www.tebe-trazim.com

Ajd barem mi više ne dociraš,što se godina tiče,jel.

Pa o tome se i radi.Ono što je meni "logično" i "ispravno",ne mora Bogu biti.U suprotnom se često dogodi porobljavanje Boga.Zato treba tražiti da Bog dođe u naš život "u svom u boštvu",kakav on jest.

To ne znači da njegove misli nisu o našim životima, dapače, jesu. Stoga, dakle, njegove misli su zaista "više", tj. dakle uzvišenije od naših, jer znaju više, i usmjerene su na putu "bez slabosti i strasti". Ukoliko nam Bog ne bi uspijevao udovoljitit našim konkretnim željama, onda nam, dakle, ne bi ni bio potreban. Upravo, Davidov život to npr. potvrđuje, pa i na puno mjesta u Bibliji je Isus udovoljio "narodu", one banalne, jednostavne želje. Nije slučajno to što što su se Marko i Ana oženili. Nije ni Staljin slučajnost, pa čak ni Tito. Čak nije ni slučajnost ovo što pišemo. Da, zaista to jest tako. No, mi ne vidimo smisao nekim stvarima, a Bog vidi, i prema tome; njegove su misli iznad naših;


03 Svjedočanstvo je Svetog pisma jednodušno: skrb božanske providnosti konkretna je i neposredna; brine se za sve, od najmanjih stvari do najvećih svjetskih i povijesnih događaja.

God co-operates immediately in every act of His creatures. (Sent. communis.)

Kako, i što točno Bog radi, vjerovatno necemo ovdje nikad saznat. No, rec da Bog ne djeluje kod spajanja parova, je , kako i vidiš, sasvim pogrešno. Kod Boga, naime nema banalnih stvari.









Pa možemo mudrovat XD. S obzirom da je zlo manjak dobra, ljudi dakle odabiru, tj. ne odabiru dobro, drugim riječima odabiru zlo. Zlo je, dakle kritika Crkvi. Stavka je sasvim jasna;

Ne znam kako se, poslije Auschwitza, može hvaliti Gospodina i pjevati njegovu imenu u svijetu. Dorothee Sölle


Nije ovdje pitanje Auschwiza. Pitanje je patnje. Ovo je kritika Crkvi, i na ovim pitanjima počiva ateizam, bar iz moje perspektive. No, nije to ateizam Dawkinsa, Indexa-a i ostalih gluposti. Ovo je pitanje života ili smrti. Kako netko, tko je vidio toliko patnje, i proživio patnju, može svojim životom hvalit Gospodina? Zar ne bi bilo licemjerno od svakog Kršćanina slavit Gospodina, dok god netko pati? Dobro je Camus primjetio;


Sretni kršćani. Sačuvali su milost za sebe, a nama su ostavili ljubav prema bližnjemu. Albert Camus "Zapisi"


No, nije Bog ostao "kratak";

"Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'''

Da, tako sam i ja mislio, no to je sasvim pogrešno razmišljanje, iz više razloga. Da nam Bog dođe onakav kakav jest? Zadnje što želim je da dođe onakav kakav jest. Kao što je kralj Richard III.. vikao;

“Dajte mi konja! Dajem carstvo za konja!”



Tako i ja dajem carstvo za milost. Zadnji put, pre nekih 2000 godina Bog je i došao. Što, naime misliš, da nam danas dođe, gdje bi završio? Zar misliš da bi ga prepoznao? Nemoj mislit, da ga je neka bagra osudila, da su to samo tvoji preci, a ti eto nevinašce;


'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!



Bog je pravedan;


Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam!


Zapamti, i to dobro svi zapamtimo; nama nije potrebna pravda, već milost. Dakle, nama je najpotrebniji božiji atribut milosti. Moje eto, neko viđenje svega...

Ne znam,možda i moje mišljenje evoluira kao tvoje,bumo vidjeli.Ali ne vidim stvarno što je toliko problematično,u toj sintagmi,"Bog u svom boštvu".




Ne,ne mislim da sam ja nevinašce,niti da ga je bagra osudila.Štoviše,osudili su ga ljudi koji su poznavali pismo.I naravno,tko kaže da ga ja ne bih osudio,da danas dođe.

Čudni su putevi Božji,uistinu.






Ja smatram da je milosrđe najviši izraz pravednosti,a ne rigidni legalizam.To bi bio duh Zakona.A jedna od uloga Dekaloga,koji je zakon upisan u naravi čovjeka,ali kojeg je Bog jasno izrazio kroz zapovjedi,je da čovjeka suoči s nemogućnošću njihovih vršenja svojim snagama.Odnosno,da ga dovede do svijesti da mu je potrebna MILOST da bi ga vršio.

Psovanje u kontekstu je dozvoljeno,ponekad.Jesi ti to mene nazvala "Djecace" ? Nemoj.Više.Nikad.Nemoj.




Kako da se ne zamaram,kad su ta pitanja jedino što ja imam.

Čudno. Kako ti definiraš milosrđe?

Pa nije bitno kako ja definiram milosrđe,o tome se radi,tko sam ja da išta definiram.


NZ:
- Isus veli da je došao radi griješnika, a ne radi pravednika
- Bog nikada ne odbacuje onoga tko se pokaje i skrušeno se želi vratiti Bogu (Lk 15,11-32)
- čovjekova je veličina u poniznosti, a ne u oholosti
- Bog oprašta bez naknade - ne traži da se vrati proćerdano, već slavi i raduje se s
obraćenikom - jer ljubi čovjeka bezuvjetno

Ako hoće, može Bog i grješnika milostivo pogledati: onda je grješnik opravdan tj. iako ostaje grješnik, Bog ga smatra pravednikom (simul iustus - simul peccator);

Bog je u podjeljivanju milosti potpuno slobodan, čak i samovoljan (voluntarizam), a čovjek pritom ne može ništa učiniti: može se samo nadati i pouzdati da će mu Bog biti milostiv; mora se obraćati Bogu u potpunom predanju;




Ma nisi,šalim se ja.Ipak si ti starija i iskusnija,red je da me na to podsjetiš 477348929 puta.



Lijepo,da je tako.




Nisi shvatila.Naravno da Isus naglašava važnost Dekaloga.Ali možemo li mi vršiti Dekalog,bez milosti,samo vlastitim snagama ?

Pa;
Ja smatram da je milosrđe najviši izraz pravednosti ?

Ova rečenica je na granici s istinom, zato sam te i pitao kako defniraš milosrđe.

Pa nisam naišao,na neku preciznu definiciju(možda ima u katekizmu).Mislim,svi mi intuitivno znamo što jest milosrđe.Ali pokušao sam opetovanim nabrajanjem svojstava milosrđa,dati makar približnu definiciju.

Kako ti,dujam,definiraš milosrđe ?

Belive,i mi drugi imamo "problema" sa shvacanjem Bozje milosti..i ja osobno nakon dugih razmatranja sv.Augustina,tomistickog i molinistickog gledanja,jos mi nije razum miran sa tim pitanjima.Ali po srcu osjecam,da je sve milost,i da po milosti,sam to sto jesam..Ali takodjer i dandanas imam pitanja kako "odgovorit" na novopridoslu kolicinu milosti.Siguran sam da me Gospodin pogurnuo na stepenicu vise,ali kako mu zahvaliti na tome? Djelima?