"Htio bih sada reći par zabluda. Neki poistovjećuju molitvu sa karizmatskim darovima. To je krivo. Ima osoba koje nemaju nijednog Karizmatskog dara, a ipak su na duhovnom putu jako napredni. Darovi Duha, psihički darovi, mistični, koliko god ih čovjek imao nisu uopće znak ni svetosti ni naprednog duhovnog života. Baš suprotno može biti. Ukoliko je netko navezan na te darove, postaju kočnica, sprečavaju čovjeka da duhovno napreduje. Darove Duha znate: ima ih ne sedam nego sedamsto. To nisu samo oni koji je sv. Pavao nabrojio. Ima ih strašno puno. I čovjek ih polako kroz svoj molitveni život otkriva. To su darovi Duha. Imate darove psihe. Darovi psihe su, ono što je do sada poznato, levitacija, bilokacija, iluminacija, stigmatizacija, kardiognoza, čitanje srca, darovi proroštva, vidovitosti, predskazivanja bitnih događaja skore budućnosti, znanje, kontroliranje svojih tjelesnih funkcija: disanja, otkucaji srca… To su darovi psihe. Čak se u to ubraja sposobnost djelovanja na daljinu, pomicanja predmeta. I imate mistične darove. To su: mistično predanje, mistično sjedinjenje i preobraženo sjedinjenje. O tome prekrasno govore Ivan od Križa i Terezija Avilska. To je hod u mistici.
To nije ništa nad-naravno! To nije ništa naravno! Da objasnimo što je to naravno, a što nadnaravno na putu duhovnosti. Preleti avion iznad jednog afričkog plemena i jedan domorodac pada na koljena i moli Boga, jer je za njega avion nadnaravan. Za srce koje je otvoreno Bogu ne postoji razlika između naravi i nadnaravi, jer je jedan najobičniji cvijet, pogled u dječje oči, izlazak sunca najnadnaravnija ljepota, ali smo na njega navikli. Problem našeg hoda u duhovnosti je što smo navikli. Mi smo s Bogom baratamo preko navike i tvrdimo da ga ljubimo. Tko bi od vas htio da bude ljubljen iz navike? Nitko! Zato je ljubav svježina sadašnjeg trenutka. I ono što je jako važno, ako želite u duhovnosti napredovati jest: dođite u sadašnjost! Ljudi obično žive ili u prošlosti ili u budućnosti. Ili se kaju zbog prošlih grijeha ili se boje i strepe od svoje budućnosti. Krivo! Vratite se u sadašnjost. Reci sebi sto puta: ako ima nešto što bi trebalo učiniti glede svoje budućnosti, učinit ću, a onda ću to pustit na miru da uživam ono sada, jer mi je sve životno iskustvo pokazalo da mogu rješavati stvari ne prije nego dođu, nego kad se pojave u mom životu. Shvatite zabludu našeg ljudskog života. To je jedina velika kočnica u našem duhovnom rastu. Što će biti za pola sata? Ne zanima me! Za dan dva? Ne zanima me! Život je lak. Sadašnji trenutak, ma koliko težak bio nije nikada neizdrživ. Teško je to što mislite da će se dogoditi sutra, prekosutra, za pet, deset godina, što će biti od vašeg reda i vaše karizme. To je neizdrživo! I ono što ponavljate u svojoj glavi: koliko će to trajati, pa ja više ne mogu… Vaše iluzije su neizdržive, a ne sadašnje stanje stvari. Sadašnji život vam daje dovoljno radosti, dovoljno milosti Božje, dovoljno sreće i ljubavi da ga proživite zaista kao djeca, kao ljiljani poljski i ptice na nebu. To je prva stvar: vratite se sebi, vratiti se u ovo sada.
**************************************
-
Što su to darovi Duha? Darova duha ima sedam, ali sedam je simboličan broj u Bibliji. Znači da ih nema samo sedam, nego jako puno. To su svi oni darovi koji su potrebni da bi čovjek mogao opstati. Možda je najveći dar – dar ljubavi, ali to je i dar života. Nema života bez ljubavi. Koliko god roditelji živjeli u mržnji i dobili dijete, to dijete je darovano od Boga koji ljubi. Sve što postoji, postoji jer je Bog ljubav i želi da postoji. Prvotni i najveći dar je dar života ili ljubavi.
