POSEBNE VJEŽBE OVE POBOŽNOSTI
1. Izvanjske vježbe
226. Premda je ova pobožnost po svojoj biti u nutrini duše, ipak ona ima i više izvanjskih pobožnih vježbi, koje ne valja propuštati, držeći se one Svetoga pisma: Ovo je trebalo činiti, a ono ne propustiti (Mt 23, 23). To stoga što dobro obavljene izvanjske vježbe pomažu unutarnje; što čovjeku, koji se vazda vlada po sjetilima, prizivlju u pamet što je uradio i što ima uraditi; što su prikladne da djeluju na korist bližnjega, koji ih vidi, a za to nisu zgodne one samo unutarnje. Neka se, dakle, nijedan svjetovan čovjek ni kritičar ne upliće ovamo govoreći da je prava pobožnost u srcu; da treba izbjegavati sve što je izvanjsko, jer da u tome može biti taštine; da treba skrivati svoju pobožnost itd. Ja im odgovaram sa svojim Učiteljem: Neka ljudi vide vaša dobra djela, da slave vašega Oca koji je na nebesima. Dakako, ne smijemo, kako veli sv. Grgur, obavljati svoja djela i izvanjske pobožnosti zato da ugodimo ljudima i da nas oni pohvale, jer to bi bila ispraznost; nego ih vršimo katkada pred ljudima s namjerom da ugodimo Bogu i da tim svojim primjerom navedemo i druge da slave Boga, bez ikakve brige hoće li nas tko stoga prezirati ili hvaliti. Iznijet ću ukratko samo nekoliko izvanjskih vježbi. Tako ih nazivljem ne zato što bi se vršile bez unutarnje pobožnosti, nego jer su zbilja dijelom izvanjske, pa ih po tome lučimo od onih čisto unutarnjih.
1.1. Priprema za obavljanje posvete
227. Prva vježba. Koji žele prigrliti ovu posebnu pobožnost, koja još nije podignuta na bratovštinu, iako bi to bilo poželjno, upotrebit će barem dvanaest dana da se isprazne od svjetovnog duha, toliko protivna duhu Kristovu, kako sam već rekao u prvom dijelu ove Priprave na Kraljevstvo Isusa Krista. Zatim će upotrijebiti tri tjedna, da se napune Isusa Krista preko Presvete Djevice, a mogu se držati ovoga reda:
228. U prvom će tjednu, u svim svojim molitvama i pobožnim djelima, moliti za spoznanje samih sebe i savršeno pokajanje za svoje grijehe; i sve će činiti u duhu poniznosti. U tu svrhu moći će, ako budu htjeli, razmišljati ono što sam rekao o našem opakome dnu, i za prvih šest dana ovog tjedna ne će drukčije sebe promatrati nego kao puževe, gusjenice, žabe krastače, svinje, zmije i jarčeve, ili će imati na umu ove tri izreke sv. Bernarda: „Promisli što si bio, truo zametak; što si sada, posuda blata; što ćeš biti, hrana crvima.” Molit će se Gospodinu Isusu Kristu i njegovom Duhu Svetom: Gospodine, da progledam; ili: O da bih upoznao sebe; ili: Dođi, Duše Presveti. I molit će svakog dana litanije Duhu Svetome s molitvom koja slijedi, kako su naznačene u prvom dijelu ovoga spisa. Utjecat će se Presvetoj Djevici i molit će je ovu veliku milost spoznanja samih sebe, koja ima biti temeljem svih ostalih. U tu će svrhu izmoliti svakoga dana: Zdravo, zvijezdo mora i njezine litanije.
229. U drugom će tjednu, u svim svojim molitvama i dnevnim djelima, nastojati upoznati Presvetu Djevicu, i za to će spoznanje moliti Duha Svetoga. Moći će čitati i razmišljati što smo o tom rekli i molit će kao prvog tjedna litanije Duhu Svetome i Zdravo, zvijezdo mora, i uz to jedan ružarij svakoga dana, ili barem jednu krunicu, na tu nakanu.
230. Treći će tjedan upotrijebiti za upoznavanje Isusa Krista. Moći će čitati i razmišljati što smo rekli o tome i izreći molitvu sv. Augustina, koja je stavljena pri početku ovog drugog dijela. S istim će svecem moći reći i ponoviti stotinu i stotinu puta dnevno: Gospodine, da upoznam tebe; ili: Gospodine, da progledam, da vidim tko si ti. I izmolit će kao i prijašnjih tjedana litanije Duhu Svetomu i Zdravo, zvijezdo mora, nadodavši svakoga dana litanije Imena Isusova.
