www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 31 lis 2025 20:04

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema


Početna » Teologija » a) Dogmatika

Vrijeme na UTC [LJV]



Započni novu temu Odgovori  Strana 4 od 4
  [ 37 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4
  Prethodna tema | Sljedeća tema 
Autor Poruka
Tomatino
PostPostano: 03 svi 2019 13:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 14 vel 2013 09:36
Postovi: 124
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 9 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Fran26 napisao:
Ljudovi! Došli smo do kraja. Čitava enciklika "Spe salvi" je ovde, koga zanima može čitati do mile volje. :)

Hvala :b112:
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Hrvoje Hrki
PostPostano: 03 svi 2019 13:16 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Hvala .
Imaš li od pape PIA IX...encikliku "Quanta Cura" i famozni dodatak SILABUS ZABLUDA, bulu "Ineffabilis"
od PAPE PIA X...Pascendi Dominici gregis isl.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 04 svi 2019 22:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3439
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Tomatino napisao:
Hvala :b112:

Nej mi zahvaljivati za takve stvari, radim to iz čiste dosade. :l30:

Hrvoje Hrki napisao:
Imaš li od pape PIA IX...encikliku "Quanta Cura" i famozni dodatak SILABUS ZABLUDA, bulu "Ineffabilis"
od PAPE PIA X...Pascendi Dominici gregis isl.

Na engleskom su lako dostupne, na hrvatskom nemam.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 06 svi 2019 17:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3439
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Predmet sadašnje enciklike

