
Bas me uhvatila neka tuga ..za pravim pripravima  prije Bozica..
Ove rijeci pjesme U
 štalici prostoj leži Djetešce, na slamici oštroj, kao janješce..  izazivaju u meni  one stare lijepe  obicaje..Fali mi malo onog siromasnog ,naseg seljackog zivota...previse mi je vec ovog laznog bljestavila i kica..( iako nisam ni danas bogata materijalno)ali imam dovoljno...Bogu hvala....ali,nesto je u ovom  sijetu posteno pobrkano..
I siromastvo je imalo svoje ljepote..cak i oni najsiromasniji koji su jeli " proju"...za Bozic su jeli kruh...A,mi danas ...smisljamo ,razne ovozemaljske (radosti) ,koje nemaju veze s Bozicem..Oni posvadjani,isli su se pomiriti...drugi su isli pomoci drugima,da bi svi osjetili tu Radost Bozica..darovano je onima koji nisu imali...
Vjernici u cijelom svijetu  slave obiteljski blagdan .BOZIC .I nase vrijeme ima svoje  obicaje..o kojima treba malo vise povesti  paznje i povesti racuna..da ne padne sve i zaborav..Bozic je obiteljski blagdan, blagdan ljubavi i mira..topline i radosti..samo malo vise izraziti ono najvaznije..trebali bi svi to pokazati..
Svi ga iscekujemo  ,pripremamo se i radosno slavimo ,pokusavamo  skrusenog srca  biti spremni na prastanje..na skromnost i siromastvo..Novorodjenceta..u obitelji..a kada izadjes van,vidis svu laznu sjaj,oholost ..nekada  malo vise sakriveno..itd.svega,samo nigdje Bozica..
Obicaji su ljepi,ne smije se dopustiti dagube smisao i jasnocu Bozica.. vrijednost i jasnoca je u  tome ...da nas ne zasljepi to bljestavilo ,nego  da nas vodi otajstvu,da mozemo dozivjeti  otajstvo Bozjeg dara..Onog koji je radi nas sisao s nebesa..i upravu tu je ...
ja i moj Bog....moja obitelj i moj Bog...