231. Na svršetku tih triju tjedana ispovjedit će se i pričestiti s nakanom da se predaju Isusu Kristu preko Marijinih ruku u svojstvu sužnja ljubavi. A poslije pričesti, koju će nastojati primiti po uputi što je donosim kasnije, izmolit će obrazac svoje posvete, koji će također naći ovdje malo kasnije. Ako taj obrazac nije tiskan, neka ga prepišu ili neka im ga netko drugi prepiše, i u koji dan obave posvetu, neka ga toga istoga dana potpišu svojim imenom.
232. Bit će dobro ako toga dana plate kakav danak Isusu i njegovoj Presvetoj Majci, bilo za pokoru svoje prošle nevjernosti zavjetima krštenja, bilo da time posvjedoče svoju zavisnost o vlasti Isusa i Marije. A taj će danak biti prema pobožnosti i mogućnosti svakog pojedinog, kao na primjer post, koje mrtvljenje, koja milostinja ili svijeća. I kad ne bi donijeli na poklon ništa drugo nego pribadaču, ali samo draga srca, to je dosta Isusu, koji gleda samo dobru volju.
233. Barem svake godine, isti dan, obnovit će istu posvetu, vršeći iste pobožne vježbe za tri tjedna. Pače, moći će svakoga mjeseca i svakoga dana obnoviti sve što su učinili, s ovo malo riječi: Tvoj sam sav, i sve moje pripada tebi, moj ljubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci.
1.2. Moljenje male Gospine krunice
234. Druga vježba. Molit će svakoga dana, tijekom cijelog svog života, Malu Gospinu krunicu, ali ne smatrajući se obvezatnima na nju. Ona se sastoji od tri Očenaša i dvanaest Zdravomarija na čast dvanaest Gospinih povlastica i veličina. Ova je vježba jako stara, a temelj joj je u Svetom pismu. Sveti Ivan vidio je ženu s krunom od dvanaest zvijezda, obučenu u sunce i s mjesecom pod nogama (usp. Otk 12, 1). Ta je žena, prema tumačima, Presveta Djevica.
234. Na više se načina može lijepo izmoliti ova Mala krunica, i bilo bi odveć dugo iznositi ih sve ovdje. Sam će Duh Sveti poučiti u njima one koji budu najvjerniji ovoj pobožnoj vježbi. Ipak evo najjednostavnijeg načina. Najprije reci: Dostoj se da te hvalim, Presveta Djevice; daj mi jakosti protiv neprijatelja tvojih, zatim izmoli Vjerovanje, pa tri puta po jedan Očenaš, četiri Zdravomarije i jedan Slavaocu. Na koncu se reče: Pod tvoju se obranu...
1.3. Nošenje lančića
236. Treća vježba. Koji se tako učine sužnjima Isusa u Mariji, učinit će stvar veoma pohvalnu, vrlo časnu i vrlo korisnu, ako budu nosili, kao oznaku svoga ljubeznoga sužanjstva, gvozdeni lančić upravo u tu svrhu blagoslovljen posebnim blagoslovom, koji se nalazi ovdje, navest ćemo ga malo kasnije. Istina, ovi izvanjski znakovi nisu bitni, pa čovjek može biti sasvim dobro bez njih, premda je prigrlio ovu pobožnost. Ipak ne mogu ne puno pohvaliti one koji su stresli sramotne lance đavolskog ropstva, kojima ih je bio okovao istočni grijeh, a možda i osobni grijesi, pa su dobrovoljno prešli u slavno sužanjstvo Isusa Krista te se ponose sa svetim Pavlom da su u lancima za Isusa, lancima doista gvozdenim i nimalo sjajnim, ali tisuću puta slavnijim negoli su zlatne carske ogrlice.
