Devetnica Gospi Karmelskoj, 4. dan
Uvodna molitva
Marijo, Majko i Kraljice Karmela, s dubokim poštovanjem, velikom radošću i pouzdano dolazimo k Tebi, koja si nam u svetom škapularu dala znak svoje zaštite.
Gospodin Te je odjenuo ljepotom većom od svih anđela i svetaca, ali Ti je stavio u srce i veliku majčinsku ljubav za nas Tvoju djecu. Primi milostivo naše djetinje štovanje i naše molbe. Daj nam od punine svoje milosti i vodi nas k Isusu, svome Božanskom Sinu, koji s Ocem i s Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
ČETVRTI DAN
Zdesna ti je kraljica! U zlatnoj odjeći, odjevena krasotom.
O, Marijo, Kraljice i uresu Karmela! Radosno Ti prinosimo naš poklon. Zaista, velike Ti je stvari učinio Gospodin, čije je Ime sveto, čije je milosrđe od koljena do koljena. Kliktat ću u Gospodinu. Duša se moja raduje u Bogu mojemu. Jer me je obukao u haljinu spasenja, ogrnuo me je plaštem pravednosti kao zaručnicu, koja na sebe stavlja svoj ures. (Iz 61,10)
Kraljevska Djevice, mi želimo uistinu biti Tvoja djeca. Pomozi nam, da nikada ne zaboravimo da smo po milosti posinjenja Božjega kraljevski rod. Opominji nas da sjaj toga kraljevskoga dostojanstva ne bi izblijedio u tamna i tjeskobna vremena nevjere, nego da nam je upravo onda sveta dužnost, čuvati ga pred Bogom i pred ljudima.
"Blagoslovljen Bog koji nas prema odluci svoje volje, u ljubavi predodredi sebi za sinove, po Isusu Kristu…na hvalu slave svoje milosti." (Ef 1,3-6)
Ti, naša Majko i Kraljice, uči nas, da riječju i djelom čuvamo uzvišeno dostojanstvo milosti posinjenja Božjega, koje nam daje udjela u Božjem životu i Božjem bogatstvu. Sve nas ogrni plaštem ljubavi i čuvaj nam kraljevski ures milosti.
Marijo, Ti si Karmelske Gore ures i kras. Po svetom škapularu brani sve nas.
Zdravo Kraljice, Majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo! K Tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k Tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas, te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje! O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!
Danas ostani 15-ak minuta u razmatranju značenja karmelskog škapulara. Produbi i obnovi žar svoje posvete Mariji ili upoznaj i odluči se za škapular. Možeš ga obući na blagdan Gospe Karmelske
O NASTANKU KARMELSKOG ŠKAPULARA
Ime Reda dolazi po brdu Karmel u Izraelu (heb. karmel – cvatući vrt, vinograd, vrt Božji), na kojem su se od vremena proroka Ilije (8. st. prije Krista), a vjerojatno i ranije, pustinjaci povlačili da u tišini i sabranosti žive povezanost s Bogom. Od u 12. st., uslijed križarskih ratova, tamo se povlače i neki hodočasnici i križari te započinju živjeti redovničkim životom u duhu proroka. Mariju ti karmelićani od svojih početaka štuju kao Bogorodicu, Majku i Sestru te i danas imaju službeno ime Braća blažene Djevice Marije od gore Karmela. Kada su muslimani u 13. st. osvojili Svetu Zemlju i goru Karmel, karmelićani prelaze u Europu, gdje se postavilo pitanje njihova opstanka zbog zabrane osnivanja novih redova. Kako predaja prenosi, tadašnji general Reda Šimun Stock se ustrajno molio Blaženoj Djevici da zaštiti karmelićane. Ona mu se ukazala držeći škapular u rukama i govoreći: "Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se." Nakon toga počinje se širiti škapularska pobožnost.
ZNAK VJERE
Kako se u svakodnevnom životu služimo raznim znakovima i na taj način utječemo na što bolju međusobnu komunikaciju, tako se i u kršćanskom životu služimo vidljivim znakovima kako bi lakše doživjeli otajstvenu stvarnost. Osim liturgijskih znakova postoje u Crkvi i drugi znakovi, sakramentali ili blagoslovine, povezani s kakvim događajem, predajom, ili osobom. Katekizam Katoličke Crkve o istima kaže: ''Blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i raspolažu za suradnju s njom. Pravo raspoloženim vjernicima pruža se mogućnost da im se svaka zgoda života posveti božanskom milošću koja proistječe iz vazmenog otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća, iz kojega svi sakramenti i blagoslovine crpe svoju moć'' (KKC 1670). Dokument Drugog Vatikanskog Sabora, Sacrosanctum concilium, u br. 60 za sakramentalije ili blagoslovine doslovno kaže: ''Uz to (uz sakramente) je sveta Majka Crkva ustanovila blagoslovine. To su sveti znakovi kojima se poput sakramenata označuju i na zagovor Crkve postižu učinci, osobito duhovni. Njima se ljudi pripremaju primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se različite životne prigode''. Jedan od takvih znakova jest i karmelski škapular.
