www.tebe-trazim.com

Tako odgovara apologetičar. Iako piše tri noći, ne moraju biti tri noći jer onda bi uskrsnuo četvri dan. Ali nitko te ne pita bi li uskrsno četvti dan nego gdje je treća noć? Čudom nestala. Apologetičaru to ne smeta.
Ili: Ako nešto nije zapisano u Bibliji onda je to moguće prepričavano. A moguće i izmišljeno.
Npr. kod Mateja izmišljeno sljedeće:
"Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.'" (Mt, 27,3)
Dakle Matej piše da je to proroštvo od Jeremije, ali nije. Nego od Zaharije. (Zahariji 11, 12-13):
"Rekoh im tad: 'Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.' Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: 'Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!'"

Prouči kako su Židovi računali vrijeme. Ne kao mi da je dan 24 sata.
Matej nije ništa izmišljao. Ima mnogo toga u evanđeljima gdje se pozivaju na usmenu predaju i tradiciju.
Židovima u Kristovo vrijeme je to bilo jasno.

Matej 5,22 A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."
Je li grijeh reći bratu: sotono!

Što sam napisao za tebe?
Da si bedak jer to sam činiš od sebe.
Ipak nisi ateista nego neki sektašt, kako sam prvotno mislio. Jer ateista ne citira Bibliju.
Ista mu je strana.

Isus je razapet u petak, a uskrsnuće je otkriveno u nedjelju. Kako to mogu biti tri dana i tri noći provedena u grobu? „Tri dana i tri noći“ bila je židovska stilska figura koje je u Isusovo vrijeme bila u širokoj uporabi, a kojom se bio koji dio nekog dana ili noći brojao kao puni ciklus dana i noći. Tako bi Židovi Isusovog vremena za petak, subotu i nedjelju rekli „tri dana i tri noći“.

I mi danas koristimo sličnu stilsku figuru. Ako kažemo: „Cijeli dan provela sam u kupnji“, podrazumijevamo da osoba nije u kupnji provela 24 sata.

Ovo su tipični primjeri tzv. očitih proturječnosti u Novome zavjetu. Ako pobliže ispitamo i proučimo sam tekst i njegov povijesni kontekst, utvrdit ćemo da naveći broj njih zapravo uopće nisu proturječnosti.

Kako znamo da je Petar razapet naopako?

Pitao sam je li grijeh bratu reci, sotono? Dakle pitam opcenito.

Isus je to kazao Petru. Pa sad sam zaključi.
Ako sam ja sagriješio ne brini za moju dušu.
Kao katolik ja redovito perem svoju dušu, a ti?

Budući da je Sin Božji, Isus veli za sebe: “Sin Čovječji ima vlast na zemlji otpuštati grijehe” (Mk 2,10); on tu božansku vlast i vrši: “Oprošteni su ti grijesi!” (Mk 2,5; Lk 7,48). I ne samo to, nego snagom svoje božanske vlasti on tu vlast daje i ljudima da je vrše u njegovo ime.


Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, životu i u djelovanju, bude znak i oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi. Njoj je povjerena “služba pomirenja” (2 Kor 5,18). Apostol je poslan “u ime Kristovo”, a “sam Bog” po njemu potiče i preklinje: “Dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Kor 5,20).

Dajući apostolima udioništvo u moći opraštanja grijeha, Gospodin im također daje vlast da pomiruju grešnike s Crkvom. Toj crkvenoj dimenziji njihove službe najjasniji je izraz u Kristovoj svečanoj riječi Šimunu Petru: “Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima” (Mt 16,19). A ta služba “vezivanja i odrješivanja, predana Petru, očito je dana i apostolskom zboru združenom sa svojom Glavom”.

Riječi vezati i odriješiti znače: koga vi isključite iz svoga zajedništva, bit će isključen iz zajedništva s Bogom; koga vi ponovno primite u vaše zajedništvo, Bog će ga također primiti u svoje. Pomirenje s Crkvom neodvojivo je od pomirenja s Bogom.