237. Nekada nije bilo ništa sramotnije od križa. Danas, naprotiv, u kršćanstvu nema ništa slavnije od tog drveta. Isto možemo kazati o sužanjskim lancima: ništa nečasnije nije bilo u stara vremena, a ni danas nema u pogana; ali kod kršćana nema ništa dičnije od ovih Isusovih lanaca, jer nas određuju i čuvaju od sramotnih veza grijeha i od đavla, i jer nam donose slobodu i vežu nas uz Isusa i Mariju, ne pod moranje i prisilno kao kakve robijaše, nego od dragosti i ljubavi kao sinove. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi (Hoš 11, 4) – veli Bog na usta jednog proroka – koji su, dosljedno, jaki kao smrt (Pj 8, 6), pa u neku ruku i jači kod onih koji budu vjerno nosili do smrti ove slavne znakove. Jer neka će im smrt i uništiti tijelo pretvarajući ga u trulež, ali ne će uništiti njihovih sužanjskih lanaca koji, jer su od gvožđa, ne će lako istrunuti, a možda će na dan uskrsnuća, na velikom zadnjem sudu, ovi lanci koji će im još vezivati kosti, doprinijeti njihovoj proslavi i pretvoriti im se u lance svjetla i slave. Blago, dakle, tisuću puta blago slavnim Isusovim sužnjima u Mariji, koji svoje lance budu nosili sve do groba!
238. Ovi lančići nose se iz ovih razloga: Prvo, da napominju kršćaninu zavjete i obaveze njegova krštenja, savršenu njihovu obnovu koju je učinio u ovoj pobožnosti, i tvrdu dužnost koja ga veže da im ostane vjeran. Budući da se čovjek često vlada više prema osjetilima nego prema živoj vjeri, lako zaboravlja svoje obaveze prema Bogu, ako mu ih koji izvanjski predmet ne prizivlje u pamet. Zato ovi lančići sasvim dobro služe kršćaninu da mu napominju veze grijeha i sužanjstva đavlu, od kojih ga je oslobodilo sveto krštenje, i njegovu zavisnost o Isusu Kristu, koju je obećao na svetom krštenju i koju je potvrdio obnovom krsnih zavjeta. A zašto tako malo kršćana misli na svoje svete krsne zavjete te živi raspušteno poput pogana, kao da ništa nisu obećali Bogu? Jedan od razloga jest što nemaju na sebi nikakva izvanjskoga znaka koji bi im ih prizivao u pamet.
239. Drugi je razlog, da pokažemo da se ne stidimo sužanjstva i službe Isusa Krista i da se odričemo kobnog ropstva svijetu, grijehu i đavlu. Treći je razlog da se osiguramo i sačuvamo od lanaca grijeha i đavla. Jer ili nam je nositi lance opačina, ili lance ljubavi i spasenja.
240. Oh, dragi moj brate, rastrgajmo lance grijeha i grješnika, svijeta i svjetovnih ljudi, đavla i njegovih šegrta, i zbacimo daleko od sebe njihov zlokobni jaram: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo (Ps 2, 3). Stavi svoje noge – da se izrazim sa Duhom Svetim – u slavne okove Isusa Krista, Utjelovljene Mudrosti, i vrat svoj u njezin jaram. Podmetnimo svoja leđa pod njezin teret i neka nam ne smetaju njezine uzde (Sir 6, 24). Zapazit ćeš da Duh Sveti, prije nego će reći te riječi, pripravlja na njih dušu, da ne bi počem zabacila njegov važni savjet. Evo njegovih riječi: Poslušaj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog (Sir 6, 23).
241. Stoga će ti sigurno biti drago, predragi moj prijatelju, da ti i ja – zajedno s Duhom Svetim – dam isti savjet: njezini okovi bit će moćna zaštita. Kao što Isus na križu treba sve privući k sebi ili ljubavlju ili silom, tako će privući odbačenike lancima njihovih grijeha, da ih kao uznike i neprijatelje priveže za svoju vječnu srdžbu i svoju osvetnicu pravdu, ali predodređenike će privući, osobito u ova zadnja vremena, lancima ljubavi: Sve ću privući k sebi (Iv 12, 32); privući ću ih lancima ljubavi (Hoš 11, 4).
242. Ovi robovi ljubavi Isusa Krista, ovi Isusovi sužnji, sužnji Krista Isusa (Ef 3, 1), mogu nositi svoje lance ili o vratu, ili na mišicama, ili oko pasa, ili na nogama. Otac Vicencije Caraffa, sedmi general Družbe Isusove, koji je 1643. godine umro na glasu svetosti, nosio je kao znak svoga sužanjstva gvozden kolut na nogama i govorio je da mu je jako žao što ne može javno vući svoje lance. Prije spomenuta Majka Janja od Isusa, nosila je oko pasa gvozden lanac. Neke druge su ga nosile o vratu, da čine pokoru za biserne ogrlice što su ih nosile u svijetu; drugi opet nosili su ga na mišicama, da se za svoga ručnoga rada spominju da su Isusovi sužnji.
