www.tebe-trazim.com

Da, nije tokom Mise istina, samo jel to onda manje neprimjereno, da ne kažem bogohulno? Istina, uvijek je bitna namjera kojom čovjek nešto radi. Ako je namjera čista, onda nemamo pravo suditi jer čovjek nije mislio zlo.
Možda papa Franjo ima naivnost djeteta pa je dopustio taj ples baš u Crkvi, pa je pitanje koliko je to grijeh sam po sebi... ali nije on jedini bio tamo, i drugi su "morali" gledat tango drito nakon Mise, a možda su se htjeli još par minuta sabrati u tišini.

Neam pojma, sve u svemu prekontroverzno i nepotrebno za moj osobni pojam. Ali želim misliti da sv.Otac zna što čini. Ali da uzburkava vodu malo malo, to mu se ne može poreći.
Samo Bog zna što je istina u svemu ovome, i zašto sve to.

Jučer sam s Mise opet nehotimice pokupila par dojmova (oš-neš ne možeš izbjeć osobu koja stoji ispred tebe udaljena 20cm). Pa kad počnu veselice, pjesmice... primijetim kako ljudi (nesvjesno većinom, ali ne možeš izbjeć stanje opuštenosti i razdraganosti u kojem se nalaziš, jer glazba ima taj učinak i upravo je TO problem) gibaju tijelom u jednom molto alegre ritmu, da ne velim da plešu kad počnu ti pjesmuljci. Jer to nije blago i gotovo neprimjetno njihanje tijela s jedne strane na drugu što svi možda katkad napravimo, to je doslovce miješanje ramenima lijevo-desno-plesanje. Ne remeti to mene osobno, tuđa stvar kako tko doživljava Misu, samo svaki put kad pokupim te neverbalne znakove vidim kakav efekt glazba ima na ljude....
upravo onaj koji ne bi trebala imat dok smo na sv.Misi... efekt ushita. A ne sabranosti.
Jadno mi je da se na taj način "privlači" ljude u crkvu i pretvara ju u nekakav oblik jeftine zabave.
Volim pjesme slavljenja, Boga treba slaviti, ali način na koji se to radi na Misi mi je degutantan i nedostojanstven. Zašto se moramo u svemu "modernizirati".... mada gajim nadu da će i tome doći kraj, sve više ljudi shvaća da im to smeta, jučer vidim da gotovo nitko ne pjeva te pjesme, jer gubi se smisao...

da, ako nije za vrijeme mise onda je puno manje neprimjereno. Jer puno onog što se radi u crkvi kad nema mise bilo bi neprimjereno da se radi za vrijeme mise. I na videu se ne vidi koliko nakon mise je bio ples jer je dio od kraja mise do početka plesanja izrezan. Ponekad u neikm crkvama odmah nakon mise zna biti nekakav koncert pa se vjernici nemaju vremena sabrati u tišini ali to niko ne smatra neprimjerenim jer su takvi događaji prije iznimka nego pravilo pa se to tolerira.

I dodao bi nešto što baca drugačije svjetlo na ovaj događaj, a to je da u Južnoj Americi skroz drugačije gledaju na ples nego mi. Znam neke koji su bili u Riu na susretu mladih, pričaju mi da tamo na svakom uglu plešu, mladi i stari, ujutro i navečer, da je državna odredba da se mora plesati pa je to za njih nešto sasvim svakodnevno i obično, zato su možda i dopustili da plešu tango nakon mise

Kamo sreće da mi, Hrvati, "zapadnjaci" općenito pjevanje i prateću glazbu pod Misom doživljavamo kao POTICAJ na VESELJE...
Uz što su Židovi slavili boga? Čujemo u čitanjima!
Da...da! Naviknuti smo da se namrgodimo, "svetački" još i nakrivimo glavu?
Pretjerano "đipanje" sigurno nije u redu, ali ako sam u zboru - a bio sam - nikome nije smetalo cupkanje nogom i davanje ritma samome sebi, bez obzira na "kapu" (dirigenta) i to je bilo OK?
Molim oprost ako nisam potpuno shvatio što je to tako loše, ali da mi kao oni u Africi - po pričama naših misionara - sv. Misu doživljavamo kao istinski susret sa svojim ŽIVIM Bogom, s Otkupiteljem - ma tko normalan ne bi i pociknuo od veselja! (znam, karikiram, je li tako?)...
Bolje se i ljuljati ali pjevati nego "progutati dršku od metle" i šutjeti (ukoliko imamo sluha)!

Nije ovo utrka Zdrave tko je svetiji, ili tko je veci katolik. Zao mi je da si iz mojih rijeci izvukao manje vise sve iz konteksta. Malo mi je niska opaska s metlom u straznjici, al ako se tako osjecas bolje,ok. Svakako ja ne mislim da sam "svetija" od onog koji "plese" na Misi. Kad sam na njoj,pokusavam dati Njemu cast i slavu koja Mu pripada, i osjetiti skrusenost i poniznost u sebi jer sv.Misa je zrtva, zar je Bogu draze da se cerekamo i budemo entuzijasticni ko na ecstasyju, ili da mozda zavirimo duboko u sebe i pokusamo se predati Gospodinu. Smatram da mi pri tome ne pomazu vec dapace odmazu zvukovi poletnih zborova i balada koje opjevavaju ko po traci.. A nisam usamljena u tim stavovima... Glazba je strasno bitan faktor. Koliko puta kad .ne mogu uci u stanje sabranosti, tisine, skrusenosti te si pustim neku sakralnu, klasicnu glazbu, nebitno jel predivni adaggio ili Bachov Air srce mi se odma brze otvori, smiri... kad Mu imam na necemu zahvalit pjevam radosne psalme, dode to spontano. Ali da cu ih pjevat kad nije vrijeme za njih sigurno ne. Niti ppmazem sebi niti dajem cast Bogu. Iskreno? Mislim da su to smicalice đavla koji nam je ubacio tu modernu posast u Crkvu.. Zamislite si sv.Tereziju Avilsku ili sv.Padre Pia kako tokom Mise radosno njisu kukovima i u deliriju pjevaju: On je moj Boog moj Booog moja naada mojee sveee. Ako u cemu grijesim nek mi dragi Bog oprosti ali tako osjecam.