Uvijek, ali osobito tijekom posljednja dva stoljeća, Vrhovni su svećenici, bilo osobno bilo skupa s Biskupskim kolegijem, razvijali i predlagali moralno naučavanje u odnosu na mnogostruka i različita područja ljudskoga života. U ime i s ovlašću Isusa Krista oni su poticali, prokazivali, objašnjavali; u vjernosti svojem poslanju, u borbama na strani čovjeka, krijepili su, podupirali, tješili; s jamstvom pomoći Duha istine pridonosili su boljem razumijevanju moralnih zahtjeva na području ljudske spolnosti, obitelji, društvenoga, gospodarskoga i političkoga života. Njihovo naučavanje tvori, unutar tradicije Crkve i povijesti čovječanstva, neprekidno produbljivanje moralne spoznaje. Danas, međutim, čini se da je nužno razmišljati o cjelini moralnoga naučavanja Crkve, s jasnim ciljem da se nanovo dozovu neke temeljne istine katoličkog nauka kojima u sadašnjim prilikama prijeti opasnost da se izobliče ili zaniječu. Nastalo je, zapravo, novo stanje unutar same kršćanske zajednice, koja je doživjela širenje višestrukih sumnji i prigovora, ljudske i psihološke, društvene i kulturne, religijske pa čak i teološke naravi, u pogledu moralnog naučavanja Crkve. Nije više riječ o djelomičnim ili prigodnim osporavanjima, nego o stavljanju moralne baštine na globalni i sustavni ispit, utemeljen na određenim antropološkim i etičkim poimanjima. U njihovu se korijenu nalazi više ili manje skriven utjecaj misaonih struja koje završavaju tako da iz ljudske slobode iskorijene njezin bitni i sastavni odnos prema istini. Tako se tradicionalni nauk odbacuje kad se govori o prirodnom zakonu, o univerzalnosti i o trajnoj valjanosti njezinih propisa; jednostavno se smatraju neprihvatljivima neka moralna učenja Crkve; drži se da se i samo Učiteljstvo može umiješati u moralna pitanja samo da »potakne savjest« i da »predloži vrijednosti« kojima će se poslije svatko samostalno nadahnjivati u životnim odlukama i izborima. Valja na poseban način istaknuti nesklad između tradicionalnog odgovora Crkve i nekih teoloških pozicija, raširenih i u teološkim sjemeništima i fakultetima, oko pitanja od najveće važnosti za Crkvu i za vjerski život kršćana, te za sam ljudski suživot. Ovdje se napose pita: imaju li doista Božje zapovijedi, koje su zapisane u čovjekovu srcu i čine dio Saveza, sposobnost da prosvijetle svakidašnje odluke pojedinih osoba i cijelih društava? Je li moguće biti poslušan Bogu, te dakle ljubiti Boga i bližnjega, ne poštujući te zapovijedi u svim okolnostima? Rašireno je i mišljenje koje dovodi u sumnju unutarnju i nerazdjeljivu povezanost što međusobno spaja vjeru i moral, kao da se samo u odnosu prema vjeri mora odlučiti o pripadanju Crkvi i o njezinu unutarnjem jedinstvu, dok bi se na području morala mogao podnositi pluralizam mišljenja i ponašanja, prepuštenih subjektivnoj individualnoj savjesti ili različitosti društvenih i kulturnih okolnosti. U jednoj takvoj okolnosti, koja je još aktualna, u meni je sazrela odluka da napišem - kako već najavih u Apostolskom pismu Spiritus Domini, objavljenom 1. kolovoza 1987. prigodom dvjestote obljetnice smrti svetoga Alfonsa Marija Liguorija - encikliku koja će raspravljati »šire i dublje o pitanjima što se tiču samih temelja moralne teologije«, temelja u koje zadiru neke današnje tendencije. Ali obraćam se vama, štovana braćo u biskupstvu, koji sa mnom dijelite odgovornost čuvanja »zdrava nauka« (2 Tim 4, 3), s nakanom da točno naznačim neke doktrinarne aspekte koji su odlučni za suočavanje s onim što je bez dvojbe prava kriza, toliko su ozbiljne teškoće koje iz nje proizlaze za moralni život vjernika i za zajednicu u Crkvi, kao i za pravedni i solidarni društveni život. Ako se ova enciklika, toliko dugo očekivana, objavljuje tek sada, to je i zbog toga što se činilo kako je prikladno da joj prethodi Katekizam Katoličke Crkve, koji sadrži potpuno i sustavno izlaganje kršćanskog moralnog nauka. Katekizam predstavlja moralni život vjernika u njegovim temeljima i u njegovim višestrukim sadržajima kao život »djece Božje«: »Priznajući u vjeri svoje novo dostojanstvo, kršćani su pozvani da se vladaju ’dostojno Evanđelja Kristova’ (Fil 1, 27). Po sakramentima i molitvi oni primaju Kristovu milost i darove njegova Duha koji ih osposobljavaju za novi život.« Upućujući stoga na Katekizam »kao siguran i pouzdan polazni tekst za poučavanje katoličkog nauka«, Enciklika će se ograničiti na to da se suoči s nekim temeljnim pitanjima moralnog učenja Crkve, u obliku nužnog razlučivanja kontroverznih problema među znanstvenicima koji se bave etikom i moralnom teologijom. To je osobit predmet ove enciklike koja o prijepornim problemima kani izložiti razloge moralnog naučavanja koje se temelji na Svetom pismu i na živoj apostolskoj tradiciji, osvjetljavajući istodobno pretpostavke i posljedice osporavanja kojima je takvo naučavanje postalo metom. Sv. Ivan Pavao II., "Veritatis splendor"
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 09 svi 2019 16:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3439
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
»UČITELJU, KOJE MI JE DOBRO ČINITI...?« (Mt 19, 16)

Krist i odgovor na moralno pitanje

»Pristupi mu netko...« (Mt 19, 16)

