Moj odgovor jednom budisti danas na forumu KO.
http://www.katolicki.info/forum/viewtop ... 953#p40953Fazlija
U sustini ovaj prigovor ne stoji, jer Bog unutar samoga sebe stvara (od samoga sebe) naizgled nove tvorevine i pri tome im pridaje posve nove osobine koje ih cine prolaznima, ogranicenima i sl. [quote][/quote]
odgovor kopitar
Ako Bog stvara unutar svoga bića a u kršćanstvu je Bog osoba, onda nužno imamo biće iste kvalitete i prirode a pošto je izvan vremena i prostora te ako stvara unutar sebe postaje automatski jednako Bogu jer je kao i Bog izvan vremena i prostora.
Dakle iz toga proizlazi da Bog ne stvara unutar svoga bića jer bi dobili drugog Boga, već je nužno da sve što je stvoreno budući da je materijalno i propadljivo uzima ili točnije ne uzima jer nema od kuda već poziva u postojanje iz ničega ( budući da je Bog svemogući nije mu potrebno nešto iz čega bi stvorio jer bi onda to nešto bilo u ravnini sa njim) a koje je budući da je izvan njegovog bića koje se nalazi u vječnosti automatski podložno svemu onome što je suprotno od vječnosti i besmrtnosti a to je prolaznost i raspadljivosti, smrt itd.
Poređenje tvojeg zamišljanja jabuke sa stvaranjem svega stvorenog od strane Boga nije dobra usporedba.
Zato što naše zamišljanje nije stvaranje već samo mašta ili zamišljaj do onog trenutka kad mi to ne provedemo u djelo tako što uzmemo nešto iz okoline i na to djelujemo...
I to je princip "stvaranja" kod čovjeka.
Ako bi čovjek želio iz svog bića dobiti drugo biće jednako njemu to onda ne može napraviti tako da uzme nešto iz okoline već to mora ostvariti putem sijedinjenja ili reprodukcije sa drugom osobom suprotnog spola.
Oni u ovom slučaju uzimaju od samih sebe i nužno dobijaju drugo biće slično njima ali to ne možemo nazvati stvaranje nego rađanje, odnosno naše "stvaranje" je samo sustvaranje koje nam je po Bogu omogućio mi ne možemo ništa stvoriti iz ničega i pozvati iz ne bića u biće.
Kod Boga također razlikujemo rađanje unutar njega a koje se "dogodilo( točnije ne bi trebalo koristiti vremenske termine kao "dogodilo" jer nije nikad bilo da Sin nije postojao jer su realnosti izvan vremena gdje nema prije i posle) od vječnosti tj. oduvijek pa zato imamo Boga Sina koji je sa Ocem i Duhom Svetim od uvjek a pri tom su te tri osobe jedan Bog.
Tako da za kršćane nema govora o stvaranju unutar Boga jer je Bog osoba i izvan vremena i prostora i tvorevine.
Dakle apsolutno za kršćane nema miješanja Boga i tvorevine. Onoga što jeste i što je vječno i onoga što nije( kad kažem nije ne mislim da je bezvredno ili nekakav privid nego u odnosu na Boga i njegovu prirodu), što je prolazno.
Međutim Bog je odlučio sve stvoriti ali tako da to ne bude od njegova bića uzeto već pozvano na postojanje iz ničega i za to mu nije potrebno da nešto zamisli pa da bude jer za njega već jeste. Da pojasnim, stvaranje je za Boga govorim ne za nas stvarnost koju on sam zna od uvjek tj. za njega je oduvijek aktualna jer on ne treba kao mi nešto čekati da se dogodi da bi znao.
Njegova je misao trenutna realizacija jer je pogrešno kako neki kršćani vjeruju da Bog događaje i zbivanja ima u nekakvom predznanju ili kao da zna što će se dogoditi ili vidi što će biti..ne za njega koji je van vremena i prostora jednako je aktualan i prvi i zadnji dan povjesti dakle On ne treba čekati ili vidi što će se dogoditi za Njega je već sve dogođeno tj. njegovo je znanje o svemu savršeno.
Međutim Bog želi da i ova propadljiva materija bude vječna kao On ali to će ga skupo koštati...i ako je svemoguć on ipak ne stvara druge bogove tj. materiju odmah vječnom iz razloga koji sam ti gore objasnio.
