Osim ovih kanoniziranih svetaca, Crkva časti mnoge svece i svetice na dan Svih svetih. Milijuni nepoznatih uživaju rajsku slavu. U naše doba ima ljudi koji su svojim životom i svojom porukom zavrijedili da uskoro budu uzdignuti na čast oltara. Spomenimo samo neke od njih: Od krčme do oltara. Od dna ljudske bijede MATT TALBOT vinuo se do svetosti. Svojim padovima, odricanjem i borbama i junačkim zaokretima svima je poruka da nikad nije kasno da se čovjek obrati i posveti. Potječe iz obitelji s dvanaestoro djece. Otac je bio teški alkoholičar pa je i Matt krenuo njegovim stopama. Jedina strast u mladosti bilo mu je piće. Već u 25-oj godini života bio je kronični alkoholičar, majci na sramotu a društvu na teret. Majka mu je govorila da mu Bog oprosti što tako postupa s njom. Za piće bijaše spreman sve učiniti, potrošiti odmah zaradu pa i ukrasti. Jednom kad je ostao bez posla a nije imao novaca, čekao je milostinju da ga netko počasti. Nije dočekao, razljutio se i došao kući ranije i trijezan. Majka se začudila. Reče joj Matt: "Majko, neću više piti". Što je rekao nije porekao. Najprije je položio zavjet da neće piti tri mjeseca, pa godinu dana pa onda cijelog života. Velika i gorka iskušenja, napasti i pozivanje prijatelja, no Matt je ostao vjeran svom obećanju. Skoro se jednom pokolebao. Već je naručio piće ali konobar nije dugo dolazio. Shvatio je u kakvoj se opasnosti našao pa je pobjegao van i otada nije nosio novac sa sobom da ne bude u napasti. Svakog dana ujutro prije posla išao bi na sv. Misu i pričest. U žrtvi i odricanju razvio je apostolat pomoći siromašnima. Razbolivši se, osjetio je da neće više moći pomagati što mu je bilo vrlo, vrlo žao. Umro je jednog dana pokošen srčanin infarktom 1924. godine na ulici. Očekujemo da ćemo se uskoro moliti Mattu na našim oltarima. Službeni proces za njegovu beatifikaciju je završen i očekujemo službeni pravorijek vrhovnog učiteljstva Crkve. . DAMJAN DEVEUSTER ........mučenik ljubavi. Iz malog seoca Tremeloo otisnuo se daleko od rodnog kraja služiti Bogu. Na Havajima postaje đakon pa svećenik, a odatle odlazi na otok Molokaj gubavcima. Neustrašiv i jak, veseo i požrtvovan, duboke pobožnosti i apostolata dolazi k njima da im bude svećenik, otac, majka, jednom riječju, sve. Da ih uvjeri da nisu prezreni, da ih Bog voli. Njih je bio 800, a on sam. Nije se pokole Dao. Podizao je bolnice i sirotišta. Radio je pun nesebičnosti i predanja kad je na sebi primjetio prve znakove gube. Bratu je pisao poslije toga: Ti znaš da me je od nekog vremena Spasitelj naročito odabrao. Dopustio je da i ja budem zahvaćen gubom. Uvijek ću Bogu biti zahvalan za tu milost. Bolest će pospješiti moj put u nebesku domovinu. U toj nadi primam na se križ. Bolest se širila. Bolesnici su ga obilazili tješeći i plačući što će ostati bez svog dobrog oca. Njegov požrtvovni rad donio je ploda: za apostolat i rad s gubavcima ponudili su se drugi, svećenici i časne sestre. Damjan je umro miran jer je njegovo djelo ostalo u dobrim rukama. Umro je 15. travnja 1889. Kad mu je tijelo nakon 40 godina prevezeno u domovinu, Belgiju, dočekan je s najvećim počastima, kao čovjek koji je zadužio svijet i pronio slavu svoje zemlje. . EDITH STEIN (18U1-1942) ............karmeličanka uskoro na oltaru. Ljubav jača od plinske komore. Bog je imao veliki plan s ovom ženom. Sama