Dakle nećeš reći svoj stav je li grijeh reći čovjeku da je sotona.
Očito je to nedopustiv grijeh jer se na drugom mjestu izričito kaže da je grijeh reći bratu da je budala ili luđak. Tim gore je reći mu da je sotona. Da je takva neka izjava o čovjeku-sotoni od kakvog carinika ili farizeja bila bi prokazana kao silno zlo. Ali ovdje ne. Ovdje to nije problem. S takvim pomičnim kriterijima kružite i onda naravno može se opisati što god hoćeš. Jednom ljestvicu podigneš, drugi put je spustiš. Već kako ti ustreba. No to je onda skroz providno i uzalud.
Na to pitanje ti ne odgovaraš ali zato razvezeš kako Sin čovječji ima ovlast opraštati grijehe. No ovdje nije pitanje o opraštanju nego o činjenju grijeha.

Imamo sljedeći slučaj: Je li dostojno čovjeka prijetiti smrću nekome tko ne uvažava neki nauk?? Nije li primjereno pustiti svakoga da sam odluči o sebi? Ne tvrdiš li da smo dobili slobodnu volju birati svoj život i svoje postupke. Ali ne:
„A one moje neprijatelje, koji ne htjedoše, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred očima mojim!"
Luka 19, 27
Dakle, ne pustite ih da žive pa će ih se nakon smrti pitati. Ne, nego dovedite ih i pogubite ih ovdje pred mojim očima! Zašto? Je nisu prihvatili neki nauk? Nisu shvatili, nije im bio jasan? Što god? Smaknite ih tu pred mojim očima.

Moj stav je nebitan. Subjektivan.
Zato imamo Crkvu koja je Stup i uporište istine. (1Tim 3,15)
A i ti meni izbjegavaš dati odgovore, pa ja samo činim isto.
Činjenica je da je Isus nazvao Petra Sotonom, iako mu je prije rekao da je Stijena.

Isus nije ljude tjerao da ga slijede.
Ne tjeram ih ni ja. Ali heretike i krivovjernike opravdano je prekoriti.
Ta pisano je:
Reče Isus svojim učenicima: "Pogriješi li tvoj brat idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša reci Crkvi. Ako, pak, ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu."
Mt 18,15-18

Nije moguće voditi razgovor ako ti ustraješ na ubitačnim kontradikcijama.
Ja ti upravo navedem kako Isus prijeti da se smaknu oni koji ga ne slijede, a ti napišeš: "Isus nije ljude tjerao da ga slijede."
Uzalud je što dalje citiraš razne druge citate. Ovdje je navedena izravna prijetnja. Komentiraj tu prijetnju zapisanu izravno u Evanđelju.

Osporavaš mi da ti nisam nešto odgovorio?
Podsjeti me ako sam preskočio.

Tvoje razumijevanje Biblije je slabo.


Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6, 60-62)

Isus zbog važnosti značenja ovih riječi čak dopušta da ga mnogi učenici napuste:
"Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 66-68)

Gdje sam ja u krivu? Vidimo da Isus dopušta da ga napuste.

Isus je često govorio u parabolama, u prenesenom značenju
Lk 19.27 treba saglewdati cijeli tekst, pa ce se shvatiti kontekst rečenoga
dok na taj stih sam ne nađes svoje značenje, uzmi si ovu interpretaciju: Isusovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, kraljevski tron nije na zemlji.
Kada se Isus jednoga dana vrati, kao sto je obećao - bit će sud ! Svakome po zasluzi: oni koji su primili Istinu, a pljuvali su Mu u lice - bit ce prvi bačeni u strasni Oganj!


Znaš da je u bibliji piše da nema Boga

Ps 14.1 Luđaci misle u sebi: "Nema Boga."
Pokvarena su djela njihova odurno;
nema ga, koji je činio dobro.

Ako ne znaš što sam te pitao onda ne čitaš moje postove. Pitam se zašto.
Ja tebi odgovorim, a to što ti nisi zadovoljan je tvoj problem.
Za razliku što ti prešutiš i sada se čudiš ko puta dreku.