www.tebe-trazim.com

Ovaj sam termin čula više puta.Zadnje čitam,Blažević-kaže da katolici mogu biti"mlaki"ako nisu doživjeli iskustvo živoga Boga.Ja nisam
doživjela to iskustvo.Je li netko ovdje to doživio i što bi to,zapravo,trebalo biti?

Zanimljiv termin , " iskustvo živoga Boga" nekako strašno zvuči.
Moje iskustvo u duhovnosti nakon što probah dosta toga i nakon što vidjeh svakakve slučajeve je samo obično a tako teško:
Biti normalan.
Danas je najveća rijetkost sresti normalnog čovjeka.

Iskustvo živoga Boga je nešto što vjerovatno čovjeku promijeni život,kao i onima što se "vrate iz mrtvih".Više puta je spomenuto u raznim svjedočanstvima,pa ispada kao nešto često,iako vjerovatno nije.Sad,kako je Blažević rekao o "mlakim"kršćanima,što bih mogla biti i ja,koji nisu "imali iskustvo živog Boga",možda to meni fali pa sam "mlaka"..
Srela sam danas prijatelja iz djetinjstva.Toliko je dobar,dao bi ti zadnju kintu za pomoći.No,iako je drag,kako kažem,nema zla u sebi(za razliku od puno ljudi),uvijek me ubaci u crnjak.On živi vani sa suprugom i malim sinom.Ima kuću u mom mjestu.No,Boga mu ne smijem spomenuti.U e-mailu ima tri šestice,ljeti dovuče razne transrodne osobe,kaže mi baš da su se vratili on i žena starom običaju-orgijama
u podrumu kuće,tamo vani di živi.Pa tu je i mali sin,nema 10 god.Njemu je to o.k.i normalno,ne želi me uvrijediti,ali vidim da me drži za osobu zastarjelih shvaćanja.Nekada,kao mali i mladi smo se družili,puno mi je pomogao u nekim situacijama,materijalno i drugačije.
Inače je pametan,načitan.Možda je prije sve to bilo manje izraženo-njegova "slobodna"shvaćanja i moja religioznost.Sada mi izgleda,kao da je sklopio "pakt"sa đavlom.Uglavnom,njemu je sasvim dobro tako kako živi,ne mogu mu solit pamet ni da hoću,pa se ponekad pitam,tko je tu lud.Možda je to zato jer sam "mlaka",jer nemam to iskustvo živog Boga.Ma ne bi ovo pisala da ga nisam prije nekoliko sati srela,pa mi ne izlazi iz glave.Kraj radnog vremena.Sad ću s mužem o tome.

Početi ću kao Fran pisati sama sebi...no,muči me to...kad prispodobim tom mom prijatelju,da se tako ponaša i moj mačak(baš jučer),on se digne,raširi ruke,kaže,ovo je moje tijelo...za neku godinu,jesti će ga crvi.Zato,dok je cijelo i lijepo,vrijeme je da se koristi...Poslije se zamislim,a što,ako je on u pravu...eto,to je moja mlakost,sumnjičavost,nesigurnost...Fali mi dubina vjere,iako se trudim i nadam se da ću jednom to postići...a što,ako ne?Zato priželjkujem to iskustvo"živog Boga",iako neznam što bi to točno predstavljalo,predmnijevam,nekakav osjećaj Božje prisutnosti.Ali čitala sam da postoji u mozgu centar,koji kad se stimulira,daje taj osjećaj,pa čak i tumor može prouzročiti takav osjećaj...hm...otišla u širinu.

Trazis duhovno iskustvo a ne krscanskog Boga,trazis boga po svojim mjerilima,koji će se fino uklopiti u tvoj život i onda ćeš biti ispunjena..Zvuči dobro?Zato je i inflacija new age-a,a kršćanstvo se smatra opsoletnim.Rekoh ti već u čem je problem,ali si rekla da te se manim.

Zašto onda Blažević kaže,da kršćani,koji nemaju"iskustvo živoga Boga"znaju biti mlaki?Zašto se uopće taj termin spominje?

Vjerovatno misli na papirnate kršćane..
Evo tu don Stojić objašnjava na jako dobar način tu tematiku
http://studentski-pastoral.com/index.ph ... pelana/612

Eto,vidiš da postoje takva iskustva.Ne treba odmah sve biti ta čarobna riječ,new age.Vidiš da don Damir govori o prosvjetljenju.A ja
nisam još doživjela takvo iskustvo.Pa ni Toma,zamisli,nije povjerovao,dok mu Isus nije pokazao rane.Zašto je onda čudno što i ja imam
želju nešto iskusiti,da bih potvrdila svoju vjeru.Znam definiciju vjere,ali...

Malo znam o tebi, pa ću te pitati neke stvari, a poslije tvojih odgovora ću ti lakše dati odgovore na tvoje pitanje...jer će mi biti jasnije mnoge stvari

Da li si katolik, barem formalni...imaš li sakramente i koje?
Da li vjeruješ ( istinski) da je Isus Krist u presvetoj hostiji, i da na pričesti u naše tijelo dolazi Bog?
Da li si ikada išla na klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom...da li ti to išta znači kao katoliku ( ako si katolik)?
Koliko imaš godina ako nije tajna...

Imam sve sakramente,osim udaje...muž je ateist...ali smijem se pričešćivati
Moram priznati,molim se da u to iskreno povjerujem...kao i u bezgriješno začeće...
Nisam...osim ako se ne računa,mislim Tjelovo?Kad je to bilo u crkvi...inače,znam otići u praznu crkvu i pomoliti se pred svetotajstvom(kad je upaljeno ono crveno svjetlo,znači,Krist je tu).
Imam 55,ajme meni.
Nadam se da moja iskrenost neće biti korištena u svrhu ponižavanja i dociranja s visoka,jer najčešće tako bude tu(bez ljutnje ).