Škapular je u srednjem vijeku bio posebni dio kratke gornje odjeće, bez rukava, otvoren s obje strane, koji je osim ramena pokrivao prsa i leđa. Naziv škapular potječe od od latinske riječi scapulae - ramena, jer se nosio preko ramena. Obzirom na redovnički život škapular je kao dio odjeće ubrzo dobio simbolička značenje: redovničko, kristološko i marijansko.
Ponajprije je uz svoje funkcionalno poprimio i redovničko značenje. Kod benediktinaca škapular je služio pri težačkim poslovima radi zaštite tunike, habita. Od benediktinaca škapular je prešao i u druge redove: bijele boje za dominikance, crne boje za servite, a smeđe boje za karmelićane. Tako je kao sastavni dio odijela mnogobrojnih monaha i redovnika postao i općeniti znak za Bogu posvećeni život. Potom je škapular dobio i kristološko značenje kao križ Isusova učenika koji treba danomice uzimati i ići za Učiteljem, kao jaram Kristov. To je izraženo u Isusovim riječima: "Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik" (Lk 14,26), "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Mt 11,29-30). Vanjski znak tog unutarnjeg stava bio je škapular koji se poput jarma stavlja na ramena. Kasnije je dobio i svoje marijansko značenje, kao znak pripadnosti Mariji i zalog njezine zaštite. Dakle kao vanjski znak želje da se vlastiti život posveti služenju Kristu i Mariji. U tom smislu je škapular kod redova koji su se na poseban način isticali Marijinim štovanjem postao njihovim zaštitnim znakom, kao npr. kod servita i karmelićana. Postoji više škapulara s marijanskim značenjem koji su odobreni od Crkve i sadrže posebne milosti prema tome kojoj redovničkoj ustanovi pripadaju. Međutim, karmelski škapular je u praksi najstariji, najrašireniji, najčašćeniji.
Uz pobožnost karmelskog škapulara vezana je i tzv. Subotnja povlastica ili "Bolla sabatina". Nju je prema predaji napisao u Avignonu papa Ivan XXII, 3. ožujka 1323, nakon viđenja Marijinog i obećanja da će onima koji su pobožno nosili škapular i utjecali se njezinoj zaštiti, nasljedovali njezine kreposti živeći u staleškoj čistoći, u subotu (Marijin dan) nakon njihove smrti pomoći u izbavljenju iz čistilišta. Odobrenjem pape Pavla V., 1613. god., izdan je Dekret koji govori da se oni, koji nose škapular sukladno odredbama, mogu nadati posebnoj Marijinoj pomoći u izbavljenju iz čistilišta u skladu s naukom Crkve.
Uz škapular je također vezano i podjeljivanje oprosta. ''Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana, to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanje Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.'' (KKC 1471). Oprost se može primiti na sve karmelske blagdane te namijeniti i za pokojne.
Od vremena pape Pija X., to jest od 1910. moguće je zamijeniti škapular (odijelce) sa škapularskom medaljicom, koja treba s jedne strane odražavati lik Blažene Djevice, a s druge Presvetog Srca Isusova. Blagoslov i odijevanja škapulara, odnosno ulazak u škapularsku bratovštinu, potrebno je učiniti sa odijelcem.
OBLIK POBOŽNOSTI I POSVETE BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI
Pobožnost karmelskog škapulara nema neki poseban vanjski oblik osim posvetne molitve i obveze trajnog nošenja škapulara. Naglasak je na unutarnjem odnosu prema Mariji, intimnoj povezanost s Marijom, koja se očituje kroz duhovnu priprava za njezine blagdane, molitvu krunice, hodočašća i sl. te u marijolikom načinu života. Preporuča se dnevno moliti barem tri Zdravomarije. U duhovnoj nauci karmelskih svetaca: Terezije Avilske, Ivana od Križa i Male Terezije, čiju je vrijednost priznala Crkva proglasivši ih Naučiteljima, Blažena Djevica Marija je istaknuta kao uzor za nasljedovanje u kreposnom i kontemplativnom životu. Uzor je naročito njezina čistoća i živa vjera koja se sastoji u savršenom predanju u Božju providnost, poniznost, evanđeosko siromaštvo i sutrpljenje ili sudjelovanje u Muci Gospodinovoj. Zatim njezin život koji je, premda je bila obdarena milošću kao ni jedno stvorenje, sav prožet jednostavnošću i svakodnevicom. Stoga je ona istinski uzor kako živjeti i kako rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu unutar tih običnih svakodnevnih okolnosti života. Kontemplativni Marijin život opisan je u evanđeoskoj rečenici: ''brižno je čuvala sve te događaje u svom srcu'' (usp. Lk 2, 51). Marija trajno, i usred svakodnevnih obveza i briga, ostaje živjeti u Božjoj nazočnosti, intimno povezana s Bogom u središtu svoga srca. O tome i govori sržna rečenica Karmelskog Pravila koja kaže: "O zakonu Gospodnjem razmatrati dan i noć", a nošenje škapulara danju i noću jest simbol koji govori o trajnoj molitvi.
