www.tebe-trazim.com

Doduše, ja bih se usudio reći da je bolest ponekad i posljedica grijeha ili možda bolje rečeno grešne navike; pušenje -> rak pluća i sl.

O teologiji ti nebi moderatori dali, ipak smo na Svjeodočanstvima.

pitaj onda prijatelja da li to znaci da Bog dopusta da nas zlo napada samo da se priblizimo njemu, tj. da se covjek ne moze pribliziti Bogu i bez bolesti i tegoba? Znaci li to da Bog namjerno dopusta da netko bude bolestan zato da ta osoba pocne moliti i sl.?

Znaci li to da ja kada ozdravim da vise necu biti blizu Boga?

Kaze, bolest nije kazna za grijehe?
zasto onda svecenici a i mi sami uvjereni da moramo "platiti racune" za nase pretke do ne znam kojeg koljena ako imamo nekakvih problema..

Meni su rekli kada sam se vrlo mala razboljela da nisam ja kriva za tu svoju bolest i da me Bog ne kaznjava, nego da je ocito netko u mojoj daljnjoj porodici pocinio nekakav grijeh i ja to sada placam...

druga stvar... Zasto me je Bog odlucio pomocu bolesti privuci k sebi? zar nema puno ljepsih, boljih i drugih puteva kojim to moze postici?

pa ja sam tada isla u Crkvu, molila Boga, za casne sestre sam govorila da su Majke Bozje, jer mi je teesko bilo izgovoriti casna sestra, bilo mi je lijepo, dok me Bog nije odlucio privuci k sebi pomocu patnje. Ne znam sta Mu vise treba od onog sto sam zivjela i mislila za Njega..

slatki su to bili dani!

uprvo o tom o čemu pitaš sam jučer pisala na drugoj temi pa ću ti ovdje samo link zalijepiti.....ne da mi se opet pisati

to su prakse koje provode neki i u crkvi a neki drugi kažu da su antikatoličke. ja se priklanjam ovima drugima.


to je jednako pitanju: zašto je Bog trebao poslati svoga sina na križ da spasi svijet?

pravi kršćanski stav je stav ulaska u Božju volju.

Ja vjerujem da mi potomci nasljeđujemo odgovornost za grijehe naših predaka koji nisu okajani, ispovijeđeni i za koje nije dana zadovoljština.
Sama sam sebi najbolji primjer kako trpim određene napasti "zahvaljujući" obiteljskom stablu (znam da su bili grešni baš u tome) - kud baš te napasti, uvijek iste, a tako netipične (ali tipične za moj rod).
Netko mora dati zadovoljštinu za sve neokajano, neispovijeđeno jer svi smo od iste krvi....i nasljeđujemo i duhovne probleme, ne samo tjelesnost..
Kako je lijepo rekao Rajko Bundalo, naši su preci uzimali kredit kod Vraga tko zna za što sve, a netko sad taj kredit mora i vraćati...
No, sve se to da riješiti vrlo lako: nekoliko misa na te nakane i situacija je puno bolja.
Kod mene je problem što od djetinjstva dolazi jedna te ista napast u 30 najljepših lica i situacija. A kako sam ja kao zaista nevino dijete već tad mogla biti kriva za išta?? A ipak...napast je obilazila već tad i ne prestaje ni sad u 30. Mijenja se lice, ali zloduh ostaje isti. Isti onaj koji se valjda tko zna kako dugo mota oko mog roda...No, čini mi se da su mu ovi zadnji pokušaji i zadnje snage jer valjda je već po zaista dosta misa na tu nakanu, po mom trudu da živim po Božjim zapovijedima i naravno, po Božanskom Milosrđu, gotovo zaustavljeno djelovanje tih zlih duhova koji se pojavljuju u mom rodu tko zna otkada...

Anči...ja sam sigurna da ćeš ti ozdraviti!
I ja sam nekako mišljenja da Bog zaista dopušta ponekad bolest baš zato da nas približi k sebi.... Mislim da nas je većina bliža Njemu u bolesti, u trpljenjima... Istina je da četo odlutamo kad nam sve ide "dobro"...da ne živimo tad baš po svim zapovijedima....
Sigurna sam da nikad nećemo Bogu dati onoliko koliko On zaslužuje, pa bili mi i odlični vjernici ili trpeće duše...
Anči, nemoj uopće Boga pitati zašto je to dopustio, nego u miru prihvati stanje kakvo jest, zamoli Ga da se proslavi po tvojoj bolesti..ujedini svoje patnje s ljubavlju s Njegovom presvetom mukom i prikaži za sve one najpotrebitije... I sigurno će i zdralvje uskoro doći...
Znam, lako je meni ovo pisati....ali ...pokušaj ipak u miru sve prihvatiti kako jest...i vjerovati da će te On ozdraviti
Do tad, iskoristi ovo blago boli za mnoge, mnoge duše koje ćeš spasiti strpljivim podnošenjem ovog privremenog teškog stanja...

Ozdravljenje duše, duha i tijela nije na periferiji kršćanstva, nego sredini i upravio je Božja ozdravljujuća aktivna moć dokaz Njegove ljubavi za nas.


mozda bahato i bezobrazno od mene zvuci ali meni ne treba nikakvo ozdravljenje da bi Bog dokazao svoju velicinu..

Meni je Bog dokazao svoju velicinu stvorivsi me i darovavsi mi zivot,
sto sto je stvorio ovaj prelijepi svijet, ove sume, prirodu, ptice na grani, more, rijeke, planine, livade... ja u tome vidim Boga vise nego u svemu....

Vidim Boga i u ozdravljenjima, vidim Boga i na duhovnim obnovama...

ali tu sam vise tuzna nego sretna... jer vidim kroz sta sve ljudi moraju proci da upoznaju Boga i da se priblize njemu...

ko da im nije dovoljna ta priroda i taj svijet?!

ni čut. tvoj je stav iskren i ponizan. bahati su i bezobrazni ovi što kušaju Boga iz dana u dan, iz minute u minutu.
Molit ću da ozdraviš ako bude Božja volja.

"Ne molim da budeš oslobođen svojih muka, ali usrdno molim Boga da ti da snagu i strpljivost podnositi ih sve dok se njemu to bude svidjelo. Tješi se njime koji te drži prikovana na križ. On će te osloboditi kada bude držao da je pravo vrijeme za to. Sretni su oni koji trpe s njime. Navikni se trpjeti na taj način, i traži od njega snagu da izdržiš toliko, i tako dugo, koliko će On prosuditi da ti je potrebno. Ljudi svijeta ne shvaćaju ovu istinu, i ne treba se tome čuditi, jer oni trpe takvi kakvi jesu, a ne kao kršćani. Oni gledaju na bolest samo kao na bol, a ne kao na uslugu od Boga. Promatrajući je samo u tom svjetlu, ne nalaze u njoj ništa osim patnje i žalosti. Ali oni koji drže da bolest dolazi iz Božje ruke, kao djelo njegove milosti, i kao sredstvo koje On koristi za njihovo spasenje - takvi obično u njoj nalaze slatkoću i veliku utjehu.
Želio bih da se uvjeriš da nam je Bog često bliži, pa i da je djelotvornije prisutan uz nas, u bolesti, nego u zdravlju. Ne oslanjaj se ni na kojeg drugog liječnika, jer, prema mom shvaćanju, On se brine za tvoje ozdravljenje. Stavi, dakle, sve svoje pouzdanje u njega, i uskoro ćeš otkriti učinke tog pouzdanja u svom oporavku, koje mi često produžavamo stavljajući veće povjerenje u medicinu, nego u Boga.
Koji god lijek koristili, djelovat će onoliko koliko On dopusti. Kada boli dolaze od Boga, samo ih On može izliječiti. On često šalje bolesti tijela da izliječi bolesti duše. Utješi se vrhovnim Liječnikom, i duše i tijela.
Budi zadovoljan stanjem u koje te Bog postavio: koliko god ti mene možda držiš sretnim, ja zavidim tebi. Boli i trpljenja bila bi raj za mene dok trpim s mojim Bogom, a najveća zadovoljstva bila bi pakao za mene ako bih ih uživao bez njega. Sva moja utjeha bila bi trpjeti nešto za njega.
Ubrzo moram poći k Bogu. Ono što me tješi u ovom životu jest da ga sada vidim vjerom, a vidim ga tako da ponekad mogu reći: Više ne vjerujem, nego vidim. Osjećam sve ono što nas vjera uči, i u toj sigurnosti i praksi vjere živjet ću i umrijeti s njime.
Nastavi, dakle, uvijek s Bogom, to je jedina potpora i utjeha tvojoj patnji. Ja ću ga moliti da bude s tobom."

Brat Lawrence

hvala.. ponizno hvala od mene