Darove možemo dijeliti na one banalnije, svakodnevnije, koji su normalni i na one ne tako svakodnevne. Ljudi jako malo znaju o toj dimenziji Duha koja nam je nadohvat ruke, ali je ljudi ne znaju koristiti ili se nismo usudili prepustiti tim milosnim trenucima da Duh Sveti čini u našoj duši ono što je njegova sveta volja. Postoje darovi Duha, darovi psihe, darovi duše ili mistični darovi.
Darovi Duha Svetoga – na primjer, uglavnom žene vole moliti za dar jezika. Dar jezika možete dobiti u pjevanom obliku, da pjevate u jezicima, možete jednostavno dobiti dar postojećih jezika, niste ih učili, a govorite određene molitvene obrasce na nekom stranom jeziku koji neki narodi govore. Možete dobiti dar jezika koji se nekoć govorio, a sada se više ne govori: starohebrejski, staroaramejski, starofrancuski…
Možete dobiti dar anđeoskog govora ili pjevanja u jeziku. To su riječi koje nisu razumljive. Kada jedan takav dar dobije duša onda, ako je to u zajednici, važno je reći da je dar jezika jedini koji vas posvećuje, a svi ostali darovi su za zajednicu. Tako i dar jezika može biti za zajednicu ukoliko se javi u molitvi. Osoba koja dobije dar tumačenja jezika, tada ona govori ono što vi molite i osjeća da je to to. I uglavnom se dogodi da vi počnete i odmah se javi osoba koja počne prevoditi. Tada ste pozvani da molite glasnije da bolje razumije, da može prenijeti zajednici o čemu se radi.
Dar jezika sam dobio, još nisam bio ni bogoslov, na seminaru patra Tardifa u Ljubljani, mjesec dana nakon završetka vojnog roka u Beogradu. Dobio sam dar hebrejskog jezika. Do danas se taj dar produbljuje, tako da ponekad dobivam nešto drugo. Svaki dar o kojem vam budem govorio, govorit ću vam o iskustvu ili o iskustvu onih ljudi koji su imali taj dar.
Dar jezika, pjevanje u jeziku dobio sam prije dvije godine kada je prvi put u jednoj molitvi pred Presvetim došle u moj um i srce određene riječi tako jasno popraćene sa određenom melodijom koju sam ja prepustio da se pretoči. Volio bih vam otpjevati prvi stih i pripjev te pjesme. Posebno sam bio oduševljen kad sam doznao, sasvim slučajno, na filmu „Schindlerova lista“ o židovskim logorašima. Čuo sam melodiju, skroz mi je poznata. Sav sam bio potresen nekako, došle su mi suze na oči. Znao sam da ja to odnekud znam. Tada sam u nastavku molitve za izvjesno vrijeme dobio čitavu pjesmu. Otkrio sam da ta pjesma postoji. Jednostavno mi se rodila u duši, iako je otprije nisam znao. Pjeva o zlatnom Jeruzalemu. Dok sam bio bogoslov, osnovali smo grupu „Psalmi“ gdje su nastupale neke djevojke, studentice, čak profesionalni glazbenici i tada smo tu pjesmu četveroglasno izvježbali uz violine, harfe, flaute… Prekrasna pjesma. Mene asocira za moju Mladu misu. Imao sam želju njom izraziti svoju zahvalnost pa sam je otpjevao.
Pošto je ovo gotovo zaključni i najsvečaniji dio, primite ovu pjesmu kao zahvalu za ovo kratko, ali plodno vrijeme koje sam proveo u ovoj zajednici. Pjesma je na hebrejskom jeziku. Ima više kitica, ali ja ću vam otpjevati samo prvu kiticu i pripjev. Kada su Židovi čekali red za plinske komore u logorima, ta pjesma je silno budila moral i vjeru. Pjeva o zlatnom, nebeskom Jeruzalemu, onom kraljevstvu neba koje nas svih očekuje. To je dar pjevanja u jeziku.