Škapular, dakle, kao marijanski znak predstavlja nastojanje da se nasljeduje Isusa Krista poput Marije koja nas poučava:
- da slušamo i razmatramo Božju riječ kroz molitvu i prema njoj oblikujemo svoj život (Lk 2,51)
- da živimo otvoreni za Boga i njegovu volju, kako nam se očituje u svakidašnjem životu (usp. Lk 1,26-38)
- da budemo solidarni s našim bližnjima koji su u potrebi (usp. Iv 2,1-12))
- da budemo ustrajni u molitvi i zajedništvu sa braćom i sestrama (Dj 1,14), otkrivajući Božju prisutnost u svim okolnostima.
Iz navedenoga je jasno da škapular ne možemo promatrati samo pod vidom "posljednjih stvari" i subotnje povlastice, nego da cijeli naš život treba biti u znaku škapulara, odnosno oblikovan u duhu Marijinu. Škapular nije nikakva amajlija koja sama po sebi automatski pomaže, nije sam po sebi jamac spasenja ili olakšica od zauzetog kršćanskog življenja, nego je važan odnos koji se pod tim znakom utemeljuje i živi. Ne radi se o protekciji, o marijanskoj «vezi» koja nam bez našeg sudjelovanja osigurava vječno spasenje, nego se radi o osobnom prijateljstvu s Marijom. Posveta Mariji je jedan poseban odnos, jedna vrsta saveza iz kojeg proizlaze i određene odgovornosti i obaveze na život vjere u skladu s evanđeljem.
Sve milosti dobivene po Mariji dolaze od Krista. Jedna ikona koja prikazuje pružanje škapulara, a nalazi se Karmelu "Pater Noster" na Maslinskom brdu, to jasno prikazuje. Na toj ikoni Marija i Isus nisu prikazani odvojeno, kako drže škapular u ruci, nego kako Marija od Isusa prima škapular i u istom pokretu ga prosljeđuje Primatelju. Kada se kaže da je škapular Marijina odjeća, onda se pri tome nikada ne smije previdjeti da je u prvom redu Kristovo odijelo. Sveti Pavao tumači život u Kristu kao "zaodjenuti se Kristom" (usp. Rim 13,14; Gal 3,27), tj. zaodjenuti se životom sinovske milosti kršćanina, što je opisano slikom odjeće. Zbog toga oblačenjem škapulara oblači se Krista, želi mu se suobličiti poput Marije, najsavršenije učenice svoga Sina (usp. LG 63-65; MC 16-23.28.57) i koja mu je bila majkom više po srcu i po duhu nego po samome tijelu. A obući Krista znači upustiti se u proces preobrazbe u Krista.
ZNAK POVEZANOSTI S KARMELOM
Oduvijek je postojala želja i praksa mnogih kršćana da žive pridruženi redovničkim zajednicama po bratovštinama. Laici nose znak pridruženosti i udioništva u istome duhu. Među karmelićanima to je postao škapular, kao karakteristični znak pripadnosti Karmelu i izraz njegove duhovnosti, ali za laike u prilagođenom obliku. Škapular se, nakon što je blagoslovljen, prima po posebnom obredu i od ovlaštene osobe. Svi nositelji toga škapulara su na svoj način dio karmelske obitelji. U Hrvatskoj imamo: karmelićane i klauzurne karmelićanke i Svjetovni red uz njihove samostane; karmelićanke Božanskog Srca Isusova sa Zajednicom karmelskih laika i Mladima Karmela BSI – pridruženim članovima; škapularsku bratovštinu (širi pojam, svi koji su obukli škapular, možemo reći prijatelji i simpatizeri Karmela). Laici ne postaju neki poluredovnici, nego su samostalni ogranak naše redovničke obitelji, sa svojim specifičnim i punim identitetom i doprinosom unutar karmelske obitelji. Radi se o življenome zajedništvu svetih koji se proteže i preko granica smrti. Škapular posvješćuje da i ja, i Blažena Djevica Marija, i sva subraća i susestre naše zajedničke karmelske obitelji, činimo jednu hodočasničku zajednicu. Nisam sam i nisam izručen propasti – nego sam zaštićen solidarnošću i suosjećanjem Marije i druge braće i sestara s ovu i s onu stranu praga smrti – zbrinut sam jer me oni prate na putu i jer idem s njima. Ovo obećanje naravno nije privilegija samo karmelićana i nositelja karmelskog škapulara, ono vrijedi za sve kršćane, ali škapular je prikladan i čovjeku primjeren znak koji izražava to obećanje.
Ponovimo još jednom: smeđi karmelski škapular onome koji ga nosi treba biti znak vjere da je zaštićen u Bogu, da ga Marija prati prema vječnom životu svojom majčinskom ljubavlju i zaštitom i da pripada karmelskoj obitelji u kojoj je pozvan živjeti ideal evanđelja u prijateljstvu s Bogom po molitvi.
|