www.tebe-trazim.com

Hvaljen Isus i Marija,

Evo prije par dana sam otkrila ovaj portal i moram priznati da sam oduševljena jer nisam znala da postoji nešto ovako dobro. Naslov teme je izgubljena jer tako se osjecam zadnjih dana, ali najprije da Vas upoznam sa svojim problemom. Naime, potječem iz katoličke obitelji i u dugogodišnjoj vezi sam sa momkom koji nije vjernik odnosno ateist je. On poštuje mene moju vjeru, moje nedjeljnje odlaske na misu, ako ne odem na misu kažem mi zašto nisi išla, mogla si... Moji roditelji su ga nakon dvije godine naše veze upoznali, ne znajući da je on ateist, jako im se svidio i tako su godine išle, ja šutila i došlo je vrijeme da se trebamo vjenčati, ali već neko vrijem nas je kočilo to što ja nisam rekla roditeljima da on nije vjrenik, katolik, kršten, da nema sakramente... Prije dva mjeseca sam skupila hrabrosti, nakon milijun prolivenih suza da će me se roditelji odreći i sl. Roditeljima sam rekla da se planiramo vjenčati i da momak nema sakramente, nastupio je šok, suze, tuga, razočaranje, ja sam nanijela sramotu obitelji, zabila im nož u srce. Ne znam koji dan mi je bio gori od kojega i sada nakon nekih mjesec-dva roditelji su se smirili, spremni su sudjelovati u planiranju našeg života jer žele da ja budem sretna, nije im drago zbog mog izbora, nisu zadovoljni, ali nekako sada nemaju ni izbora. Mama mi je rekla da ce se oni nekako nauciti nositi sa time, ali da sam ja ta koja sa tim zivjeti, da mi nece biti lako, uz to je on i pomorac, da cu cijeli zivot biti sama... Kada ti netko tako kaze zamislis se, svakim danom se pitam da li sam mozda pogrijesila, trebam li odustati od nase veze i ljubavi, moliti da se on promijeni, ne znam da li sada osjecam samo strah od buducnosti, velikog koraka ili sto se dogada sa mnom? Inace imamo dogovor da sklopimo vjencanje u crkvi ateista i katolika, te djeca ce se krstiti, ici na vjeronauk, u crkvu i sl. njemu to nista ne smeta samo on to jednostavno ne osjeca, nije odgojen u tom duhu. Ne znam da li je dovoljno za sretan brak i uspjesnu buducnost to sto je on predivna osoba, jako dobar, ne bi ni mrava zgazija, ako moze nekome pomoci napraviti ce to, za mene bi sve ucinija, drzi me kao kap vode na dlanu.... Osjecam se jako izgubljenom, znam da sam pogrijesila sto nisam razgovarala ranije sa roditeljima, to sebi ne mogu nikako oprostiti, jednostavno se raspadam svakim danom sve vise...

Pozdrav bubica,
ja mislim da nije toliko problem što si to tajila roditeljima, makar nije lijepo niti iskreno, ali stvar je u tvojoj odluci da provedeš cijeli život sa čovjekom koji je ateist kako kažeš. Da li si spremna na to? Možda to što te podsjeća da ideš na Misu nedjeljom možda je nekakav njegov korak prema vjeri?
Trebala bi o tome dooobro razgovarati sa njime. Naravno da možeš moliti za njegovo obraćenje, ali tu je uvijek prisutna njegova slobodna volja. Moraš biti iskrena sa njime. Ako ti je želja da i on postane vjernik to mu reci. Ako je taj čovjek odgajan u duhu nevjere ne može on niti shvatiti drugačije, ali to ne znači da neće jednog dana možda biti veći vjernik od tebe.
Ali o tome moraš biti otvorena i razgovarati sa njime.
A što tebi znači crkva ateiste? Ne postoji takvo nešto. Da li si tu mislila na matični ured ili?
Možda bi čak bilo dobro da odete malo razgovarati sa nekim svećenikom? A ako to tebe nešto izjeda i osjećaš se izgubljenom odi na ispovijed i reci što te muči.
Uvijek ima rješenja ne očajavaj! Isus je sa nama uvijek!!!

Uvijek hvaljeni

Bubice draga, polako, pa nije smak svijeta - iako se cini da jeste, da? Ja mislim da konkretna odgovor neces dobiti ni ovdje ni igdje drugo, jer odgovor zna samo Bog. Prema tome, na koljena Uvijek uspijeva - mislim da i sama to znas On ce ti vec reci sto ti je ciniti.
Ipak, razmisli: njemu ne smeta to sto ti ides u crkvu, pristao se vjencati u crkvi, djecu odgajati u katolickoj vjeri, itd. Tko ti kaze da jednog dana i on nece primiti sakramente?