Isusov razgovor s bogatim mladićem, koji se navodi u 19. poglavlju Evanđelja po Mateju, može predstavljati koristan trag da se ponovno posluša na živ i prodoran način njegovo moralno učenje: »I gle, pristupi mu netko i reče: 'Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?’ A on mu reče: ’Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.’ Upita ga: ’Koje?’ A Isus reče: ’Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! ’ Kaže mu mladić: ’Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?’ Reče mu Isus: ’Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom’.« (Mt 19, 16-21) »I gle, pristupi mu netko...«. U mladiću, kojega Matejevo evanđelje ne imenuje, možemo prepoznati svakoga čovjeka koji, svjesno ili nesvjesno, pristupa Kristu, Otkupitelju čovjeka, i postavlja mu moralno pitanje. Za mladića je to prije pitanje punine smisla života nego pitanje o pravilima koja valja obdržavati. I to je zapravo težnja koja leži u srcu svake ljudske odluke i svake djelatnosti, tiha težnja i unutarnji poticaj koji pokreće slobodu. To pitanje je naposljetku poziv apsolutnog Dobra koje nas privlači i zove k sebi, to je jeka dozivanja Boga, početka i svršetka čovjekova života. Upravo s takvom nakanom je Drugi vatikanski koncil pozvao na usavršavanje moralne teologije tako da njezino izlaganje rasvijetli uzvišeni poziv što su ga vjernici primili u Kristu, jedini odgovor koji potpuno utažuje želju ljudskoga srca. Da bi ljudi mogli ostvariti taj »susret« s Kristom, Bog je htio svoju Crkvu. Ona zapravo »želi služiti tom jedinom cilju: da svaki čovjek uzmogne pronaći Krista, kako bi Krist mogao sa svakim čovjekom hodati stazom života«. Sv. Ivan Pavao II., "Veritatis splendor"
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 10 svi 2019 18:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3439
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
»Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« (Mt 19, 16)

Iz dubine srca uzdiže se pitanje što ga je bogati mladić uputio Isusu Nazarećaninu, bitno i neizbježno pitanje za život svakoga čovjeka: ono se zapravo tiče moralnoga dobra koje valja činiti i života vječnoga. Isusov sugovornik naslućuje da postoji veza između moralnoga dobra i savršenog ispunjenja vlastite sreće. On je pobožan Izraelac, odrastao tako reći u sjeni Zakona Gospodinova. Ako postavlja to pitanje Isusu, možemo zamisliti da to ne čini zato što ne zna odgovor koji postoji u Zakonu. Vjerojatnije je da je ono što zrači iz Isusove osobe u njemu pobudilo nova pitanja o moralnom dobru. On osjeća potrebu da se suoči s onim koji je započeo svoje propovijedanje ovom novom i odlučnom objavom: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1,15) Današnji se čovjek iznova treba okrenuti prema Kristu da od njega dobije odgovor o tome što je dobro i o tome što je zlo. On je Učitelj, Uskrsnuli koji u sebi ima život i koji je trajno prisutan u Crkvi i u svijetu. On vjernicima otvara knjigu Pisma i, otkrivajući potpuno volju Oca, poučava istinu o moralnom djelovanju. Na izvoru i na vrhuncu povijesti spasenja, kao Alfa i Omega ljudske povijesti (usp. Otk 1, 8; 21, 6; 22, 13), Krist otkriva čovjekovo stanje i njegov poziv u cijelosti. Stoga, »čovjek koji želi sam sebe do dna shvatiti - ne samo po neposrednim, nesavršenim, često površnim, čak prividnim kriterijima i mjerilima svoga bića - treba da se, sa svojim nemirom i nesigumošću, čak sa svojom slabošću i grešnošću, svojim životom i smrću, približi Kristu. Taj čovjek treba, da tako kažemo, ući u Krista s cijelim svojim bićem, treba da usvoji i asimilira svu stvarnost Utjelovljenja i Otkupljenja, kako bi iznova pronašao samoga sebe. Ostvaruje li se u njemu to duboko događanje, on će uroditi ne samo plodovima štovanja Boga, nego također divljenja prema samome sebi.« Ako dakle hoćemo prodrijeti u srž morala prema evanđelju i iz njega ubrati duboki i nepromjenljivi sadržaj, moramo točno istražiti smisao pitanja što ga je postavio bogati mladić iz evanđelja, te još više Kristov odgovor, prepuštajući se da nas on vodi. Isus zapravo odgovara s istančanom pedagoškom pozornošću vodeći mladića gotovo za ruku, korak po korak, prema punoj istini. Sv. Ivan Pavao II., "Veritatis splendor"
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 14 svi 2019 20:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3439
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
»Jedan je samo dobar« (Mt 19, 17)

