Razmatranje sv. Petra Alkatranskog: grijeh i spoznanje samog sebe (O molitvi i razmatranju)
Danas ćeš u pamet dozvati svoje grijehe i vježbat ćeš se u spoznavanju samoga sebe da bi tako, s jedne strane, spoznao težinu svojih grijeha, a s druge strane da bi spoznao svoju bijedu i ništetnost, da sam po sebi nemaš nikakva dobra nego da sva tvoja dobra potječu od Boga. Po tom ćeš razmatranju steći pravu poniznost i podložnost duha, majku svih kreposti. Ponajprije, dakle, u sebi istraži mnoštvo grijeha svoga dosadašnjega života. Prije svega, sebi dozovi u svijest onu zloću koju si počinio dok još nisi, božanskom svjetlošću prosvijetljen, poznavao Boga. Ako to brižljivo i pomno istražiš, tako ćeš mnogo toga otkriti da će to brojem nadmašiti broj tvojih vlasi na glavi. To si, naime, vrijeme, poput poganina koji je bez pravoga znanja o Bogu i koji o njemu nije imao nikakvu pouku, provodio život.
Zatim razmatraj kako si se odnosio prema Deset zapovijedi i prema sedam glavnih grijeha pa ćeš se uvjeriti da nema nijedne Božje zapovijedi koju nisi prekršio i da nema nijednoga glavnog grijeha u koji nisi nekoliko puta upao mišlju, riječju ili djelom. Nakon ovoga razmišljaj o božanskim dobročinstvima što si ih tijekom cijeloga svog života primio i prosudi bi li o valjanoj upotrebi tih dobročinstava mogao Bogu položiti račun.
Kaži, molim te, za kakve si stvari utrošio vrijeme svoga djetinjstva, mladenaštva, odraslosti, ukratko: u što si utrošio vrijeme cijelog svog života? U koju si svrhu upotrebljavao svojih pet osjetila i duševne sposobnosti koje ti je Bog dao zato da ih upotrijebiš za upoznavanje njega i da njemu služe? Kamo si svraćao oči ako ne na to da promatraš ispraznosti? U što si upotrebljavao uši ako ne za slušanje lažnih i izmišljenih pričica? Nije li ti jezik služio za pogrde i mrmljanja? Kako si se služio okusom, kako opipom osim za raspuštenost i za tjelesna uživanja? Kako si upotrebljavao ljekovitost svetih sakramenata koje ti je Bog dao kao poseban dar? Kako si zahvaljivao za dobročinstva kojima te Bog obasipao? Kakvom si spremnošću ispunjavao njegova sveta nadahnuća? Za kakve si stvari trošio zdravlje i naravne sposobnosti? Na koji si način trošio vremenita dobra? Kako si se služio prigodama i udobnostima života koje su ti dane? Kakvom si se zauzetošću brinuo za svoga bližnjega kojega ti je Bog povjerio? Kakva si mu djela milosrđa i dobrotvornosti iskazivao? Što ćeš odgovoriti u onaj dan strogoga suda kad Bog bude od tebe zahtijevao najstroži račun? O suha li drveta, određena za vječni oganj i plamen! Kako ćeš se tada ispričati kad budeš morao položiti račun o svim i pojedinim godinama života, o mjesecima, o tjednima, danima i časovima? Na trećem ćeš mjestu pronaći one grijehe što si ih počinio od onoga vremena, i danomice ih počinjaš, pošto su ti nutarnje oči obasjane božanstvenim svjetlom, pošto si ih počeo uzdizati, da na nutarnji način promatraš Boga i ustanovit ćeš da stari Adam još gospodari u tvojim djelima i da njegov korijen u tebi rađa mnogim opakim navikama.
Gle, kako si prema Bogu malo zahvalan i darežljiv, kako ne mariš za njegova dobročinstva, kako si mlak i mlitav u božanskoj službi, u što jedva kada ulažeš potrebitu žustrinu i marljivost ili nemaš one čistoće nakane, kako bi to dolikovalo; štoviše, Bogu služiš više poradi ljudskog obzira i udobnosti.
Osim toga, promisli kako si strog prema bližnjemu, a kako si blag prema samomu sebi, kako si zaljubljen u svoje prohtjeve, osjećajnost, čast i u sve što je tvoje. Pogledaj kako danomice postaješ sve drskiji, častohlepniji, sve razdražljiviji, taštiji, na srdžbu sve skloniji, u zloći gori, nasladama i uživanjima sve privrženiji, sve lakoumniji, tjelesnim porocima sve skloniji, sve veći ljubitelj zabava, društava, veselja i ispraznosti. Uoči svoju nepostojanost u dobru, neozbiljnost u riječima, nerazboritost u djelima, gdjekada malodušnost u napornim i teškim pothvatima, a gdjekada nepromišljenost i smionost.
Na četvrtom mjestu, pošto ustanoviš vrste i broj grijeha, malo sve to u svom srcu vagni i pojedinosti stavi na vagu prosuđivanja da uzmogneš uvidjeti kolikim si bijedama opkoljen sa svih strana. A da to postigneš, razmotri u vezi s grijesima prijašnjeg života ove okolnosti: protiv koga si sagriješio, zašto i kako. Ispitaš li to pomno, ustanovit ćeš da si grijehom uvrijedio Boga čija su dobrota i dostojanstvo neizmjern, koji je čovjeka uza se privezao tolikim dobročinstvima; u svim morima nema toliko zrnaca pijeska koliko je on dobročinstava iskazao čovjeku.
I napokon, zašto si griješio i kakva je to bila nužda ili prigoda koja te nagnala da počiniš pojedini prekršaj? Neznatna malenkost, da bi sačuvao svoj ugled, sramotna naslada, beznačajna korist, koja ti je pred očima iskrsla, a veoma često uopće nije bilo zle prigode nego samo zla navika i neke vrsti prezir Boga.
A na kakve si sve načine griješio? S toliko lakoće, s tako napadnutom odvažnošću, a tako malo straha i savjesti. Štoviše, s takvom odvažnošću i užitkom kao da imaš posla s bogom iz drveta koji se ni za što od onoga što se zbiva u svijetu ne brine niti išta od toga vidi ili razumije. Gdje je tu dužno poštovanje prema ovom veličanstvu? Gdje je tu zahvalnost za njegova dobročinstva? Zar s takvom zahvalnošću promatraš predragocjenu krv koja je na križu prolivena poradi tebe, bičeve, pljuske, što ih je podnio za tebe? O, bijedniče, koji si protiv takva i tolika veličanstva sagriješio! Pokazuješ se još bjednijim što si zbog tako neznatna razloga protiv njega sagriješio. A najbjedniji si i najvećega oplakivanja vrijedan napose zato što tolika pada uopće ne osjećaš i nakon grijeha se vladaš kao da si posve siguran, ne plašiš se nikakve osude. Zato i ne oplakuješ svojih grijeha. ... Što, dakle, imaš zbog čega bi se s pravom mogao hvaliti osim ništavila i grijeha? Ovo ništavilo, što ga možeš pripisati samomu sebi, pomnjivo i ozbiljno ocijeni, a sve ostalo pripiši Bogu kako bi jasno spoznao tko si ti, a tko je on. I sada uvidi koliko je potrebno da se u sebe ne pouzdaješ, a kako čvrsto ufanje i pouzdanje treba imati u Boga.
|