Rođen sam u Zagrebu 1972. Ovdje živim cijeli život. Nikada nisam bio izvan Zagreba dulje od 15 dana.
Jedino, možda, 1996. kad sam bio u Puli u vojsci.
Dosta dugo sam bez posla. Prvoga se napunilo godinu i dva mjeseca.
Završio sam gimnaziju u Klaićevoj. Radio sam u Zagrebačkoj banci; trinaest godina. Bio sam vrlo
nezadovoljan i samo sam gledao priliku kada ću otići- u to vrijeme razmišljao sam da odem u
redovnike. To je dosta bolna tema. Ni dan-danas nisam siguran... Ne želim si dozvoliti da uđem
pa da izađem. Iako je to nešto sasvim normalno- pa zato postoji novicijat.
Jedno sam vrijeme bio uvjeren da imam nešto demonsko u sebi. Pa sam tako zaključio da ne smijem
uvući još i drugu osobu u to... i širiti "nečistu krv". Bilo je to prije desetak godina.
Iako sam kroz cijeli život propustio pet ili šest nedjeljnih sv. misa, nisam bio "pravi".
Dogodilo mi se da se nisam ispovijedao nekih 7 godina. Više se i ne sjećam kako je točno došlo do
obraćenja. Znam samo da sam se ispovijedio na mamin rođendan. Bila je nedjelja- i znam da je
tada počeo moj novi život.
Recimo da sam tada imao 35. Nekako u to vrijeme sam shvatio da bi mi trebala žena. Moram priznati
da je tu bilo dosta sebičnosti. Skužio sam da me mama više neće dugo moći bedinati.
Tipičan sam "mamin sin". Uvijek me čekalo sve na tanjuru. Obleka popeglana i sve što već ide u paketu.
Sad, nakon pet godina, vidim da se baš i nisam nešto bitno popravio. (i dalje me, primjerice, treba moljakati
da posišem).
Dok sam radio to se i moglo donekle tolerirati. Sad više ne. Lijenost mi je definitivno jedna od najvećih mana.
Sad slijedi možda i najzanimljiviji dio svjedočenja...
Nekako sam si zabio u glavu da ću si curu (cijelo vrijeme možeš čitati ženu) naći preko interneta.
To i nije osobito čudno jer imam laganu asocijalnu crtu. Nikada nisam imao društvo s kojim bi izlazio.
Ustvari jedno sam vrijeme (oko tridesete) redovito išao na bilijar s jednim prijateljem i njegovom susjedom.
Da skratim: 2008 dao sam otkaz u banci- uzeo otpremninu i u zadnjih 3,5 godine imam samo 6 mjeseci staža.
Posebno je zanimljiv način na koji sam dobio posao na Učiteljskom fakultetu. Bilo je to u ljeto 2010.
Upoznao sam jednu curu iz Gospića. Na početku dopisivanja mi je spomenula da namjerava u časne.
Nakon nekog vremena počeo sam ignorirati tu njenu napomenu. Našli smo se ubrzo u Zagrebu jer je imala
nekakav stručni seminar. Mislim da ju je taj naš susret zamislio.
Bio sam uvjeren da je to- to. Molio sam se, mogu reći, pomalo histerično. Sad slijedi ono zanimljivo
Ona se savjetovala s jednom osobom u koju je imala puno povjerenja. I, koliko pamtim, ova joj je rekla neka me
pozove u Gospić u posjet. Mislim da je još rekla da ću doći.
Jasno, došao sam (zadnju sam kunu potrošio na vlak)... no bio je to debakl !
Bio sam tako ukočen da je ženi valjda prisjelo što me pozvala. Kako sam bio razočaran na povratku...
Nisam mogao prihvatiti "košaricu" i zvao sam jednog prijatelja da me vozi u Gospić. Pokazalo se da ovaj više nema
ni auto ni vozačku
Tada sam odlučio zvati jednoga koji je s nama išao u razred. Taj mi nije osigurao prijevoz ali sam zahvaljujući njemu
dobio posao na Fakultetu.
Donekle sam se smirio, trebalo se angažirati oko posla. Svima sam govorio da je to Božja intervencija... tražio sam
prijevoz a dobio sam posao !
Nakon početne usredotočenosti na posao uhvatila me opet potreba da si nađem ženu. I tako sam, upravo na
Kamenitim vratima pristupio jednoj koju sam već otprije znao iz viđenja. Sretao sam ju na sv.misama.