svjedoči da ono o čemu nije ni sanjala, o tome je odlučio Bog. Uvjerena je da nema slučaja nego je sve u Božjim planovima raspoređeno ... Posljednje je (sedmo) dijete svojih židovskih roditelja i njihova mezimica. Majka je izvanredno odgajala svoju djecu. Edita je u školi bila superinteligentna pa nije ostala nezapažena. Tražila je istinu i žitov po njoj. S 15 godina smatra se ateistkinjom postaje student filozofije i asistentica glasovitog filozofa Husserla Inteligentna, čvrste volje, srca puna topline i velikodušnosti traži istinu kroz filozofiju. Uvida da je filozofija ne može zadovoljiti. Upoznaje neku ženu koja hrabro podnosi nenadanu muževljevu smrt. Edita piše: Bio je to moj prvi susret s križem, moje prvo iskustvo Božje snage koja izvire iz križa i koja jača one koji ga primaju. Bio je to trenutak kad se srušila njena nevjera, kad je Isus Krist zablistao u njezinoj duši. Pročitavši autobiografiju sv. Terezije Avilske, uskliknula je: Tu je istina! Pripremila se na krštenje i krstila se 1922. u Katoličkoj Crkvi. Htjela je odmah u samostan, ali su joj poglavari rekli da je bolje da ostane još neko vrijeme u svijetu i tu radi za Boga. Nakon nekog vremena života i apostolata u svijetu, ulazi u karmelićanski samostan. Uzela je redovničko ime Benedikta od sv. Križa. Poslana je u Nizozemsku zajedno sa sestrom Rosom da bi bile sigurnije pred Hitlerovim aparatom koji se strahovito okomio na Židove. Da ju spase, poglavari joj isposlovaše vizu za Švicarsku. Nije otišla. Zašto? Za njezinu sestru Rosu nisu to us pjeli učiniti pa je ostala i Edita sa sestrom u samostanu. Piše: "S radošću primam smrt kakvu mi je odredio Bog. Neka moj život primi za okajanje i nevjeru mog naroda, za spas Njemačke, mir u svijetu". U Oswiecimu spaljena je u krematoriju 1942. godine. I nju ćemo uskoro častiti kao sveticu. Divan je Bog u svetima svojim! . CHARLES DE FOUCAULD (+ 1916) .........bio je najprije oficir francuske armije. Previše inteligentan, premalo discipliniran pa je istupio iz vojske u 24-oj godini života. Postao je istraživač u Africi. U šutnji afričke pustinje susreo se s Bogom i vjerom svog djetinjstva. Vratio se natrag u Francusku, studirao i postao svećenik. Zov pustinje bio je neodoljiv. Iz afričke pustinje odlazi u Nazaret želeći živjeti što siromašnije. Ne želi ni ležaja ni namještaja, nego običnu prljavu baraku za spavanje. Vratio se ponovno u Afriku i smjestio se u Ben Abbesu. Tu je uz duge molitve i razmatranja posvetio život služenju pustinjskih nomada. Ostavio je napisano: Želim samo jedno: da me kršćani i muslimani, pogani i Židovi smatraju svojim bratom. Još i ovo: Ja moram svjedočiti za Evanđelje, da se Evanđelje proširi pripravan sam otići na kraj svijeta i živjeti do sudnjeg dana. Bosonog, obučen u beduinsku nošnju, opasan kožnatim pojasom s drvenim križem obilazio je sela ponosnog plemena Tuareg, služeći im u svemu. Njegov je životni program: Propovjedati u šutnji! Djela a na riječi! Biti siromašan i ponizan, nesebičan i ponizan. Ljudi moraju osjetiti da ih ljubimo, da živimo za njih pa je to dosta da svjedočimo Evanđelje. Čovjek molitve, štovatelj Euharistije, skroman i jednostavan, šutljiv i beskrajno dobar izazivao je pitanje: tko je on? Propovijedao je životom, svjedočio djelima, svima darujući srce i dušu. Ostavio je poruku kako možemo preobraziti svijet: klanjanjem Isusu, molitvom, pokorom, dobrim primjerom, sv. Misom i vlastitim posvećenjem. Bio je šutljivo Evanđelje. Pa ipak ... četa poludivljih ljudi zaskočila ga je 1. prosinca 1916., i strijeljala bez povoda... Nestao je kao što se pregazi cvijet. Umro je sam, zakopan u pustinjski pijesak. Nije za sobom ostavio sljedbenika... Ipak, krv ovog pravednika postaje izvor duhovnog života. U Parizu je 1934., utemeljena zajednica Male braće i Malih sestara Charlesa de Foucaulda koji se posvetiše molitvi, razmatranju i djelima ljubavi. Mnogi od njih krenuše u pustinju. Cilj njegovih sljedbenika jest posvetiti se Bogu i najbjednijoj ljudskoj braći. . RAOUL FOLLEREAU (+ 1979) ...........pustolov ljubavi, apostol gubavaca i pobornik da se svijet za njih brine kao za ljudska bića. U službi prema odbačenoj i prezrenoj braći prokrstario je svijetom tridesetak puta, posjetio stotinjak zemalja, pomogao u liječenju i ozdravljenu tri milijuna gubavaca. A apostolski rad s gubavcima započeo je slučajno. Naime, na jednom od svojih prvih putovanja oko svijeta, sreo se prvi put, oči u oči s gubavcima u Nigeriji. Bio je to sasvim slučajno kad jnu se pokvario džip. Vidjevši ih, užasno se potresao... Stvorio je odluku pomoći im pod svaku cijenu. Počeo je proučavati tu bolest i ustanovio da joj uzroci leže u čovjekovoj neishranjenosti, zapuštenosti i bijedi. U tom teškom pothvatu pomagala mu je žena Magdalena za koju jednoć reče da je najveća sreća njegova života. Bio je istinska savjest čovječanstva našeg vremena. Predosjećajući kraj života, obraća se tisućama mladih prijatelja: Ostario sam, obolio i stoga vam se obraćam. Pogledajte me dobro ... pred vama je lice čovjeka koji je kroz cijeli život bio sretan... Nije potrebno lutati svijetom da biste pronašli sreću. Vaša će sreća biti dobro koje činite, veselje koje širite, smiješak koji će oko vas procvasti, suze koje ćete obrisati... Nije umro posve miran jer je na svijetu ostalo još mnogo takvih patnika za koje se nitko ne brine. Zato poziva mlade i čovječanstvo na žurno ostvarenje djelotvorne ljubavi, bez koje je svjedočenje za Krista besplodno. Ili će ljudi naučiti da jedni druge ljube i da već jednom čovjek živi za čovjeka, ili će propasti. I to svi zajedno. Naš svijet nema drugog izbora do ovoga: ljubiti jedan drugoga ili nestati. Treba izabrati. Odmah! I zauvijek! Upozoravao je državnike što troše silan novac za naoružanje a za gubavce ništa ne mare; grmio je protiv, robovanja novcu i protiv ljudske nebrige za ove jadnike. Srce mu je pripadalo onima koji su bili gladni ljubavi i pažnje. To divno svjetlo djelotvorne ljubavi, koju je ižarivao ovaj veliki Kristov apostol neka osvjetljuje i naš životni hod da shvatimo da nitko nema prava biti sretan sam za sebe i da je nepopravljiva tragedija ako ne budemo korisni i ako nam život ničemu ne služi. Iz Knjige ljubavi pročitati nekoliko njegovih rečenica, citata. Mogli bismo govoriti o mnogim našim suvremenicima koji su zavrijedili čast oltara. Spomenimo još samo neke: naši velikani, Ivan Merz, sjemeništarac Petar Barbalić, o. Ante Antić, fra Vendelin Vošnjak, još živuća Majka Terezija (premda nije dobro proglasiti nekog svetim dok je živ)živući apostol siromaha, Abbe Pierre, dr. Schweiter i mnogi drugi. Dok Crkva bude imala u svom krilu ovakvih velikana, neće propasti. Možda si i ti jedan od njih?
|