zapravo vođen Zlim duhom. Duh je u nama snaga, dinamizam života, poziv na sreću. Mogu imati poteškoća da odgovorim na Njegove zahtjevne pozive. Mogu se ponekad odreći da živim na visini živih riječi koje imaju svoj izvor u 'Duhu koji govori našem duhu'. To se zove grijeh i to je oprostivo. Ono što je neoprostivo, to je 'govoriti protiv Duha', reći da On nije sila života i uskrsnuća, nego da je duh zla, da su Njegovi zahtjevi suludi, da idu protiv života i sreće, ukratko, da Duh 'želi moju smrt'. Reći da je izvor žive vode otrovan, znači osuditi se na umiranje od žeđi. Ako se Duha niječe kao silu života, izvor oproštenja je odsječen: nikome se ne oprašta protiv njegove volje. Papa Ivan Pavao II. to ovako kaže: 'ako Isus reče da se grijeh protiv Duha Svetoga ne može oprostiti ni na ovom ni na drugom svijetu, to je zato što je to ne-opraštanje povezano, kao s njegovim uzrokom, s ne-pokajanjem, to jest, s radikalnim odbijanjem obraćenja' (enciklika 'Duh Sveti u životu Crkve i svijeta', br. 46).
- Baš kao i ideja da pakao doista postoji, ovaj nas pojam grijeha, zauvijek neoprostivog, pogađa. Jedno i drugo izgleda teško pomirljivo s idejom koju imamo o Božjoj dobroti. No, Bog nas je stvorio slobodnima... pa i da se obratimo i ne živimo bez Njega. Granice Božje ljubavi sastoje se u tome da tu ljubav možemo i odbiti... U biti, griješiti protiv Duha znači odbiti da budem ljubljen, kad ta odluka obuhvaća temelj, dubinu mog bića...
- Ako će Bog tražiti račun o svakoj nepotrebnoj (zlobnoj, klevetničkoj) riječi (Mt 12,36), kako će ljudi istom odgovarati za hulu na Duha Svetoga! Istovremeno, nijedan izgubljeni sin neće naći zatvorena vrata ako odluči vratiti se kući...
- Ima li još netko da nije ovo razumio? Neka digne ruku... Aha, dva, tri... No, dobro, ponovit ću.
Bog, u svom milosrđu, prihvaća sve one koji se pokaju i prašta im. On je rekao: 'i onoga tko dođe k meni, neću izbaciti' (Iv 6,37).
Crkveni oci su s pravom rekli: 'Jedini neoprostivi grijeh je grijeh bez pokajanja'. Ustrajati u grijehu, sve do smrti bez pokajanja, znači propasti, prema onome što kaže Gospodin: '...ako se ne obratite, svi ćete tako propasti' (Lk 13,5). Odbijanje pokajanja sve do smrti jedini je neoprostiv grijeh. 'Jedina nepopravljiva nesreća bila bi pojaviti se jednog dana bez pokajanja pred Licem koje oprašta' (G. Bernanos).
Može se također pitati: koji je odnos između pokajanja i hule protiv Duha Svetoga?
To je jasan odnos jer nitko se ne može pokajati, bez djelovanja Duha Svetoga koji 'će pokazati svijetu što je grijeh' (Iv 16, . On je taj koji vodi i potiče čovjeka u duhovnom životu, On je sila koja potpomaže svako dobro djelo.
Nitko ne može izvršiti neko duhovno djelo bez asistencije Duha Svetoga.
Odbijanje asistencije Duha Svetoga nikada ne može stvoriti dobro koje apostol naziva 'plod Duha (Gal 5,22). A onaj koji je sterilan i 'ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca' (Mt 3,10; Iv 15,4-6).
Odbijanje Duha je, dakle, trajno odbijanje pokajanja i svakog duhovnog ploda.
Huliti protiv Duha Svetoga ne znači 'žalostiti Duha Svetoga' (Ef 4,30) ili 'trnuti Duha' (1 Sol 5,19) ili 'opirati se Duhu Svetomu' (Dj 7,51), već radikalno i kontinuirano odbacivati Njegovo djelovanje, odakle istječe odbijanje pokajanja i dobrih djela.
Možemo si postaviti pitanje: što će biti s čovjekom koji je radikalno odbacivao djelo Duha Svetoga, ali koji je odlučio da se pokaje i da ga prihvati?
Naš je odgovor: pokajati se znači prihvatiti djelo Duha Svetoga u sebi, čak i u posljednjim trenucima života. To je znak da Duh Sveti nastavlja raditi. To onda možda neće biti slučaj hule protiv Duha Svetoga, kao što smo već objasnili.
Smatrati da je moj grijeh neoprostiv, djelo je Sotone koji nas nastoji utonuti u očaj i uništiti nas.
Uvjeravam osobu koja je postavila ovo pitanje, jer činjenica da ga je postavila dokazuje njen živi interes za njenu vječnu sudbinu: to je djelovanje Duha u Vama, i takav strah bilo koga da je već neoprostivo sagriješio protiv Duha, nikad ne može proći kao hula protiv Duha Svetoga.
Preostaje odgovor na zadnji dio problema: je li moguće da je Božje milosrđe u skladu s Njegovim odbijanjem oproštenja?
Kažem da je Bog uvijek spreman oprostiti. Bog ne odbija svoj oprost iz nijednog razloga. Ali da bi se zaslužio taj oprost, nužno je pokajati se, obratiti se.
Ako netko odbija pokajanje, Bog će ga čekati do posljednjih trenutaka njegova života, kao što je to učinio s dobrim razbojnikom, ali ako on još uvijek ustrajava u svom odbijanju i odbacuje djelovanje Duha do kraja, jedini on bit će odgovoran za svoju propast, a ne Bog milosrđa, blagoslovljeno Njegovo ime.

Je li se ovi grijesi mogu ispovidit ? Ovih 6 protiv Duha svetoga ako smo ih učinili ?