1.4. Osobita pobožnost prema Otajstvu Utjelovljenja
243. Četvrta vježba. Ti Isusovi i Marijini sužnji imat će osobitu pobožnost prema velikom otajstvu Utjelovljenja Riječi, koje se svetkuje 25. ožujka, a koje je u osobitoj vezi s ovom pobožnošću. Zaista, Duh Sveti je nadahnuo vjernicima ovu pobožnost iz slijedećih razloga: a) da častimo i nasljedujemo neizrecivu zavisnost, kojom je Sin Božji htio zavisiti o Mariji na slavu Boga, svojega Oca, i na naše spasenje. Ta se zavisnost pokazuje osobito u spomenutom otajstvu, u kojemu je Isus Krist zarobljenik i sužanj u djevičanskom krilu božanske Marije, gdje on zavisi o njoj u svemu; b) da zahvalimo Bogu na neusporedivim milostima, koje je udijelio Mariji, a osobito što ju je izabrao za svoju predostojnu Majku, a taj je izbor učinjen u ovom otajstvu. To su dvije glavne svrhe našega sužanjstva Isusa u Mariji.
244. Pazite, molim, ja redovito kažem: sužanj Isusov u Mariji, sužanjstvo Isusu Kristu u Mariji. Doista bi se moglo reći, kako ih je više i reklo do sada: sužanj Marijin, sužanjstvo presvetoj Djevici. Ali ipak držim da je bolje nazvati se sužnjem Isusovim u Mariji, kako je to jednom crkvenom službeniku savjetovao Tronson, vrhovni upravitelj Sjemeništa sv. Sulpicija, poznat po svojoj rijetkoj razboritosti i velikoj pobožnosti, kad ga je ovaj pitao za savjet o toj stvari. Evo tome razloga:
245. 1. Živimo u ponosnom vijeku, u kojemu ima velik broj nadutih mudraca, koji imaju vazda nešto prigovoriti najtemeljitijim i najsolidnijim pobožnim vježbama. Da im, dakle, ne dam prigode nepotrebnih kritika, mislim da je bolje reći 'sužanjstvo Isusu Kristu u Mariji' i nazvati se radije 'sužanj Isusov' negoli 'sužanj Marijin'. U tom slučaju nazivamo ovu pobožnost radije prema njezinoj konačnoj svrsi, a to je Isus Krist, nego prema putu i sredstvu po kojima stižemo k toj svrsi, to jest prema Mariji; premda možemo sasvim dobro i mirno upotrebljavati i jedan i drugi naziv, kako i ja radim. Tako, na primjer, tko ide iz Orleansa u Tours preko grada Amboise, može sasvim pravo reći da ide u Amboise i da ide u Tours; da je putnik za Amboise i da je putnik za Tours, dok mu je jedini Tours konačna svrha i cilj njegova putovanja.
246. 2. Budući da je glavno otajstvo koje slavimo u ovoj pobožnosti, otajstvo Utjelovljenja, u kojem ne možemo vidjeti Isusa osim u Mariji, utjelovljena u njezinu krilu, to je onda zgodniji naziv 'sužanjstvo Isusu u Mariji' – Isusu, naime, koji stanuje i vlada u Mariji, kako to lijepo izražava ona krasna molitva tolikih znamenitih ljudi: „O Isuse, koji živiš u Mariji, dođi i živi u nama duhom tvoje svetosti.“
247. 3. Ovaj način govora puno bolje pokazuje usko jedinstvo između Isusa i Marije. Oni su tako usko ujedinjeni, da je jedno sasvim u drugome: Isus sav u Mariji, a Marija sva u Isusu. Ili radije, Marije više nema, nego je samo Isus u njoj, pa bi se lakše moglo rastaviti svjetlo od sunca negoli Marija od Isusa. Zato možemo nazvati našega Gospodina 'Isus Marijin', a Presvetu Djevicu 'Marija Isusova'.
248. Vrijeme mi ne dopušta ovdje duže tumačiti odlike i veličine otajstva Isusova življenja i vladanja u Mariji, to jest otajstva Utjelovljenja. Zato ću se zadovoljiti da kažem, s dvije, tri riječi, da je ovo prvo, najskrivenije, najuzvišenije i najmanje poznato Isusovo otajstvo; da je Isus u ovom otajstvu izvršio izbor svih odabranika, u dogovoru s Marijom – boraveći u njezinu djevičanskom krilu, koje sveci stoga nazvaše dvoranom Božjih tajna; da je on u ovom otajstvu izveo sva slijedeća otajstva svoga života tim što se je prihvatio da ih izvrši. Ulazeći u svijet Krist govori: Evo dolazim vršiti tvoju volju (Heb 10, 7); da ovo otajstvo, dosljedno tome, sadrži u jezgri sva otajstva i uključuje volju i milost svih otajstava, napokon da je ovo otajstvo prijestolje milosrđa za nas, jer pošto se Isusu možemo približiti jedino po Mariji, to ga bez njezina posredovanja ne možemo ni vidjeti ni s njim govoriti. Isus, koji vazda uslišava svoju Majku, s toga prijestolja vazda dijeli milosti i pokazuje svoje milosrđe bijednim grešnicima. Pristupimo, dakle, s pouzdanjem k prijestolju milosti (Heb 4, 16). Otajstvo Utjelovljenja je također prijestolje Kristove darežljivosti prema Mariji jer je ovaj novi Adam, za svog boravka u ovom pravom zemaljskom raju, tu skrovito učinio tolika čudesa da ih ne shvaćaju ni anđeli ni ljudi. Zato sveci nazivaju Mariju Božjom veličanstvenošću, kao da je Bog veličanstven jedino u Mariji. Samo je ondje Gospodin veličanstven (Iz 33,21). Kristovo utjelovljenje također prijestolje slave nebeskome Ocu. Isus Krist je, naime, u Mariji savršeno ublažio svog Oca, rasrđena na ljude; u njoj mu je savršeno povratio slavu, koju mu je bio oteo grijeh; u njoj je, žrtvom svoje volje i samoga sebe, dao svom Ocu više slave nego bi mu je ikad bile dale sve žrtve Staroga zakona; u njoj je, napokon, dao nebeskom Ocu neizmjernu slavu, kakve još nikad ne bijaše primio od ljudi.
1.5. Velika pobožnost prema Zdravomariji i Krunici
249. Peta vježba. Marijini sluge veoma će pobožno moliti Zdravomariju ili anđeoski pozdrav, kojemu malo kršćana, pa i prosvijetljenih, poznaje cijenu, vrijednost, izvrsnost i potrebu. Trebalo je da se Presveta Djevica prikaže više puta velikim i veoma prosvijetljenim svecima, da im pokaže vrijednost ove molitve, kao na primjer sv. Dominiku, sv. Ivanu Kapistranu i blaženom Alanu de la Roche. Oni su sastavili čitave knjige o čudesima i uspješnosti ove molitve u obraćanju duša. Svečano su izjavljivali i javno propovijedali, kako je spas svijeta počeo po Zdravomariji, da je tako i spas svakog pojedinca povezan s tom molitvom; da je upravo ova molitva donijela suhoj i neplodnoj zemlji plod života, pa da će ta ista molitva, pobožno moljena, nužno činiti da nikne u našim dušama riječ Božja i donese plod života, a taj je Isus Krist; da je Zdravomarija nebeska rosa koja natapa zemlju, to jest našu dušu, i daje joj da donese svoj rod u svoje vrijeme; a duša koju ne natapa ta nebeska rosa – ova molitva – ne nosi ploda nego samo kupinu i trnje te je blizu da bude prokleta.
250. Evo što je Presveta Djevica otkrila bl. Alanu de la Roche, kako je zabilježeno u njegovoj knjizi O dostojanstvu ružarija, i kako to donosi za njim Cartagena: „Znaj, sinko, i javi svakome da je vjerojatan znak da je netko blizu vječne osude, ako osjeća odvratnost, mlakost i nemar prema anđeoskom pozdravu, koji je popravio štetu svega svijeta.” Eto sasvim utješnih, a ujedno i sasvim strašnih riječi! Čovjek bi im jedva vjerovao da nam za njihovu istinitost ne jamči ovaj sveti čovjek, a još prije njega sv. Dominik, a zatim više velikih osoba i iskustvo od više vjekova. Jer vazda se je zapažalo da mrze i preziru Zdravomariju i Krunicu svi koji nose znak odbačenja, kao što su svi heretici, bezbožnici, oholice i svjetovni ljudi. Heretici uče i mole još Očenaš, ali ne i Zdravomariju, a niti Krunicu. Oni se na te molitve kostriješe. Više bi voljeli nositi uza se zmiju negoli krunicu. I oholice, taman bili katolici, pošto imaju iste sklonosti kao i otac Lucifer, preziru Zdravomariju ili su ravnodušni prema njoj, a Krunicu smatraju pobožnošću za ženice, koja je dobra jedino za neznalice i nepismene. Nasuprot, vidjelo se je iz iskustva da ljube, vole i mole s uživanjem Zdravomariju svi koji inače imaju velikih znakova predodređenja, i koliko su sjedinjeniji s Bogom, toliko im je draža ova molitva. A to je upravo i nadodala Presveta Djevica bl. Alanu poslije već spomenutih riječi.
251. Ja ne znam kako to biva i zašto, ali je, međutim, ovo istina: da doznam da li je netko Božji, ja boljega sredstva nemam negoli ispitati da li mu je drago moliti Zdravomariju i krunicu. Velim: 'da li mu je drago', jer se može dogoditi da se netko nađe u nemogućnosti, naravnoj ili dapače vrhunaravnoj, moliti je, ali mu je ipak vazda draga i rado je preporučuje drugima.
252. O predodređene duše, sužnji Isusovi u Mariji, znajte da je Zdravomarija najljepša od svih molitava poslije Očenaša. To je najsavršeniji pozdrav kojim možete pozdraviti Presvetu Djevicu, jer je to pozdrav koji joj je Svevišnji poslao po arkanđelu da zadobije njezino Srce. A taj pozdrav, pun tajnog čara, tako se je silno dojmio Marijina Srca da je dala svoj pristanak Utjelovljenju Riječi, kod sve svoje duboke poniznosti. Tim ćete pozdravom i vi, izgovarate li ga kako treba, sigurno pridobiti Marijino Srce.
253. Molimo li Zdravomariju dobro, to jest pomno, pobožno i čedno, ona je, kako kažu sveci, neprijatelj đavlu kojega nagoni u bijeg, malj koji ga obara; ona je posvećenje duša, veselje anđela, milopoj predodređenika, pjesan Novoga zavjeta, Marijino uživanje i slava Presvetog Trojstva. Zdravomarija je nebeska rosa koja dušu čini plodnom. Ona je čist i nježan poljubac, što ga dajemo Presvetoj Djevici; rumena ruža koju prikazujemo Mariji; dragocjen biser što joj ga poklanjamo; čaša ambrozije i božanskog nektara kojim je nuđamo. Sve su to poredbe svetaca.
254. Zato vas vruće molim, iz ljubavi koju imam prema vama u Isusu i Mariji, da vam ne bude dosta Mala krunica Presvete Djevice, nego da molite i treći dio ružarija, a također, imate li vremena, i čitav ružarij svakoga dana, pa ćete na času smrti blagoslivljati dan i sat kad ste mi povjerovali; i poslije sijanja s blagoslovom Isusa i Marije, požet ćete vječne blagoslove u nebu: Tko obilato sije, obilato će i žeti (2 Kor 9, 6).
1.6. Moljenje Marijinog hvalospjeva Veliča
255. Šesta vježba: Marijina pjesma Veliča. Marijini sluge, da zahvale Bogu na milostima koje je udijelio Presvetoj Djevici, molit će često Veliča, ugledajući se na bl. Mariju d'Oignies i na više drugih svetaca. To je jedina molitva i jedino djelo koje je sastavila Presveta Djevica, ili radije koje je Isus učinio u njoj, jer je on govorio na njezina usta. To je najveća pohvalna žrtva koju je Bog primio u Zakonu milosti. To je, s jedne strane, najponizniji i najzahvalniji, a s druge strane najdivniji i najuzvišeniji od svih himana: u njemu ima otajstava tako velikih i tajnih, da ih svih ne znaju ni anđeli. Gerson, vrlo pobožan i vrlo mudar naučitelj, pošto je utrošio velik dio svoga života sastavljajući veoma učene i pobožne rasprave o najtežim predmetima, sa strahom se je prihvatio na koncu života protumačiti Veliča da tako okruni sva svoja djela. On nam iznosi mnogo divnih stvari o tom krasnom i pobožnom himnu u knjizi in-folio koju je sastavio o njemu. Među ostalim kaže da ga je sama Presveta Djevica molila često, a osobito poslije svete pričesti kao zahvalu. I učeni Benzonij protumačio je Veliča i donio više čudesa, što ih je proizvela moć ove molitve, te kaže da se đavli tresu i bježe kad čuju ove riječi iz Veliča: ...rasprši one koji su oholi u misli srca svojega (Lk 1, 51).
1.7. Preziranje svijeta
256. Sedma vježba. Vjerne sluge Marijine trebaju jako prezirati, mrziti i izbjegavati pokvareni svijet i u tu svrhu služiti se vježbama preziranja svijeta, koje smo naveli u prvom dijelu.
|