www.tebe-trazim.com

Kad čovjek pogleda i na druge, ima toliko strašnih sudbina.
Naravno, svakom je njegov križ najteži. Ili pak nije, nisu svi ljudi isti, ima ih zahvalnih na životu pa kakav je, ima ih koji samo kukaju. I uvijek su krivi drugi. Naravno da mi je zasmetalo, svatko ima svoj, ali moj je malo teži. A gle Isusa: Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
Ako skrenemo pažnju sa sebe na druge ljude, vidjeti ćemo da ih ima kojima je puno gore i možda nam vlastiti križ neće izgledati toliko težak.

Zenska glavo, otkaci se od mene. Sto tebi smeta nije moj problem.
Ocito ti svasta smeta.
Zasto imas potrebu napadati?
Imas li ti imalo empatije za ista?
Ne pitam te da odgovoris meni, odgovori sebi, a mene pusti na miru, Bog te pomogao.

Nisi nespretno napisala, nego si napisala ono što ti je na srcu, a svatko i inače čuje, vidi i primijeti ono što ga boli i bode iz bilo kojeg razloga.

Ma tko te napada.
Samo sam ti htjela ukazati na drugu perspektivu.
Znaš onu, dokle god misliš da si žrtva, život će ti biti pakao.
Mislila sam da se malo okreneš, vidiš da ima puno njih kojima je teško.
No izgleda da je to mod, ja žrtva, svi me napadaju.
Uglavnom, dok javno pišeš, moraš shvatiti da će netko i odgovoriti.
Možda ne uvijek onako kako tebi odgovara.

Znas, kriz mi je tezak jako, ali vidim ja i tuđe i teze. Zasto mislis da vidim samo sebe, nije tocno.
Jesam zrtva, pa nisam ja ocu i muzu cinila te lose stvari. Mozda si ti to poravnala.
Zivot mi nije pakao jer me Bog drzi cijelo vrijeme. Snagu mi daje Sv. Misa i Sv. Pricest.
Mislim da bi sad ovo bilo gotovo.
Htjela sam progovoriti o nasilju iz svog osobnog iskustva.
Btb

Obitelj i alkoholizam
Upoznao sam dječaka u jednom slavonskom selu, nekadašnjeg svoga vršnjaka, koji je imao oca alkoholičara. Kad bi se vraćali iz škole on bi produžio. Njegova je kuća bila dalje od moje. Svaki bi se tjedan vratio, bar dva puta, do moje, jer je čuo oca kako viče na majku i subraću.
Ručao je u našoj kući uplakan. Na početku svake školske godine nadao sam se da ne će biti takvih scena? Bio bih sretan kad bi tako bilo.
O alkoholizmu u obitelji održana su mnoga predavanja. Koliko to pomaže? Mi živimo u župi i susrećemo se s tim problemom.
Prim. dr. Srđan Marušić, dr. med., Klinika za neurologiju i alkoholizam pri KB “Sestre milosrdnice” u Zagrebu piše:
“Kvaliteta života, kako pojedinca tako i obitelji u cjelini, itekako ima utjecaja na funkcioniranje cijeloga obiteljskog sustava, ali i pojedinačno svakog člana obitelji. Alkoholizam u obitelji vrlo rano dovodi do niza promjena unutar obiteljskog sustava. Alkoholizam je dugo smatran isključivim problemom pojedinca koji pije…” Nažalost on utječe na sve članove obitelji, djecu posebno.
Nastavlja: “U takvom ozračju odnosi među samim članovima poprimaju sasvim druge kvalitete komuniciranja, uz formiranje posebnih uloga obiteljskog sustava. Od tog trenutka više se ne može govoriti o bolesti ili poremećaju pojedinca, već cijele obitelji. U ovakvom kontekstu problem pijenja u obitelji može se promatrati s pozicija člana koji pije – alkoholičara, ponašanja supružnika i djece s druge strane, te obitelji kao grupe koja ima svoje specifične poglede. U toj grupi su svi članovi obitelji, ali i njihovi roditelji rođaci, braće sestre.”
Znam da i danas, nažalost, ima očeva kojima je kafić crkva, radno mjesto, dnevni boravak i spavaonica.
Djeca oca susreću samo kad je doma i pod gasom.
Očite su promjene. Žena postaje nosilac i stup obitelji, uvijek kriva ako nešto nije: skuhano, oprano, sređeno. Djeca rastu u strahu. Ponekad su loši učenici, rastreseni, nepažljivi. Žele se nečim nametnuti u zajednici vršnjaka kad kod kuće nisu ništa, necijenjeni.
Izloženi su psovci, galami, izbjegavanju razgovora, nježnosti u dodiru, financijskim problemima, agresivnosti, nebrizi, strahu. To se očituje i na susretima i vjeronauku.
On žele nježnost, da su u pravu i kad nisu. Zbog njihove površnosti mnogi vjeroučitelji i svećenici osuđuju njihov nedolazak, ponašanje i krivo ih ocjenjuju zaboravljajući pritom iz kakvog kućnog pakla dolaze.
„Iz svega vidljivo je da tijekom razvoja alkoholne bolesti alkoholičar sve više pokazuje svoju disfunkcionalnost unutar obitelji u kojoj dolazi do dubokoga psihosocijalnog propadanja. U takvom okružju supružnik koji ne pije preuzima ulogu supružnika koji pije, formirajući i posebne “saveze djelovanja s djecom” kako bi se oni sami sačuvali u svojoj funkcionalnosti od člana koji pije.
Upravo je stoga obitelj alkoholičara psihološka sredina koja se karakterizira stalnim sukobima, nepredvidljivim emocionalnim preokretima, osjećajem nesigurnosti, gdje su formalne veze neizvjesne s nepouzdanim roditeljskim modelima”, nastavlja doktor Marušić.
Uloga svećenika i vjeroučitelja je prihvatiti dijete, tolerirati male ispade, nagrađivati svaki njegov maleni i veliki uspjeh da ono osjeti da je prihvaćeno i voljeno.
Najlakše je osuditi ga, vikati, udaljiti ga sa sata vjeronauka da ne smeta drugima, ali to nije pedagoški, ni ljudski. Isus je uvijek bio na strani jadnih, slabih, ugroženih, obilježenih. Zar bismo mi trebali biti drugačiji?
Izvor: Vjera i djela, portal katoličkih teologa | Autor: Slavko Vranjković

https://www.vjeraidjela.com/.../uploads ... lkohol.jpg