Možete dobiti dar liječenja.Na molitvenim seminarima primjećujem u zadnje vrijeme da ljudi često dobiju dar liječenja. U župi gdje sam trenutno na službi u Novalji, desetak ljudi ima taj dar i mole za ljude. Ako želite taj dar onda znajte: moći ćete koristiti jedino ako budete voljeli osobu za koju se molite i na koju polažete ruke. Posebno bih preporučio medicinskim sestrama i liječnicima da mole za taj dar, jer taj dar nije popraćen samo tim da Bog liječi preko vas, nego je sposobnost nošenja tuđih tereta, razumijevanja osobe koja trpi u svom tijelu i biva joj lakše u vašoj prisutnosti. Kada se taj dobije onda ti je toplina u rukama, posebno šake znaju biti vruće , toplina koja zna izlaziti iz srca pa prema ramenima sve do vrhova prstiju.
Jedan dar je dar proricanja, koji se razlikuje od dara proroštva.
Dar proricanja je aktualiziranje Božje Riječi konkretnoj zajednici u konkretnom minutu.To znači, na molitvenom sastanku pročitamo Božju Riječ i jedna osoba dobije dar tumačenja toga. Te riječi padaju ko melem na dušu. Ljudi jednostavno gutaju ono što ta osoba govori. To je dar proricanja, aktualizira Božju Riječ, sada, konkretnim ljudima za razliku od dara proroštva što je govoriti o događajima skore budućnosti.
Dar proroštva nije svrha da se ostvari, nego da se ne ostvari. Kad je Jona govorio o propasti Ninive, nije došlo do propasti, jer su se ljudi obratili Bogu. Zato je svako proroštvo prilika da čovjek obrati svoje srce Bogu i kamo sreće da se nijedno proroštvo ne ostvari. Bog uzima za pravo da promjeni, ako se ljudi obrate. To je jedan od poslovnih rizika proroka, uvijek ostane kratkih rukava. O daru ljubavi vam ne trebam govoriti. Sve će proći, a ljubav nosite sa sobom. To je ono što jeste i jedino po čemu ćemo biti suđeni.
Dar služenja- kad vam srce igra od radosti kao nekoj osobi možete pomoći.
Dar kardiognoze- čitanje tuđeg srca, osjećate što muči određenu osobu. Nije vam dano da to govorite, ali vam je dano da se približite toj osobi, da joj olakšate da ona izbaci iz sebe ono što nosi na duši.To uglavnom znaju dobiti svećenici na ispovijedi, pa čak toga i ne trebaju biti svjesni.
Dar spoznaje- kada slušate neku osobu, živite s nekom osobom ili je samo trenutačno vidite, a dobijete određenu informaciju o njoj, ali ne jasno, više nekako kao poruku, kao spoznaju. Uglavnom je to povezano s onim što bi ta osoba trebala pripaziti u životu ili je kao riječi podrške da se tu osobu podrži u onom dobru što ona radi i živi.
Imate jako puno darova od onih vaših talenata da znate lijepo pjevati,kuhati, da znate biti s mladima, da znate biti pristupačni, komunikativni, prilagodljivi vremenu koje imate. Nijedan čovjek nije bez dara. I dok sam danas gledao ovu djecu gore koju njegujete i osobe koje tamo rade, i gledam s. Bernardicu i mnoge osobe koje ovdje imaju očigledne darove i karizme. To su darovi Duha. I to što nosite nije za vas, nego za druge. Svaka vaša sestra ima specifikum svoga zvanja, kao zajednica, ostvarujete karizmu svoga zvanja, kao zajednica, ali svaka sestra je osoba i svaka osoba ima pravo ostvarivanja sebe kroz posebno pitanje koje joj Bog daje, koje živi u zajednici li mi svećenici u prezbiteriju ili vjernici u obitelji. Darovi Duha su raznoliki. Budite kreativni i tražite od Boga da vam dade ono što vam srce želi ne za sebe nego za drugog čovjeka.
Druga kategorija darova su darovi psihe. Samo ću ih nabrojiti da dobijete pregled. To je na primjer…… Kada sam danas gledao onu djevojčicu koja je bolesna od kožne bolesti, interesantno kako ljudi ne dolaze k njoj i ne padaju na koljena, kako ljudi nemaju potrebu samo je dotaknuti. Više vrijedi njezin križ, nego stotinu mojih križeva na glavi. Shvatite da su sve ove stvari koje vam govorim sporedne, nemaju nikakve veze sa svetošću, ne pokazuju da je osoba koja ih ima napredna u duhovnom životu, jer se osoba može navezati na to, pogotovo ako te stvari dobiva naočigled drugih ljudi. Zato za takve ljude treba moliti da ih Bog očuva u poniznosti srca, jer je teško živjeti mimo svoje volje, doživljavati neke stvari…
Jedan od psiholoških darova je bilokacija, sposobnost duše da u jednom trenutku može biti na dva različita mjesta.
