Ima knjiga u kojoj je sve vezano za pričest objašnjeno u vidu pitanja i odgovora.
Luigi Chiavarino - Pričešćujte se dobro
https://1drv.ms/b/s!Aitxvg2kqC-ihv8inghJGf7FjH6OjgIsus je na zadnjoj večeri blagoslovio kruh i vino rekavši da je to Njegovo Tijelo i Krv i da to radimo (obračajući se apostolima) Njemu na spomen.
Ako je Isus nešto reka to JEST.
Dakle, po blagoslovu svećenika posvećuje se kruh i vino u pravo Tijelo i Krv Isusa Krista.
To se zove Pretvorba ili transupstancijacija.
Sveta Misa je nekrvna žrtva Novoga i Vječnoga Saveza u kojoj se Gospodin naš Isus Krist pod prilikama kruha i vina neprestano prikazuje svom Nebeskom Ocu i tako će biti do konca svijeta. Prva Sveta Misa je bila na Posljednjoj večeri i to je bila nekrvna žrtva kojom je Gospodin Isus Krist pretkazao krvnu žrtvu koju je na Veliki petak prikazao na drvu križa kada je soje vlastito Tijelo i Krv predao za naše otkupljenje.
Euharistija je sakrament u kojem se po divnoj pretvorbi čitave biti kruha u tijelo Isusa Krista i vina u njegovu dragocjenu krv nalazi pravo, stvarno i bitno Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo samog Isusa Krista našeg Gospodina pod prilikama kruha i vina da bi bio naša duhovna hrana.
Tvar sakramenta euharistije je ista kojom se služio Isus Krist, a to je kruh od žita i vino od trsa.
Oblik sakramenta euharistije sastoji se u riječima koje je izgovorio Isus Krist – “ovo je tijelo moje”, “ovo je krv moja”.
Pretvorba kruha u tijelo i vina u krv Isusa Krista događa se u samom činu, u kojem svećenik pod svetom misom izgovara riječi posvećenja. Posvećenje je ponavljanje čuda koje je Isus Krist učinio na posljednjoj večeri, kad je kruh i vino pretvorio u svoje presveto tijelo i krv govoreći: “ovo je tijelo moje” i “ovo je krv moja”. To ponavljanje čini svećenik u Sv. Misi. Čudesnu pretvorbu, koja se svaki dan vrši na našim oltarima, Crkva zove transsupstancijacija (promjena biti tvari kruha i vina dok prilike, tj. izgled ostaje isti). Riječima pretvorbe dao je toliku snagu sam Gospodin naš Isus Krist, koji je svemogući Bog.
Presveta euharistija čuva se u crkvama da bi joj se tamo vjernici klanjali i da bi se mogla prema potrebi odnijeti i bolesnicima. Moramo se svi klanjati euharistiji, jer ona zaista sadrži stvarno i bitno samoga Isusa Krista.
O ustanovljenju i učincima sakramenta euharistijeIsus Krist je ustanovio sakrament euharistije na Posljednjoj večeri, koju je sa svojim učenicima blagovao uoči svoje muke.
Isus Krist je ustanovio Presvetu Euharistiju zbog tri glavna razloga:
1. da bude žrtva Novoga zavjeta,
2. da bude hrana našoj duši i
3. da bude vječna uspomena njegove muke i smrti, dokaz njegove dragocjene ljubavi prema nama i zalog života vječnoga.
Glavni učinci Presvete Euharistije na one koji je dostojno primaju jesu:
1. čuva i umnožava milost u duši, t.j. milost kao što materijalna hrana uzdržava i razvija život tijela;
2. oprašta lake grijehe i čuva od smrtnih,
3. daje duhovnu utjehu.
Presveta Euharistija stvara u nama još tri učinka, a to je:
1. ublažuje naše strasti, i prije svega gasi u nama plamen pohote,
2. jača žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te nam pomaže da postupamo u skladu sa željama Isusa Krista,
3. daje zalog buduće slave i uskrsnuća našega tijela.
O nužnim odredbama da bismo se dobro pričestiliDa bismo se dobro pričestili potrebne su tri stvari:
1. biti u milosti Božjoj,
2. biti sat vremena prije pričesti natašte,
3. znati što primamo i pristupiti na pričest sa svom pobožnošću.
Biti u milosti Božjoj znači imati čistu savjest od svih smrtnih grijeha. Ako tko zna da je u smrtnom grijehu, mora se dobro ispovjediti prije negoli se pričesti, jer samo kajanje bez ispovijedi nije dovoljno onome tko je u smrtnom grijehu, i tko se želi dostojno pričestiti. Ako se tko pričesti u smrtnom grijehu, on prima Isusa Krista, ali ne i njegovu milost, dapače, počinio bi svetogrđe i zaslužio bi prokletstvo.
Prije pričesti potreban je potpuni post sat vremena, ali taj razbija svaka mala stvar koja se uzme kao hrana ili piće.
Znati “što se prima u pričesti” znači poznavati ono što o tome uči kršćanski nauk i u to čvrsto vjerovati. Pričestiti se pobožno znači pristupiti pričesti s poniznošću i skromnošću u držanju i odijelu, pripremiti se prije Pričesti i zahvaliti poslije.
Priprema za Pričest sastoji se u tome da se neko vrijeme zadržimo u razmatranju koga primamo i tko smo mi, da učinimo djela vjere, ufanja i ljubavi, pokajanja, klanjanja, poniznosti i želje da primimo Krista.
Zahvala poslije Pričesti sastoji se u tome da se vratimo na svoje mjesto u crkvi te klečeći zadržimo u sabranosti i u sebi častimo Boga, da obnovimo djela vjere, ufanja, ljubavi, klanjanja, zahvale, prikazanja i prošnje, osobito onih milosti koje su potrebne nama i onima za koje smo dužni moliti.
Na dan kada pristupamo Pričesti treba biti što više sabran, treba se baviti djelima milosrđa i osobitom marljivošću ispuniti dužnosti svoga zvanja.