www.tebe-trazim.com

Hvala, Kefa
Da, treba moliti za njih..i čuvat svoje srce osude, bijesa, gorčine..Mada nije lako uvijek ostati miran, kad te jako, jako povrijede..i ne da se ljutim na njih, već toliko me neke riječi rane da se jednostavno zatvorim u sebe, da ne mogu više razgovarati. U biti, to i ne bude "normalan" razgovor, već vrijeđanje mene, mog dečka, njegove obitelji....a sve s namjerom da mene "probude", dovedu na pravi put" s kojeg sam se izgubila, prihvaćajući svog dečka, takvim kakav jest...jer, kao nisu bitna sredstva, već cilj koji žele postići...
I da, možda baš ovo sve mora biti tako...da bi otvorili svoja srca u potpunosti Isusu, potpuno se predali Njemu..Jer, i prva ja imam puno toga raditi na sebi..a ne samo se učahurit kad me napadaju, a i cijeli život treba raditi na sebi, na svom srcu..da bi našim primjerom potakli i druge da Njega ljube, da Ga puste u svoje živote...Sve mi je bio šok, nisam se snalazila...jer, teško je kad cijeli život ne funkcioniramo kao "prava" obitelj, kad nikad nije bilo obiteljskog razgovora...
Vjerujem, doći će dan kada će biti bolje
Božji blagoslov

u biti zašto se mala bebe krste kaj nije logičnije da se krstiš svojevoljno ili gluposti pripovedam???

iako da dobim djete krstio bi dijete!

evo pitanje, kako mogu u bolnici krstiti tek rođeno dijete (dijete je živjelo par sati) bez pitanja obitelji, mozda jer su znali da neće poživjeti ali bez obzira na to kaj mislite jel to u redu, mislim meni nebi smetalo da se radi o mom djetetu al bez znanja obitelji malo mi je to bedasto i krstili su dijete krivim imenom???

ovo je malo off topic, al bu te me pardonirali, kaj ne ???

Pa ovo pitanje je jedno od osnova

Rađamo se sa Istočnim grijehom. Krštenje je u biti oprost toga grijeha. Zato se i zove iskonski grijeh - od početka je s čovjekom (Adam i Eva), od rođenja je sa svakim od nas. Onda je logično da svaki liječnik/med sestra katolik imaju potrebu krstiti dijete ako vide kakva je situacija.
Pravo "primanje u vjeru" je krizma - potvrda naše vjere, svojevoljna odluka osobe da ustraje u onomu što je dobila krštenjem.

Ne znam koliko bi isto tako primjereno bilo reći ženi koja je 9 mjeseci nosila to dijete, upravo rodila, a uz to je presretna radi poroda: "Oprostite gospođo, vjerujemo da će vaše dijete umrijeti pa nas zanima želite li ga krstiti?"

Slažem se s prethodnim odgovorom!

Isto tako, ako ikad dobijem dijete, krstit ću ga kao maleno..i ne bi mi smetalo, da ne daj Bože, bude neka krizna situacija, da ga krste i u bolnici bez mog znanja,..a naravno, da poslije obavjeste. Ali, to su sve pretpostavke mogućih situacija. I mišljenja sam, da je u tome bitnije da dijete primi sakramenat krštenja, da bude oslobođeno Istočnog grijeha, nego kakvo će mu ime dati....Svome bi djetetu nastojala u djetinstvu približiti Isusa, kao prijatelja (a nas su do neke mjere plašili, nekad sam imala sliku Boga kao strašnog sudca)..učiti ga nekim temeljima..a kasnije, pratiti ga svojim molitvama, a ne sputavati, što da čini sa svojim životom..
Ali, nismo imali svi tu sreću i blagoslov da se rodimo i odgajamo u katoličkoj obitelji, zato..tko to kasnije odluči, izabere svojevoljno, jako to poštujem i cijenim...i eto, zbog takvog stava imam problema sa vlastitom obitelji, koji to ne mogu shvatiti...groznih muka i poniženja. Misle, da smo samo mi "odabrano stado" i drugi nemaju pravo pristupa...tužna sam zbog toga, ali..jednog dana sve će imati svoju plaću.

sve će se to popraviti.. vrijeme svoje odnese..
tako da ti mogu reći.. samo polako i strpljivo..

Hvala!!
Znala sam zbog toga proplakati dane i noći...i sad mi se to događa, ali vjerujem da će biti i boljih dana

I sinoć sam bila u Međugorju, išli smo skupa na brdo ukazanja, molili se...i baš sam olakšala dušu, tu uvijek dobijem neki nutarnji mir..I bilo je baš prekrasno, nije bilo gužve ni galame, u samo predvečerje...

A ti svojima lijepo objasni da je i Isus rođen kao Židov, a kršten u odrasloj dobi.
Isto tako tek nakon što su Židovi odbili Isusa krenula je evangelizacija "poganih".
A onda si daš malo truda, zaletiš na internet i pronađeš sve velike obraćenike, počevši od Svetog Pavla, preko Svetog Augustina pa do danas. Ima ih na stotine

I za kraj ih podsjetiš na Isusove zapovijedi ljubavi.

Eh, da ide s tim... ...ne žele ni čuti o tome..
Lako je s ljudima koji žele slušati i saslušati, bar pokušat razumjeti...što s mojima nije slučaj, nažalost..Mogu razumjeti donekle, da su zabrinuti..ali ovakvo ponašanje stvarno ne mogu shvatiti. Razumjem da je rat ostavio posljedice, al nije cijeli narod kriv zbog nekih loših pojedinaca. Oni su jednostavno ostali zatvoreni za sve,..ne mogu i ne smijem suditi kolika je čija vjera, al' oni se više, po mom shvaćanju, boje okoline, što će reći drugi ljudi. Mama mi je tako rekla da joj ne trebam ni živoj ni mrtvoj ako se udam za njega..a kad bi svećenik pri navještenju pročitao imena njegovih roditelja, to bi bio ukop za nju....
A što se tiče zapovjedi ljubavi...po njihovu, ja sam ta koja je gazi, jer takvim izborom ne poštujem njih kao roditelje..a preko njih ni dragog Boga...
Tako...ne vidim nikakvog drugog načina osim molitve....
Ne bih volila početi novi život bez njihova blagoslova, al po sadašnjoj situaciji, neću ga ni dobiti...al Bogu su čuda moguća...

no no sve će doć na svoje , ne treba se brinuti, nekad malo potraje , samo treba izdržat

Eh, a kako je nekad teško izdržati...