Zatim, tu je sposobnost osjećaja skore opasnosti za određenu osobu, saobraćajne nesreće, udesa, neke opasnosti, viđeno kao slika, nemir, buđenje u snu. Znate, morate obavijestiti, znate o kojoj je osobi riječ.
Zatim, takozvani razgovori na daljinu. To su imali Terezija Avilska i Ivan od Križa. Kada se duše razumiju, iako nisu zajedno, kada žive u milosnom ozračju.
Tu je i dar pomicanja predmeta svojom voljom i milošću djelovanje na određene stvari.
Treća kategorija darova su takozvani mistični darovi. To je predanje Bogu. Jedan od tih prvotnih mističnih trenutaka jest upravo ovo što ćemo večeras učiniti- dati sebe na raspolaganje Bogu.
Zatim, sjedinjenje s Bogom, trenutno sjedinjenje i preobraženo sjedinjenje. O tim kategorijama prekrasno govore Tereza Avilska i Ivan od Križa, a i „Oblak neznanja“. Oni su to kategorizirali u četiri stupnja.Ovo prvi, ako istinski čovjek svoj život preda Bogu, onda je spreman da mu se na tom duhovnom putu događa tzv. gledanje Boga. To je ono što je Terezija govorila: gledam kako me gleda. Mozak stane, srce je otvoreno i sunčaš se na Bogu. U kršćanskoj tradiciji imamo te pojmove- sunčat se na Bogu, biti ozračen Bogom. Istočnjačka tradicija poznaje jedan pojam koji ću spomenuti tzv. treće oko. Zapravo je riječ o jednoj te istoj stvari samo je terminologija različita.
Sv. Franjo je imao taj dar mistični. Što je to? To je kad imate osjećaj trodimenzionalnog života što ga imaju svi ljudi. To je osjećaj sebe i stvarnosti koje ja jesam, svoj dodir svoje misli, svoje tijelo, svoje potrebe, i osjećaj stvarnosti koja me okružuje i sve ono što se događa na toj relaciji ja – vi, ja – zid, ja -.crkva, ja – zvijezde… Dakle, imate osjećaj sebe, i imate osjećaj stvarnosti oko vas. Mistični dar je trodimenzionalni. U svemu tome vidite i treći, a to je Boga koji nekako kao da je u svemu tome, u vama, u stvarnosti... Sve je jedna cjelina. O tome je teško govoriti. Bog koji vam progovara kroz sve, kroz najobičniju stvar. Osjećate ga, živite ga, blizu vam je...."
*************************************************
meditacije, vlč. Zlatka Sudca, od prije par godina,
niko od crkvenih vlasti, ih nije zanijekao.....što znači da ih možemo shvatiti kao
mjerodavno , i uskladu sa naukom Majke Crkve, no tumačenje
i shvatanje nije obavezujuće...nizakog.
Skromni (i podugački) pokušaj pojašnjenja, mada se ne
bazira ni na KKC, niti u Kanonu KC, ali je jedno od tumačenja.
Nadam se da ti je malo jasnije,
Oprosti za ono "kuliraj", u dobroj namjeri sam htio reć ,
razmisli pa napiši, ali sam se malo nesretno i nespretno izrazio,
a, da, i ono "šišanje", pa Samson kad se ošišao.....
znaš što je bilo, vjerovo je da je snaga u kosi, a ne u vjeri..
ma, ne zanjeri , ali, mene u postovima 3/4 njih ne shvati,
prvih godinu dana, a poslije zaboravi
+Mir s tobom+
Jako lijepo si to napisao, puno stvari mi je sad jasnije. Primjećujem na samom sebi da sam odlutao od Boga. Primivši tolike darove, umjesto da ih djelim s drugima, ja povučen u osami i polagano propadaju. Hvala ti Cirenac na postu, i neka te blagoslovi naš dobri Bog.
Login
FAQ
Chat
Traži
