Discipula Domini napisao:
sluga napisao:
A sto je sa lakim grijesima koje ni neznamo da smo napravili?ako su oprosteni zasto onda nebi bili i ovi koje slucajno zaboravimo?
Ako se neki grijeh zaboravi reći, treba ga obavezno reći na idućoj ispovijedi.
I koliko je važno pokajanje, toliko je važno i odrješenje...
tako da, prema tome, grijeh se mora reći na ispovijedi

Što jasnije, što preciznije i tomu slično.
Zato valja nositi papir ispisan grijesima u ispovjedaonicu

Ispit savjesti...meni je nekako najtemeljitija metoda da se pokušaju uvidjeti grijesi učinjeni:
a) prema Bogu
b) prema bližnjemu
c) prema samome sebi
Mislim...generalno, svi su grijesi protiv Boga, ali ovako se može savjest detaljnije ispitati.
"- Što treba reći?Sve teške grijehe prema broju i vrsti. To znači: ako sam počinio teški grijeh, pitam se za njihov broj i za sve okolnosti koje mijenjaju (olakšavaju ili otežavaju) vrstu grijeha (nije isto jesam li ubio jednog čovjeka ili desetero ljudi, iz osvete ili prekoračivši granicu nužne obrane; nije isto jesam li ukrao 5 kuna ili sto tisuća, jednom ili deset puta, bogatašu ili siromahu /i jedno i drugo je zlo i ne smije se, ali ovo posljednje - teži je grijeh; preljub je u sebi teška povreda dostojanstva ženidbe, ali je još teži grijeh ako je učinjen s oženjenom osobom; masturbacija je u sebi 'teški moralni nered', 'teško izopačenje', ali je manja moralna odgovornost ako je grijeh učinjen u čuvstvenoj nezrelosti, snagom stečenih navika, u stanju tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju /usp. KKC 2352/). Ako ne znam točno broja, reći ću barem, koliko sam puta koji grijeh počinio prosječno na dan, na tjedan, na mjesec ili na godinu. Priznajem također i lake grijehe koliko ih se sjećam (Ne uzimaj olako grijehe koje nazivamo 'lakim'. Ako ih uzimaš olako kad ih važeš, boj se kada ih brojiš /sv. Augustin/. Radije bih podnio sve muke ovoga svijeta nego li svjesno Boga uvrijedio malim grijehom (sv. Toma Akvinski/)"
"Kad mi svećenik daje odrješenje, siguran sam da mi je u tom času Otac nebeski sve oprostio (Iv 20,23). Sve što sam valjano ispovjedio i u skrušenoj pokori zadovoljio Božjoj pravdi - Isus me to više neće pitati na Posljednjem sudu (usp. Iz 43,25; Jr 31,34). Zato je jako važno da se iskreno ispovjedim i pokajem, da budem iskren prema sebi i Bogu.
- Ako sam nenamjerno zaboravio neki teški grijeh - ostajem miran (Ispovijed je valjana), ali to što sam zaboravio, trebam ispovjediti na prvoj slijedećoj Ispovijedi. Bog jedino ne oprašta onome, tko svjesno sakrije ili zataji koji grijeh; njemu onda nije ništa oprošteno, pa ni ono što je iskreno ispovjedio, jer nebeskog Oca želi prevariti... Ispovjedaonica je za grješnike, a ne za one koji 'glume svece' (Isus traži grješnike, a ne 'pravednike')…
Poslije Ispovijedi: što prije izvršavam pokoru i u radosti slavim Gospodina koji mi je iskazao toliko milosrđe"
Laki grijesi se oprastaju:na pocetku mise,u pricesti,dobrim djelima.....
Jedino teski grijeh ako ga zaboravis treba reci na sljedecoj ispovijedi,ako i laki grijeh namjerno presutis onda mislim da ispovijed nije valjana ali ako ga zaboravis reci onda je.
Nezelim ja tebe razuvjeriti da se ne ispovijedas kako se vec ispovijedas(po ovome sto si napisala zakljucio sam da veoma dobro),nego samo da se nemoraju laki grijesi koje zaboravis govoriti.