www.tebe-trazim.com

Eto, htio sam podijeliti s vama neke misli starih pustinjaka iz egipatskih pustinja. Tamo je nastalo redovništvo i u njihovim mislima je često sažeta teologija onoga vremena koja je i danas aktualna.
Dvoumio sam se jedino da li da stavim temu u vjersko iskustvo ili ne...

Npr.

Opat Mojsije je rekao: Čovjek za svoga druga mora biti mrtav da mu ni u kojoj stvari ne bi bio sudac.

ili:

Jedan je brat sagriješio pa ga je svećenik istjerao iz crkve. Tada ustade i stari otac Besarion te iziđe s njim napolje, govoreći: I ja sam grješnik!

ili:

Evo izreke starog oca Antuna: Vidio sam sve neprijateljeve zamke proširene po cijelom svijetu. Tada sam uzdahnuo i zapitao: Tko im može umaknuti? I čuo sam kao neki glas koji mi je odgovorio: Poniznost!

Teologiji se može pristupiti znanstveno i iskustveno. Često mi je bilo stvari lakše razumjeti iskustveno, tj. iskustvima drugih ljudi nego znanstvenim govorom.

hmm...navratit ću poslije...

Jedan brat upitao starog oca Poimena: Je li govorenje bolje od šutnje? Starac mu je odgovorio: Tko govori radi Boga, dobro čini, tko šuti radi Boga, isto tako dobro čini.

Jedan starac reče: radije volim biti poučavan negoli poučavati druge. A rekao je i ovo: Nemoj ništa naučavati prije vremena, jer inače ne ćeš shvatiti cijeli svoj život!

Svi smo grešnici , mislim da nesmijemo nikoga istjerati iz crkve ako je toj osobi stalo do obraćenja i do Boga...

Točno to želi taj primjer i reći.

Jedan od braće upitao je Opata Izidora, starca sa Scete:

"Zašto te se demoni tako užasno boje?"

Starac odvrati: Od časa kad sam postao monah, težio sam da spriječim srdžbu da dođe na moje usne."

PUSTINJA,NOĆ, bez ijedne zvijezde na nebu ,HLADNOĆA, tada ćeš vidjeti koliko si slab ( jak ), po snazi Svetog Duha koji prebiva u Tebi .

Opat Pastir reče: bilo koja kušnja, odakle god dolazila, može se nadvladati šutnjom.

Pustinja čovjeku pomaže zašutjeti i dovesti ga do spoznaje, kako svoje bijede tako i ovisnosti o Bogu. Ili kako ono kaže Augustin: Nemirno je srce moje dok se ne smirim u tebi Bože... (tako nekako). Da mi je zašutjeti i šutjeti i šutjeti i smiriti se u Bogu.

Kaže Padre Pio, premda nije pustinjak, ali navodim: Znam, da bih općio s Bogom, moram uroniti u zemlju!