A ti mislis da je za sretan brak dovoljno da su dvije osobe vjernici? I wish it was true. Sretno!!

Bubice, pozdrav i dorodošla!
Idem po tvom postu, važi?

-Sve je to lijepo...I pohvalno, no život u braku je nešto drugačiji od ovakve veze...Ljubav je lijepa, ali i slijepa! Kad ti gori u srcu, onda se, bome, i puši u glavi, rekli bi naši stari i mislim da su u pravu!
.

-To je logično! Znaš, životno iskustvo je to koje im "govori" da tvoj brak neće biti med i mlijeko...
.

-Mislim da je to SVE točno!


-Mislim da bi trebala osjećati taj strah, barem neizvjesnost, ali što to znači - tim više ako si čvrsto odlučila sklopiti Crkveni brak? A da razmisliš jošš malo…I pričekaš još?
.

-Mmm...Možda brak uspije, kao mješoviti brak ili kako se on već naziva, no uz molitvu za njega molit ćeš, jer ćeš morati, da ti Bog dadne snage i za vjersko-katolički odgovj u obitelji, a to bome neće biti lako. Bez podrške / ŽIVOTA primjerom - teško će ići!
.

-Na koncu moj savjet: NE SRLJAJ u Crkveni brak! On je za tebe OBVEZUJUĆI, a kako si opisala njemu je svejedno,. Pazi da se ne opečeš, je to je doživotno!!!
Bog neka ti da snage da pravilno odlučiš!

Iz priče vjerujem da te voli, kao i ti njega. Lijepo je to od njega što te ne sputava u življenju vjere i da se slaže oko vaše budućnosti, tj. djece, života u vjeri. Možeš moliti i vjerovati da će i on jednog dana osjetit potrebu za Bogom i zahvalit mu se.

Ionako je Isus došao svima nama, prvenstveno potrebitima, gledaj sebe kao na poziv da spasiš jednu dušu. Vjerujem da je Vaša ljubav velika

Ako si sretna uz njega ne odustaj.

@bubica
Što smatraš da je ispravno u ovom slučaju?

..svaki 5 brak... ili čak i više ..bude Rastava..
..iako su i jedno i drugo ..i kršteni i sve po redu..ali to je sve samo forma..
..formalno biti kršćanin NIJE GARANCIJA USPJEŠNOSTI BRAKA...
..VEĆ LJUBAV I POŠTOVANJE..
..I STRPLJENJE I TRPLJENJE...
..

..ljubav je jedino važna..
..uz..opasku...
..da te on poštuje...
..a ti si napisala da te poštuje..
..jer ako njemu vjera ne znači ništa..a tebi znači..lijepo je da će on učiniti sve da bi ti bila sretna

...želim vam sretnu ženidbu..

...a ti se moli za njega...pa će i on jednog dana..reći..
.."Mogu li ja s tobom u crkvu u nedelju"

Smatram da je ispravno biti u čovjeka kojeg voliš, koji je stalno uz tebe i koji te neizmejrno voli... Ne znam zašto sumnajm u to, on mi je rekao da nas stalno "vagam", možda je problem jer znam da to ne zadovoljava moje roditelje i okolinu iako je on predivan i uvijek uz mene...Nikada me nije sputavao u mojoj vjeri već podržavao, nedavno sam jedan utorak rekla da bi hjtela ici u Međugorje i već u subotu smo išli, skupa se penjali na Križeva na 40 stupnjeva pa na brdo ukazanja, bili premoreni i izgorili od sunca, čak mislim da je i njemu drago što smo išli. Rekao mi je da je njemu u redu da ide na Božić i Uskrs na misu radi mene jer smatra to obiteljskim blagdanom...On poštuje moju vjeru i uvijek mi je to bilo dovoljno, a ne znam što mi se sada događa

Ne odustaj od njega, vidiš da je uz tebe i da je krenuo malim koracima u vjeru. Što je najvažnije, kako veliš on je tu, uz tebe.

...može biti vjernik i sve, ali kako ti ne paše netko čemu to

A ti bi da on zadovoljava i tebe i okolinu i roditelje i... Svaka mu cast ak to uspije onda nije covjek, neg Superman
Zamisli da on tebi nabije takav pritisak...