Courage, daj pročitaj TI kako treba, sram te bilo, koja metla u stražnjici? Pa tko sad izvrće, vadi iz konteksta?
TVRDIM i tvrdit ću da je bolje i cupkati pod sv. Misom i pjjevati, nego stajati k`o, kako se kaže "drvena marija"! Poanta je u tome, izvedena iz zamijećene činjenice da se one "unge-bunge" u Africi više raduju susretu s Isusom nego mi "civilizrani" kršćani. I daj, izvadi tu metlu odande!

Ne znam jesam li na pravoj temi, ali evo. Nije cirkus ali barem ima veze sa liturgijom.

Od godine 1945. do 1955. mnogo je naših svećenika bilo po zatvorima, u kazneno popravnim domovima. I događalo se čak i u kazneno-popravnim domovima da se misa čitala, slavila. Dakako, tu se nije smjela čitati-slaviti sveta misa kao u crkvi, jer, vidio bi onaj sobni starješina, javio bi poglavarima i nastala bi nova poteškoća, nove kazne. Zato je - pričali su mi svećenici koji su dugo godi­na bili po zatvorima - sveta misa u tim kazneno-popravnim domovima bila ovakva: Tu su katolički svećenici, tu su pravoslavni svećenici, tu su muslimanski vjerski službeni­ci, svi su bili zajedno. Nisu ih smjeli miješati sa drugim kažnjenicima. Katolički svećenici znadu kad će biti misa. Na jednom krevetu što nije zapravo pravi krevet, zvala se to "palača" - drvena neka naprava sa slamaricom, leži svećenik. Pred sobom drži knjigu, kao da čita, a on slavi svetu misu. Drugi svećenici katolički, jedan čita nešto, drugi nešto piše, tobože piše, i onaj treći čita. I tako svi ostali, po redu, a svi prate onoga koji leži na palači i slavi svetu misu. Vi ćete pitati: odakle vino? Kupovali su grožđe, pa su grožđe cijedili u čašu i tu su pustili da provre, da fermentira, onda je bilo vino. A hostije? - Hostije su dobivali u paketu, krišom tako da kontrola nije znala. I onda kad bude podizanje, pretvorba, onaj svećenik što slavi misu zagrebe noktom po onoj dasci. Čuje se tiho. Svi svećenici znaju sad je pretvorba. Nitko ne kleči. Ne smije se kleknuti, upalo bi u oči. A jedan se žrtvuje pa sa sobn­im starješinom igra šah, samo da sobni starješina bude koncentriran na šah, a ne da gleda što tamo drugi rade. I kad bude pričest, opet zagrebe noktom. Onda jedan po jedan svećenik tobože, ravnodušno, dođe, sagne se i uzme onu hostiju, pričesti se. Onda se svaki vrati na svoje mjesto.
Tu se nisu mogli obdržavati nikakvi liturgijski propisi. Nije bilo ni liturgijskog odijela, nego samo ono robijaško. Ali, to su izuzetni slučajevi. A kad god se može, vršimo liturgijske propise Crkve. Amen.

http://www.biskupija-banjaluka.org/izda ... ame_62.htm

mislim da je povezano s temom pa ću priljepit dio teksta iz knjige C.S.Lewisa: Pisma starijeg đavla mlađem

(piše stariji đavao):
"Glazba i šutnja — kako mrzim to oboje! Kako bismo morali biti zahvalni što od vremena, kad je naš Otac stupio u pakao (to je doduše tako davno da bi ljudi mogli brojiti u godinama svjetlosti), ni jedan kvadratni centimetar paklenog prostora i ni jedna minuta paklenog vremena nije bila izručena tim dvjema odvratnim silama, nego je sve ispunjeno bukom: buka, velika dinamika, čujni izraz svega što je veselo, nemilosrdno i muževno — buka koja nas jedina štiti od glupih napada slabosti, od sumnjičavih grižnji savjesti i od nemogućih želja! Mi ćemo na koncu cijeli svemir pretvoriti u buku. Što se tiče zemlje, već smo u tom smislu dobrano napredovali. Nebeske melodije i tišina bit će na koncu poraženi: no ja priznajem da još ni iz daleka nismo dosta bučni. Ali naše istraživanje napreduje. "


Bilo bi zanimljivo čuti što zlodusi danas misle o protestantskim notama unutar naše Crkve..trljaju li ruke ili su ljuti??
Usput, imali smo neki dan koncert sakralne glazbe (naravno nakon Mise), no svejedno bilo je to kao lijepi proljetni dašak povjetarca koji pamtite neko vrijeme.

U mojoj župi je isto poslije večernje nedjeljne mise bio koncert sakralne glazbe, bilo je par gregorijanskih napjeva te neki drugi. Baš su to super izveli i super je da tako neš mogu ćut u svojoj župi. Jedino je šteta šta nije bilo puno ljudi.
Al njihov gubitak, šta ću ima ja.

kako vam se dopada ova liturgija (indija)? Meni se sviđa.

http://www.youtube.com/watch?v=wEAaAUWd0Jk