|
Benedikta XVI. iz njegove enciklike ”Bog je ljubav”, u kojoj jasno kaže: ”Ljubav nije osjećaj, nego opredjeljenje” i ”ljubav ne znači osjećajnost, ona je ugrađena u naše ljudske odnose”, ali ona je ”više od toga”. ”Ako zatvorimo oči za bližnjega, postajemo slijepi za Boga”, nastavlja Papa. Naša otvorenost mora biti prema svima, ali to nije raspoloženje osjećaja, nego opredjeljenje za osobu. Ljubiti neprijatelja znači naprosto, kaže Papa dalje, ”gledati Isusa i njegovim očima vidjeti pored sebe čovjeka ne onako kako ga ja vidim, nego onako kako ga vidi Isus, a Isus baš zato što u mom ”neprijatelju”, vidi grešnika i za njega život daje i zato mene poziva da mu praštajući, pristupajući kao čovjeku ali gledajući ga očima Isusa Krista, ne vidim više neprijatelja nego upravo vidim čovjeka koji je spašenik. Prema tome, gledanje druge osobe očima Isusa Krista, omogućuje nama da nadvladamo osjećaje i da Isusov prijatelj, a moj ”neprijatelj”, postane i meni prijatelj budući da sam i ja Isusov prijatelj. To znači da moram uočiti da je taj moj ”neprijatelj” u stvari gladan ljubavi i zato mu moram pomoći da i on iskusi svoju spašenost u Isusu Kristu. Promatrati bližnjega, pa i neprijatelja, Kristovim očima, znači moći mu dati puno više nego zadovoljiti samo neke njegove izvanjske potrebe. Konačno, ako naš kontakt s Bogom prestane – tu sad pazimo jako – ako smo na razini odnosa s Bogom samo na razini ”biti pobožan” ili ”vršiti vjerske dužnosti”, tada mi Boga ne volimo. Jer samo ”biti pobožan” i ”vršiti vjerske dužnosti” još nije dovoljno da bismo postali ljudi koji to čine iz ljubavi prema Bogu. Ako naš ”biti pobožan” i ”vršiti vjerske dužnosti” postane čin ljubavi prema Bogu, tada stupamo s Bogom u odnos ljubavi i tada smo sposobni prihvatiti, po Isusu Kristu i u Isusu Kristu, i one za koje on umire na križu i uskršava ih. Ako pak ne dosegnemo tu ljubav prema Bogu, tada prestaje naš kontakt s Bogom i lišen je ljubavi te nas udaljuje od Boga. Dakle, raspoloživost prema b l ižnjemu – činiti mu ljubav – otvara naše oči da možemo vidjeti ono što Bog čini nama. Mi smo po svojim grijesima također možda postali nečiji neprijatelji, možda smo za nekoga neprihvatljivi, ali svakako je Bog onaj koji nam daje snagu. I evo, odgovor bih završio ovako: ljubiti neprijatelja ne znači gajiti prema njemu osjećajnost, ljubiti neprijatelja znači izdići se iznad kategorija ovozemaljskih odnosa, ući u vezu s Bogom koga ljubimo kao Boga i osjećamo u svom životu ljubav Božju koja se nama očitovala, a jer je Isus Krist umro za nas da spasi čovjeka, mi ljubeći ”neprijatelja”, moleći za one koji nas progone, zapravo Isusu Kristu pomažemo da bi čovjek – naš brat – bio spašen, a Bog je onaj koji želi ljubiti svakog čovjeka. U ovom se sastoji snaga kršćanskog preobraženja svijeta, a to je da u Bogu i po Bogu ljubimo sve ljude.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
