www.tebe-trazim.com

dani, lijepo je to pročitati i drago mi je da ljudi uspijevaju.
Smotana sam sva, nisam toliko tužna koliko sam otupila.
Ne osjećam više ništa vezano za tu situaciju, samo negdje duboko strah tinja, ne znam iskreno od čega. Ne brine me ta žena, ne brine me strah od odlaska iz kuće kad dođe do toga.
Prepustila sam sve dragom Bogu a opet nisam mirna.

Ovo vrijeme vani, u glavi kaos, puno obaveza na poslu, malca vodim danas svekrvi, muž se vraća s puta u noći.
Znala sam ja prije par dana da će do ovoga doći.
Kao da mi sve te moje emocionalne bure tek sad dolaze na naplatu.
Ne znam.
Nemojte mi zamjeriti ništa molim vas, moram se sabrati.

Gospodine Isuse, Tebi su poznati moji problemi, sve ih stavljam u Tvoje Srce, Srce Dobrog Pastira. Molim Te u snazi one velike Rane otvorene na Tvome Srcu, ozdravi male rane na mome srcu. Ozdravi rane u mome sjećanju; ništa od onog što mi se dogodilo nek ne bude izvorom boli, tjeskobe i zabrinutosti. Ozdravi Gospodine, sve one rane koje su u mome životu prouzročile korijenje grijeha.


Hoću oprostiti svima onima koji su me uvrijedili. Pogledaj, Gospodine na ove unutarnje rane zbog kojih nisam sposoban oprostiti. Ti, koji si došao izliječiti srca slomljena, ozdravi moje srce. Ozdravi, Gospodine one moje intimne rane koje su uzrok tjelesnim bolestima.

samo polako,.. stepenica po stepenica,.. ne preskaci niti jednu,.. i sve ce biti ok... i nisi ni smotana niti ista,.. samo si na raskrizju i ne znas koji smjer uzeti,.. polako,.. kroz molitvu ces naci mir, i u miru ces lakse putovati,.. BTB

i samo se ti saberi,.. tko ti misli ista zamjerati nek ne cita ovu temu!!!

Žao mi je što upadam u tuđu temu, i to sa ovako bolnim problemom, ali ponukalo me to da nešto napišem i o svojoj treutnoj muci.
Ne znam zašto svi vjerenci govore predaj muke Isusu. Kako to oni rade, što napraviti da ih predaš što reći pritom. Ja ih predajem (ili bar pokušavam svakid an) pa se opet ne osjećam niti bolje niti da imam veću podršku.
Meni je dosta toga da govorim da sam dobro i da mogu. Dosta mi je toga da budem jaka, stalno sam jaka i staložena, ali i dalje mi se raspada život i dalje nemam volje za ništa, ni za radom, ni za aktivnošću.
Nije mi najteže. Da ima bolesnijih i usamljenijih od mene, ali to mi ne pomaže da se pokrenem i zavladam svojom svakodnevicom.
Znam da je Isus uz mene, osjećam milosti Očeve brige, Marijin zagovor, sve znam no ipak ne mogu se promijeniti.
Jednostavno ne mogu izači iz kruga tuge, straha, bezvoljnosti, nerada, skrivanja, umora.
Preselila sam u drugi grad i nema u blizini nikoga od moje obitelji iako nisam sama upoznala sam prijatelje. Iza mene je osao moj život, faks, zaposlila sam se prvi puta, dečko s kojim sam 8 godina je ostao iza mene u velikom gradu. Iako samjako sretna i osjećam se blagoslovljeno sa poslom i prijateljima, stalo sam doma, tužna, ne molim, umorna...
Zamjeram dečku što još nije došao, što se ne trudi dovljno diplomirati, što zaista sve radim sama i sve je na meni. Ne znam kud sve to vodi.
ma ja tu iznajmljujem stan i plaćam kredit, živim na rubu i ne znam kuda će sve ovo ići.

I onda vidim to: predaj brige..
Ma što to znači uopće?

Ne znam. Imam osjećaj da sve radim po propisu: jaka sam, zahvalna i obazriva prema drugima, ali i dalje sam nikakva prema sebi, izbjegavam biti sa sobom, posprmati, kuhati,, raditi, čitati!

Oprosti tugo na upadu u temu.

..što se tiče " predaj brige"
..to nitko ne razumije ..dok to ne doživi..
..i ja se brinem..
..briga..je ..dobra..
..jer ipak smo odgovorni jedni za druge..
..no ..vjerovatno se radi o pojmu.." pretjerana briga"
-------------------------------

..a dalje...


..pa ako si zadovoljna..i zahvalna..
..izbjegavaj i dalje sebe..

..a pospremati, čistiti, kuhati..nije ni jednoj domaćici..baš uvijek gušt..
..u stvari..ti si ok..
..prosječna žena...

Ma samo ti piši sara. Samo nemoj mene ništa pitati jer ja sam kao izgubljena ovca.
Predala sam i ja svoje probleme a zbrka u glavi.
A izludit će me posao, i tu se sve zakompliciralo. Sa svih strana pritisci a s jedne strane muk.
Vrijeme ide nemilosrdno a ja sam ostala ukopana na mjestu.

samo piši sara, ne da se tješim kad vidim da imaju drugi problema ali eto, tek toliko da čitam..

ti si prosječna žena kako naggar kaže, ja ne znam kaj sam..

..ti si nadprosječna...

..bezveze se patite..tam gdje ne treba..
..svi imamo problema..i imali smo..
..ne mora čovjek biti sadista ..da uživa u ovakvim situacijama..
..al mora bit odvažan...
..

naggar, ma ja sam .... znaš neću biti prosta.
a inače sam tako vesela i imam izražen smisao za humor i uvijek sam bila vedra i nasmijana i znam da budem opet samo moram doći do toga.
Nikad u životu se nisam ovako osjećala, nikad. Ovo je za mene novo i zato vjerojatno izbija taj neki strah.

Ne zbog egzistencije i materijalnih stvari nego zbog svega unutarnjeg.

Vi sigurno mislite da sam ja poludila i da se gubim i da sam egocentrična i da samo tražim pažnju i da cmoljim bzv jer ljudi oko mene imaju velike probleme. Ma znam ja to sve, ali prihvatila sam ovu temu kao dnevnik zato molim bez čuđenja na neke moje ispade.

joj draga tuga...
svjesna si da drugi imaju problema..pa što sad?ti imaš svoje bez obzira na to...
svima nama su naši najveći jer su ti problemi s nama,i samo ih mi moramo nositi...
nemoj to potiskivati u sebi zbog nečeg lažnog kao što je "joj drugi imaju veće probleme..."
osjećaj se kako se osjećaš,ako si ljuta ljuti se ,ako ti se plače plači,ako si tužna budi tužna...izbaci iz sebe..jer što god mi pokušali glumiti..to ostaje u nama..i vraća se još gore..kao guranje pod tepih...
ti bar imaš pravo "ispaliti",biti nesigurna...nije mala stvar to što si doživjela u tako kratko vrijeme...nadam se da to razumije svatko tko je bar jednom volio nekoga...
ali kroz sve te osjećaje i bure koje doživljavaš zamoli Isusa da prođe s tobom,da te drži za ruku... da ti jedino On ostane konstanta...pa bez obzira kako se osjećala...
daj si vremena da sve posložiš u glavi i srcu...i ne sili se na nikakve osjećaje na koje nisi spremna...
i onda u miru,kad sve bude jasno...vidjet ćeš kako sve polako sjeda na svoje mjesto...
sad kad ti je teško,kad si zbunjena,kad ne ide na poslu...
samo zazivaj..Mariju,Isusa,svece koje voliš,svog Anđela čuvara...
kad se sve malo smiri..probajte ići zajedno na razgovor kod nekog svećenika,ili koju duhovnu obnovu ...
ne znam,draga tugo ,ako sam malo fulala temu...ali eto ..budi svjesna da sada ne moraš ništa..nek nitko od tebe sad ne očekuje ono što ne možeš dati...
svjesna sam da moje riječi nemaju težinu jer nisam prošla konkretno kroz to...ali imala sam sličnih problema...i kroz molitvu se riješilo ono što ja ni u najljepšim snovima nisam mogla ni zamisliti..a izgledalo mi je neriješivo i gotovo...molila sam, a nisam vjerovala..
šaljem ti veliki i dalje ti obećajem svoju molitvu...

p.s. ne vjerujem da itko tu misli da cendraš,a pogotovo ne da si poludila..

Draga Tuga i svi ostali...Bog je uvijek na strani supruge a nikad na strani ljubavnika...UVIJEK..tako da se nemorate bojati ničega...ponekad Bog uzme, ili dopusti da se to oduzme kako bi se nešto u životu promijenilo...prihvatite to..to znaći predati se Gospodinu, prihvatiti da te boli, da si slaba, da ti puca sve po šavovima, i da nemožeš sama, da nemožeš više, i da se ne želiš tako osjećati...

nitko se ne želi osjećati prevaren, sam...pa nismo sadisti...treba prihvatiti da se sada tako osjećamo i to znaći svijesno predati to Isusu, i zamoliti ga da to otkloni od nas, da nam da snage, da nam vida rane, da nas utiješi..jer SAMI NEMOŽEMO NIŠTA, NITI SE UTJEŠITI, NITI PREŽIVJETI LJUDSKI JAD, pa toliko jada niti jedno srce nemože podnijeti, koliko jada može čovjek sam sebi i drugom napraviti, TO SAMO ISUS MOŽE PONIJETI...to znaći predati sve ISUSU...i on će to rado napraviti, doći će i zacijeliti naša slomljena srca..nekad se rane otvaraju, nekada ne dopustimo Njemu da nam sve iscijeli, jer MI MORAMO BITI JAKO, pa što smo mi da smo jaki...ne mi smo slabi...i sami ne možemo...ali On nam uvijek iznova dođe...i kao ranjenu ovcu stavlja nas na svoje grude, melem na rane..to je ISUS...to je klanjanje pred PRESVETIM...to je ispovjed...ah drage sestre..toplo vam preporučam klanjanja..i tu kažite Isusu da više ne možete, da vam treba pomoć..i da vidite Njegovu snagu...
Joj, molim Gospodina da možete okusiti Njegovo dobrotu, da mu se predate...da mu otvorite svoju golu dušu..jer će te tako i pred njega doći, bez ičega...i sve što je skriveno Njemu možete pokazati...
Samo da znate kolike sam ja sati sa Isusom provela i ponekad sam se ljutila na njega, pa mu predbacivala ono i ovo, pa jecala..iskrenu mu govorilakako se osjećam..nisam glumila da sam dobro i da sam jaka, kad vidi da sam bila očajna i s malo vjere...usudite se biti iskrene sa Dušom duše svoje...