Pokazalo se da je crkveno vjenčana.
Pa ipak smo, nakon nekog vremena, ušli u vezu. Ispočetka je to bilo čisto i zbilja čedno.
Moram napomenuti da je njezin muž u Njemačkoj; tamo se civilno oženio ima dvoje djece. Ona je bila sama nekih 14 godina.
Nisam slušao jednog znanca koji mi je govorio: "To je tuđa žena, nemoj Zlatko..."
Nakon nekog vremena počeo sam ga izbjegavati.
Nas dvoje sve smo se više zbližavali... počeo sam dolaziti k njoj i satima smo bili zajedno. Evo to se zove grešna prigoda !
Kad sam prviput prošetao s njom držeći ju za ruku, bilo mi je kao da sam u transu.
Da sad ne idem u detalje... mic po mic...završili smo u krevetu.
Nakon nekog vremena shvatio sam da smo karakterno jako različiti. Više u njoj nisam vidio osobu. Samo sam razmišljao
o njenom tijelu i o tome kako je neslavno prošla ta epizoda u krevetu. Bio je to udarac za moju taštinu.
Otada je prošlo otprilike godinu dana i još mi, ponekad, dolaze misli o toj epizodi. Rana je zacijelila ali ožiljak je ostao.
Cijelo to vrijeme ja sam se redovito ispovijedao. Govorim o vremenu dok sam bio u vezi. Nekoliko puta falila je samo
trunčica da ne dobijem odrješenje. Jednom mi se i to dogodilo. Ispovjednik mi nije dao odrješenje.
Pretpostavljam da ste za don Stepana. To je salezijanac koji svakodnevno daje životne ispovijedi.Poznat je po tome što
ima dar čitanja duše. Kako smo oboje bili u istoj zajednici jedna nam je znanica predložila da odemo
k njemu. Trebalo je čekati nekih mjesec dana da bismo uopće došli do njega. Telefonski smo dogovorili termin... i molili.
Napominjem da smo dosta molili zajedno. Znalo se skupiti po dva sata molive. Ali nemaju što zajedno tražiti muškarac i
žena sami pod istim krovom ! Sada to znam. Vjerujem da sam i tada to znao ali sam se "pravio blesav".
Nekoliko smo puta i spavali kao brat i sestra. Čisto- ali to je igranje sa vatrom.
Konačno je došao i dan da odemo na Knežiju kod don Stepana. Bilo nas je petero. Prvo smo molili krunicu- pa je održao
kratko predavanje. Prvo je na ispovijed išao neki deda.
Nakon njega došao je moj red.
U jednom trenu mi je rekao... "Slušaj sad ti mene. Samo su tri uvjeta kad se može "poništiti" ženidba ! Nijedan od
njih nije ispunjen."
Pokazalo se da sam se nedostojno pričešćivao- ja koji sam jednog svog sužupljanina optužio da se nedostojno
pričešćuje !
Dogodilo se da mi nije dao odrješenje a nju nije htio niti ispovijedati !
Ničim mu nisam spomenuo njen status.
Ona je sada u svom rodnom kraju. Najvjerojatnije se više nikada neće vratiti u Zagreb. Otputovala je nakon nekoliko dana.
Radi se o tome da smo oboje već bili prilično zreli u vjeri. Svakodnevno smo išli na sv.misu. Pa ipak, nismo znali stati,
dok nam se nije dogodilo ovo sa don Stepanom.
Još se ponekad nađem u mislima kojima optužujem da me zavela ! Prava je istina da smo se obostrano zaveli.
Na samom mi je početku rekla: "Imam ti sestričnu..." spominjala je i frendicu. Ali sam, u svojoj taštini, odbijao te
prijedloge. Znate one spike: "hoću tebe".
Sad više ne znam što bih ti napisao.
Hvala Bogu da nas je razdvojio !
Božansko Milosrđe, koje uvijek i svagdje pratiš sve ljude, uzdamo se u Te !
Login
FAQ
Chat
Traži
to je opet naša skrupuloznost na djelu haha 
, ne znam jel bi se to moglo uračunati u grijeh jer takve nas je Bog stvorio, prema tome to je kao da kažeš svom stvoritelju da je pogriješio u koracima, sigurno da postoji svrha zašto nas je Bog takve stvorio, na kraju krajeva Bog je ljubav i sve čini za naše dobro....makar mi to često ne vidimo.
....ipak je ovo veoma vazna stvar