www.tebe-trazim.com

Ma bolje je, imala sam kušnje i teško su mi mollitve padale u početku, sad je bolje. Hvala svima BVB Ne razumijem zašto je to jedina molitva koja mi je "teško" pala?

Ana kakva je ta knjiga, o čemu govori? Tko je napisao?

U toj knjižici imaš razni molitvi koje služe kao moći,a ujedino imaš pravo zaželit jednu želju,koja će ti sigurno biti ispunjena...piše sve unutra.ako želiš javi mi se rado ću ti je poslati.

ja bi nastavio dalje da sam na tvom mjestu... ja recimo zaostajem 40 dana i nedam se... vjerujem da cu ih jednoga dana sve nadoknaditi... jer jos je 11 duih godina razmatranja muke Gospodnje predamnom

sve na Njegovu slavu i hvalu i blagoslov svima onima koji su u toj molitvi

Dragi forumaši...15 molitvi Svete Brigite molim otprilike zadnjih 5 mjeseci, a 7 molitvi zadnjih mjesec dana.Uspijevam gotovo svaki dan, a dane kada nisam stigla sam nadoknadila.Nemam problema tipa toga da zaspim ili nekih velikih kušnji ( tj.trenutno imam dosta briga i problema u životu, ali ne povezujem to sa tim molitvama, dapače, nadam se da će mi one pomoći ), ali zato imam jedan drugi, ogroman problem...naime, osjećam se dosta licemjerno jer nekako to više "odradim".Trudim se čitati-moliti barem s razumijevanjem, ali često se pogubim u mislima, dešava mi se da usred pomislim...evo, još samo tri-npr. i sl.Strašno!!! Zbog toga sam već više puta mislila i prestati jer se baš glupo osjećam, kao da Bog ne zna da samo eto brbljam i odrađujem (Njega?!?!!!), a onda ipak se predomislim jer se nadam da možda s vremenom, možda se produbi moja vjera, možda treba vremena, što ako prestanem , što onda, onda ću prestati i što onda, bojim se da se još više ne udaljim ako si barem ne nametnem molitvu pa barem i kao obavezu, ne znam ni sama što napraviti BVB

moram sama sebe ispraviti...naglo sam napisala prethodni post, ali kad bolje razmislim, u početku moljenja 15 molitvi imala sam dosta jake strahove, uz sebe sam znala držati mobitel ili imati upaljenu-samo stišanu-televiziju ( toliko o mojoj velikoj vjeri i pouzdanju ). To je bila i faza u kojoj se u međusobnim obiteljskim odnosima nismo baš dobro slagali, bilo je dosta gorčine i trzavica...samo što ja sve to nisam povezala s tim molitvama, ali kad pogledam vaše postove, pa evo tko zna...međutim sada, što se tiče strahova, oni su nestali ili se barem jako ublažili, kao i gorčina i obiteljske trzavice---to nekako vjerujem, pa možda i je posljedica molitvi, zato i ne želim prestati moliti iako se pogubim, iako ima dana kada jedva čekam završiti s molitvom, iako svašta nešto,...ali opet, što ako potpuno prestanem, hoću li se udaljiti, ovako možda ima nade da se više približim, "otvorim" ...u početku sam uza sve te strahove imala više volje, želje, koncentracije...a sad...

Draga Anai,ja sam molila te molitve godinu dana i isto sam se tako osjecala ali poslije ti one postanu dio tvoga dana i kada ih budes prestala moliti...nedostajati ce ti..kao da ti uđe u krv.Ne brini se,svima nama nekada misli odlutaju...e da,btw i meni je jedan veliki strah nestao dok sam ih molila...ustraj

Molim molitve na posebnu nakanu. Primjećujem da se čudo događa polako, nečujno, kao cvijet koji raste u tišini i pupa... Procvijetat će, treba strpljenja...
A da imam kušnje i uznemirenja, imam... U takvom stanju sam zabrinuta, uznemirena, uzrujana, nervozna, često se posvađam radi ničega s bližnjima, itd., itd.,...

Odlučila sam se za Boga i protiv sotone!