Isus kaže: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi« (Mt 19, 17). U verziji evanđelista Marka i Luke to pitanje je ovako uobličeno: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!« (Mk 10, 18; usp. Lk 18, 19) Prije nego što odgovori na pitanje, Isus želi da mladić sam sebi objasni motiv zbog kojega ga pita. »Dobri Učitelj« naznačuje svome sugovorniku - i svima nama - da se odgovor na pitanje: »Koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« može naći samo ako se um i srce obrate onome koji je »jedini dobar«: »Nitko nije dobar doli Bog jedini!« (Mk 10, 18; usp. Lk 18,19). Samo Bog može odgovoriti na pitanje o dobru, jer on je Dobro. Pitati se o dobru, zapravo, znači okrenuti se u biti prema Bogu, punini dobrote. Isus pokazuje da je mladićevo pitanje zaista religiozno pitanje i da dobrota, koja privlači i istodobno veže čovjeka, ima svoj izvor u Bogu, dapače je sam Bog, onaj koji je jedini dostojan da bude ljubljen »svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim« (Mt 22, 37). Onaj koji je izvor čovjekove sreće. Isus svodi pitanje o moralno dobrom djelovanju na njegove religiozne korijene, na priznavanje Boga, koji je jedina dobrota, punina života, posljednja svrha ljudskoga djelovanja, savršena sreća. Crkva, poučena Učiteljevim riječima, vjeruje da čovjek, stvoren na sliku Stvoriteljevu, otkupljen krvlju Kristovom i posvećen nazočnošću Duha Svetoga, ima kao posljednji cilj svoga života biti »na hvalu slave« Božje (usp. Ef 1, 12), čineći tako da mu svako djelo odražava njegov sjaj. »Upoznaj dakle samu sebe, o lijepa dušo: ti si slika Božja - piše sveti Ambrozije. - Upoznaj samoga sebe, o čovječe: ti si slava Božja (1 Kor 11, 7). Poslušaj na koji si način njegova slava. Kaže prorok: Znanje to odveć mi je čudesno (Ps 139 [138], 6), to jest: u mojem djelu tvoje veličanstvo je divnije, tvoja se mudrost uzvisuje u čovjekovu umu. Dok promatram sama sebe, koga ti proničeš u tajnim mislima i skrivenim osjećajima, prepoznajem tajne tvoga znanja. Upoznaj dakle sama sebe, o čovječe, koliko si velik, te bdij nad sobom...« To što čovjek jest i što mora činiti očituje se u trenutku kad Bog otkriva sama sebe. Deset je zapovijedi zapravo utemeljeno na ovim riječima: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.« (Izl 20, 2-3). U »deset riječi« Saveza s Izraelom, i u cijelom Zakonu, Bog se daje spoznati i prepoznati kao onaj koji je »jedini dobar«; kao onaj koji, usprkos čovjekovu grijehu, i dalje ostaje »uzorom« moralnoga djelovanja, prema samome svojem pozivu: »Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!« (Lev 19, 2); kao onaj koji, vjeran svojoj ljubavi prema čovjeku, daje mu
svoj Zakon (usp. Izl 19, 9-24 i 20, 18-21) da bi uspostavio izvorni sklad sa Stvoriteljem i sa svime što je stvoreno, te još više da bi ga uveo u svoju ljubav: »Među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi ćete mi biti narod.« (Lev 26, 12) Sv. Ivan Pavao II., "Veritatis splendor"
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  Strana 4 od 4
  [ 37 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4

Početna » Teologija » a) Dogmatika

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr