VJENČIĆ SVETE ANE
GLAVA PRVA
O roditeljima Sv. Ane
O roditeljima sv. Ane postoje dva mišljenja.
Sveti Andrija Krećanin drži ocem sv. Ane Nathana, koji je po Salomonu bio ogranak loze Davidove.
Njegova djeca bijahu: naša Svetica, Marija, Sobe i Jakov, koji je bio otac sv. Josipa.
Drugačije misli o tom sv. Hipolit Portuanac.
Po njegovu mišljenju bila bi sveta Ana kćer nekoga Mathana, koji se po ljetopisima karmelitanskim naziva Stolanom.
On je bio svećenik iz svećeničkog plemena Levijeva, koji se oženio nekom Marijom, koja se po spomenutim ljetopisima naziva Emerencijanom.
Iz tog su se braka rodile tri kćerke: Marija, Sobe ili Ismerija, a posljednja sv. Ana.
Sve su se one udale i imale djecu, Marija se udala za Kleofu ili Alfeja, brata sv. Josipa, te porodi: Salomu, Mariju, Josipa, Jakova, Judu i Šimuna.
Salome se, najstarija kćerka Kleofina, uda za Zebedeja, te rodi Jakova i Ivana.
Sobe se uda za nekog svećenika, (možda Eluida), te rodi Elizabetu, ženu Zaharijinu i majku Pretečinu (sv. Ivan Krstitelj).
Ana se uda, kako ćemo vidjeti za Joakima, i porodi Blaženu Djevicu.
Da su spomenute bile sestre sv. Ane, potvrđuju još Egesip, Euzebije, Nicefor, sv. Epifanije i mnogi drugi; potvrđuje također i grčki Menologij) dana 8. rujna.
Roditelji svete Ane obitavahu u Sephoru.
Sephor ili po današnjem Seffourich, slatka prekrasna, plodna dionica, a pripadala je plemenu Zabulonovu.
Dionica leži na sjeveroistoku Nazareta, od kojega je udaljena za 6 km, a od brda Karmela 4 milje.
Čujmo što govori o majci Aninoj sv. Ćiril Aleksandrijski: „ Kad ono se već približavaše vrijeme spasenja, sedamdeset godina prije upućenja, procvate u Galileji miomirisan cvijet,_ plemenita djevica iz plemena Davidova.
Djevica bi nadarena svim mogućim darovima, koliko duševnim, toliko i tjelesnim.
Bila je bogata, lijepa, ljubazna, ćudoredna, srdačna i veledušna, a usto je živjela u čvrstoj nadi u budućega Spasitelja.“
P.Martin od Cochema (Das grosse Leben Jesu Christi) piše da je Emerencijana provodila skroman život u samoći svoga srca, u pokori, šutnji, molitvi i razmatranju svetih knjiga, te je tako svojim žarkim željama pospješivala dolazak Željenoga.
Često bi se uspinjala na brdo Karmel, gdje življahu u uzdržljivosti i molitvi Eseni, nazvani sinovima prorokovim, te bi se tamo zadržala raspravljajući s njima o duhovnim stvarima.
Procvavši do udaje, stadoše je roditelji nagovarati da poda ruku nekome mladiću, koji je htjede za pratilicu života.
Emerencijana se posavjetuje s jednim od karmelskih monaha, s osamdesetogodišnjim starcem, po imenu Arkom, koji sa svojim sudrugovima moli i posti tri dana proseći svjetlost Gospodnju.
Na svršetku im se trećega dana pričini kao da vide prekrasno stablo, koje se rasprostranjivaše u dvije velike grane.
Jedna od grana proizvede tri prekrasna ploda, a druga samo jedan.
No taj je bio mnogo ljepši, nego li onaj od prijašnje grane, a iz njega proniče cvijet, koji svojim preugodnim mirisom napuni i nebo i zemlju.
I najedanput se začu tajanstveni jaki glas: „ Ovo stablo je Emerencijana!“
Tad joj javi Arko, da se poda volji Božjoj i uda za spomenutoga mladića.
Ona pristane, te se uda sa Mathana, koji se drukčije naziva Stolanom.
To se zbilo 77. godine prije poroda Kristovog.
Ako je bio svet život Emerencijane kao djevice, nije bio manje svet ni kao žene, jer je Mathan bio uistinu vrijedan nje, kao i ona njega.
GLAVA DRUGA
Rođenje sv. Ane i njezina mladost
Porodivši Emerencijana drugu svoju kćerku Sobe, prođe 20 godina, a da ne rađaše više djece.
Gospodina ne ostavlja svoje pa radi tog htjede utješiti žalosnu službenicu svoju, premda već imaše 40 godina.
No Emerencijana nije bila bez razloga tužna .
Ona se bojala da se nije možda nevrijednom pokazala onog obećanja, što joj objaviše Karmelski monasi.
Sad se neke noći objavi usnu anđeo, te reče njoj i Mathanu : „Tješite se Božji prijatelji, ja sam predao Bogu vaše suze i molitve, pa me radi toga poslao da vam navijestim, da ćete dobiti jednu kćerku, koja će biti velika pred Bogom pred ljudima.
Od vas će proizaći Plod, koji će biti utjeha sviju ražalošćenih srdaca.
A kao znak istine naći ćete nad svojim uzglavljem zlatnim slovima upisano njezino ime.“ I zbilja, sutradan pročitaše na postelji anđeoskom rukom napisano : Ana.
Anđelova se riječ doskora ispuni, kada Emerencijana iza 9 mjeseci porodi neke srijede našu Sveticu.
Kad je imala tri godine dadoše je roditelji prema zavjetu u hram, gdje je boravila uz ostale djevojke, koje bijahu kroz nekoliko godina posvećene službi svetišta.
Za boravka Anina u hramu, umre joj otac i bi sahranjen u Sephoru; malo iza toga preseli se u bolji život i pobožna majka, a da joj ne objavi proroštvo anđeosko.
GLAVA TREĆA
Udaja sv. Ane za sv. Joakima
Za svoga boravka među ostalim djevojkama sticaše sv. Ana sve više i više savršenosti.
Ona je gorjela žarkom ljubavi prema Bogu, pa joj se radi toga rodi vruća želja z aŽeljenim, da ga spozna.
Izašavši iz hrama i vrativši se kući u Sephor posveti se posve razmišljanju i molitvi.
Česti bi zalazila karmelićanima, da se s njima posavjetuje i porazgovori o svetim stvarima.
Oni joj i savjetovaše, da se uda za Joakima sina Mathatova iz plemenite loze Davidove bogate krepostima.
Ani su tada bile 24, a Joakimu 46 godina.
Pobožna opatica iz samostana D Agreda, sestra Marija od Isusa, ovako piše:“ Približavajući se vrijeme spasenja, pošalje Bog dva sjajna svjetla, da navijeste svijetu bliski sjaj Sunca pravednosti, Krista Spasitelja našega.
Te dvije krasne zvijezde bijahu sv. Joakim i Ana.
Sv. Joakim imađaše kuću, obitelj i rođake u Nazaretu, gradiću Galilejskom.
On je bio čovjek pravedan i svet, prosvijetljen osobitim milostima i svjetlošću odozgora.
Razumijevaše po milosti mnogo tajna svetoga Pisma i proroka, pa je žarko molio Gospodina, da bi se smilovao bijednome ljudstvu i poslao Obećanoga.
Njegova vjera i ljubav dopirahu do neba.
On je bio muž vrlo ponizan, čist, sveta vladanja i najveće iskrenosti, ali ujedno strog, neprispodobive čednosti i poštenja.
Sv. Ana imađaše kuću u Betlehemu.
Ona bijaše čista, ponizna i lijepa, a od svog djetinjstva već bijaše sveta i puna kreposti.
Svevišnji joj objavi velika i duboka rasvjetljenja, u kojima razmatraše duboke tajne.
Također bila je vrlo marljiva i radišna, tako da je sjedinjavala dva života: život misaoni i djelatni.
Po Božjem nadahnuću poznavaše tajne svetih knjiga; poznavaše tajne i svojstva, koja bijahu drugima zastrta gustom koprenom.
Budući da je poznavala tajne svetog Pisma, stane vruće čeznuti i moliti za Mesiju.
I njezine molitve bijahu primljene kod Boga, te je svojim vrućim molitvama pospješila dolazak Željenoga.
Kako Joakim tako i Ana, neznajući za drugo moljahu u Gospodina milost, da bi njemu dao dobru ženu, a njoj dobrog muža, tako da budu jedno drugom potpora, da mogu zajednički napredovati u postima i savršenosti.
Bog usliši njihove žarke molitve te pošalje arhanđela Gabrijela, da im navijesti njegovu volju.
Arkanđeo se prikaže sv. Ani u slici čovjeka.
Ana mu se dostojno nakloni, a on joj reče: „ Gospodin usliša tvoje žarke molitve i želi da i nadalje nastaviš zazivati tvojim molitvama dolazak Spasitelja.
Božja je volja da se ti udaš za Joakima, čovjeka pravedna srca i ugodna pred očima Gospodnjim.
U njegovu ćeš društvu moći ustrajati u izvršavanju Božjih zakona i u njegovoj službi.
Nastavi i dalje s tvojim prošnjama i molitvama, ali prepusti sve u ruke Gospodnje,
Da on uredi kako će se svidjeti njegovoj svetoj volji.
Ti uostalom koračaj uvijek stazom pravednosti; tvoj niski stan neka bude uvijek u visinama; moli neprestano za dolazak Mesije i veseli se u Gospodinu, koji je tvoje spasenje.“
Arkanđeo se poslije javi u snu i Joakimu te mu reče: „ Da si blagoslovljen od Božje desnice, Joakime!
Ustraj u svojim žarkim molitvama, živi pravedno i savršeno.
Volja je Božja da se ti oženiš Anom, osobom blagoslovljenom od Boga.
Brini se za nju, štuj je kao žrtvenik Svevišnjega, te zahvaljuj Božjem Veličanstvu na milosti, što ti je povjerilo tako svetu osobu!“
Spoznavši tako mladenci volju Božju, sjedine se svetim vezom čiste i neporočne ženidbe.
Čujte što govori o njihovu ženidbenom životu spomenuta već D Agreda: „ Sveti zaručnici življahu u Nazaretu rastući sve više u krepostima i savršenosti, te putujući po pravednim putovima Gospodnjim.
Zato su bili Bogu osobito mili i dragi.
Sav bi svoj prihod i plodove razdijelili svake godine na tri dijela.
Prvi dio bi poklonili hramu jeruzalemskome da se prikaže Bogu; drugi bi dio razdijelili siromasima, a trećim bi uzdržavali sebe i obitelj.
Bog uvidi njihovu veliku darežljivost, pa im umnoži blago, tako da su imali svega u izobilju.
Oni življahu u najvećem miru i slozi, nikada nije došlo ni do najmanje svađe.
Ponizna se Ana potpuno podvrgavaše vlasti i volji Joakima, a sveti bi čovjek u poniznosti uvijek želio spoznati volju svoje Ane, da je može lakše preteći u vjernosti i ljubavi.
I tako je uvijek među njima bilo sveto natjecanje u poniznosti i ljubavi.
Osim toga živjeli su u tako savršenoj čistoći, da u čitavome njihovom životu nije došlo do nesporazuma.
Bog ih je na čudnovat način sjedinio, pa je bio sa svojim svetim strahom uvijek u njihovoj sredini.
Sveti Joakim je revno vršio zapovijed arhanđelovu, koji mu zapovijedi, da se brine i štuje Anu.
Bog blagoslovi osobitim načinom svoju službenicu Anu; nagradi je visokim darovima i milostima, napuni je svetim znanostima, te je napokon pripravi na neizmjernu sreću, da postane majkom - Majke samoga Boga. „
|