PROVIDNOST BOŽJA PREMA SVOJIM SLUGAMA POMAŽUĆI IH U VREMENITIM STVARIMA:
•••Sada ti želim govoriti nešto malo o načinima kojima pomažem materijalne potrebe svojih slugu koji se u Mene pouzdaju. Oni prihvaćaju Moju providnost na savršen ili na nesavršen način, već prema tome da li su savršeni ili nesavršeni i da li su navezani na sebe ili na svijet; ali Ja za svakog providim. Providim mojim siromasima koji su takvi duhom i voljom, a ne jednostavno materijalnim starima, jer ima mogo siromašnih koji to ne bi htjeli biti. Ovi su, što se tiče volje, bogati, jer se ne pouzdaju u Mene niti dragovoljno podnose siromaštvo koje sam im Ja dao kao lijek za dušu, jer bi im bogatstvo bilo na zlo i bilo bi im za vječnu osudu; ali moje su sluge pravi siromasi, ne prosjaci.
Prosjak često puta nema onoga što mu je potrebno i trpi veliku oskudicu; ali siromah, premda ne pliva u bogatstvu, ima obilje za svoje potrebe. Ja nikad ne manjkam da mu pomognem, dok se u mene pouzdaje. Koji put dovodim ove siromahe do skrajnosti da bolje upoznaju i vide da Ja mogu i hoću da za njih providim, da se zaljube u moju providnost i zagrle zaručnicu, a ta je istinsko siromaštvo. Stoga će njihov božanski poslužitelj, Duh Sveti, moja blagost, videći da nemaju onoga što im je potrebno za tijelo, užgati želju s poticajem u srcu onih koji mogu pomoći, tako da će oni poći da im pomognu u njihovim potrebama. Čitav se život mojih siromaha upravlja na taj način: brigom koju Ja zadajem slugama svijeta prema njima.
Istina je da ću ja, zato da ih kušam u ustrpljivosti, vjeri i ustrajnosti, podnositi da im budu izgovoreni prijekori, nepravde i prostaštva, ipak je onaj koji im govori nepravde prisiljen od moje blagosti da im dade milostinju i da ih pomogne u njihovim potrebama.
Ovo je općenita providnost prema mojim siromasima. Ali koji ću put voditi providnost prema mojim velikim slugama bez posredništva stvorova, sam od sebe, kako si ti iskusila. Čula si o svom slavnom ocu Dominiku koji, na početku Reda, kad su braća bila u potrebi tako da u sat određen za jelo nisu imali ništa, uzdajući se sa svjetlom vjere da ću Ja providjeti, reče: "Sinci, pristupite k stolu". Braća poslušaše i na njegovu riječ posjedaše za stol. Tada Ja, koji providim onomu koji se u Mene uzda, poslah dva anđela s posve bijelim kruhom tako da su imali u prevelikom obilju za više puta. Ovo je bila providnost vođena ne posredstvom ljudi, nego mojom blagošću, a ta je Duh Sveti.
Koji put providim množeći neku malenu količinu, koja im nije bila dovoljna, kako znaš da se dogodilo slatkoj djevici Agnezi. Ona mi je od djetinjstva do kraja života služila pravom poniznošću i tako čvrstim pouzdanjem da nije sumnjala u moju providnost za sebe i za svoju zajednicu. Živom vjerom, po Marijinu nalogu, počela je, siromašna i bez ikakvog vremenitog posjeda, graditi samostan. Ti znaš da je to bilo mjesto grešnica. Ona nije mislila: kako ću to moći učiniti? Nego revno, s mojom providnošću, sagradi tu sveto mjesto, veoma uređen samostan za redovnice. Tu je u početku sabrala oko osamnaest nevinih djevojčica koje nisu imale ništa osim što sam im Ja providio: među ostalim sam im jednom pripustio da tri dana ostanu bez kruha, samo sa travama.
Kad bi me pitala: " Zašto si ih tako držao, dok si mi gore rekao da ti nikad ne pomanjkaš svojim slugama koji se u Te uzdaju kad su u potrebi? U ovome mi se čini da si pomanjkao njihovoj potrebi, jer od same trave, govoreći općenito i redovito, ne živi čovječje tijelo onoga koji nije savršen; jer ako je Agneza bila savršena, druge nisu bile u takvoj savršenosti", Ja bih ti odgovorio da sam to učinio i pripustio da učinim te se opije mojom providnošću; a one koje su još bile nesavršene da po čudu koje je slijedilo imaju zašto postaviti svoje načelo i temelj u svjetlo presvete vjere. A onoj travi i ostalom, u sličnom slučaju, Ja sam davao i davat ću takvo svojstvo za ljudsko tijelo, da će tijelu biti bolje s ono malo trave, a koji put, dapače, i bez hrane, negoli s kruhom i drugim stvarima koje se daju za život čovjeku. I ti znaš da je upravo tako jer si to sama iskusila. Kažem da providim umnožavanjem tvari. Jer kad je Agneza bila u ono vrijeme bez kruha, obratila je k Meni duhovno oko sa svjetlom vjere, te mi reče: " Oče, Gospodine moj, vječni zaručniče, zar si Ti dakle učinio da ove kćerke izvučeš iz domova njihovih otaca zato da umru od gladi? Providi, Gospodine, njihovim potrebama." Ja sam bio onaj koji sam učinio da Me pita; Svidjelo mi se da kušam njezinu vjeru i dopala mi se njezina ponizna molba. Tada sam raširio svoju providnost prema onima koji su duhom stajali preda Mnom te duhovnim nadahnućem prisilih jednu osobu da joj ponese pet hljepčića. I kad sam to očitovao njezinom duhu, ona reče okrenuvši se k sestrama: " Idite, kćerce moje, odgovorite na vrtiljku i uzmite onaj kruh". Kad su ga donijele, posjedaju za stol. Ja sam joj dao toliku krepost u lomljenju kruha, da su se sve nasitile, i toliko su digli sa stola da su od toga imali potpuno i obilno drugi put za potrebe tijela.
Ovo su providnosti koje vodim o svojim slugama koji su dragovoljno siromašni, i ne samo dragovoljno, nego i po duhu. Jer bez duhovne nakane ne bi im vrijedilo ništa. Tako se događa stanovitim filozofima; iz ljubavi prema znanju i iz volje da ga nauče, prezirali su bogatstvo te su dragovoljno postajali siromasima, jer su po naravnom svjetlu spoznali da briga oko svjetovnog bogatstva priječi da se dođe do znanja, koje im se njihovom razumu predstavljalo kao cilj. Ali, jer ova volja za siromaštvom nije bila duhovna, nisu od toga imali život milosti i savršenosti, nego smrt.•••
|