(već sam vodio raspravu sa nekim koji kažu da je duša od uvjek i besmrtna a znamo da je samo Bog po prirodi bespočetan i besmrtan -"tema na ovom forumu: da li je duša smrtna ili besmrtna" jer ako je duša vječna i besmrtna po prirodi kao Bog ona je onda preegzistirala od vječnosti te je po prirodi Bog .
Međutim svi veliki crkveni oci vjeruju da je duša besmrtna samo po milosti i meni je to logično, inače koji smisao Isusova dolaska i uskrsnuća a također se uvodi neoplatonističkoj dualizam da je duša vječna i od uvjek a tijelo nepotrebna i prljava materija koje se treba riješiti.
Pa ako ne može odmah sve stvoriti vječno iz navedenog razloga onda može učiniti suprotno a to je da On sam postane stvorenje tj. ta raspadljiva i smrtna materija čime se događa razmjena ili kako kaže sv. Aleksandar antiohijski "Bog postaje čovjek da bi čovjek postao Bog".
Nešto nevjerojatno za pojmiti, pa zar nije mogao drugačije?
Po kršćanskom vjerovanju ne.
Po istočnjačkih filozofiji je moguće iz prostog razloga jer na Boga ne gledaju kao na osobu ili ličnost već nešto drugo. Ili na stvoreno gledaju kao " maja" nekakav privid čega se treba osloboditi dok kršćani odnosno Bog kršćanstva na tvorevinu gleda kao nešto jako bitno toliko da i sam postaje ta tvorevina da bi u sebi to sve skupa obožio tj.učinio vječnim.
Zato je za kršćane uskrsnuće središnji događaj jer u Isusu je uskrsnuo svaki čovjek i čitava tvorevina.
Dobro si primijetio da kršćani i ostali monoteisti baš i ne vole pričati o ovakvim relacijama svoje vjere i duhovnosti rađe bi govorili o molitvama, raznim pobožnostima,duhovnim vježbama i sl. što je uz čitanje Sv. Pisma od velike važnosti dok na ovakve razgovore gledaju sa čuđenjem i smatraju nepotrebnim a one koje vode "filozofima"i sl. čak se neki skrupulozno boje da time ne sagriješe protiv Boga.
Međutim to nikako nije dobro jer ja to doživljavam kao manjak zanimanja za Boga jer obično ono što čovjek voli onim se i bavi ..".zato sam ti i rekao da su se nekada ljudi raspravljali o teološkom temama po ulicama velikih gradova" a sada o ovakvim temama razgovor vode eventualno neki teolozi više zbog toga jer im je to obavezno gradivo koje kad završe ne žele više o tome....naravno ne svi...pa ćeš obično ako pitaš nekog teologa ili svećenika o ovim temama ...mislim malo će te čudno gledati jer očekuju pitanja tipa moralnih dilema , kako i koliko moliti,postiti, bračne probleme, psihološka pomoć i sl.
Zaista ja ne vidim razloga da svi pismeni vjernici čitaju svete spise crkvenih otaca te druge istaknute teologe modernog doba poput ( Ratzingera, Kaspera, Baltazara, Rangers itd. ) .. kakve bi samo velike koristi svi kao crkva imali od ovog i onda nebi se bojali ono što kaže Pavao " uvjek biti spremni dati razlog za nadu koja je u nama".
Zatim takvim vjernicima bi bilo veoma drago svoje znanje i iskustvo prenositi ne samo svojima nego i pripadnicima drugih religija ako žele pitati i razgovarati.
Točno što kažeš da su nas u tome istočnjačke religije pretekle. Jer ih ne smeta pričati i obrazložiti sva vjerska i filozofska uvjerenja svoje religije zato i imaju puno uspjeha kod osoba koje svoju vjeru površno poznaju.
Volio bi malo do Sarajeva ali teško da bi mogao voditi takve razgovore sa običnom rajom a teško i sa nekim istitucionalnim teolozima i vjernicima...možda prije sa neki sufijom i sl. samo njih mnogi muslimani smatraju sektom.
Mislim da sam kao laik pokušao to objasniti najbolje što znam jer kao što su vidio iz vlastitog iskustva u razgovoru sa kršćanima to baš ne ide najbolje ni teolozima a što je po meni neoprostivo jer ako oni koji su pozvani učiti i podučavati to ne žele i ne rade ili to rade na način da ti citiraju katekizam itd. a sami ne znaju objasniti kako je crkva i oci došli do toga a to zato što je to zahtjeva veliku ljubav i napor u svakodnevnom isčitavanju crkvenih otaca..jer kako reče jedan veliki teolog .
"teologija je krvav posao"i nije za svakoga.