www.tebe-trazim.com

Je li patnja bar malčice manja?

Prebolim nekoliko puta na dan. Ne znam. Kao da se bojim to pustiti. Pomislim, ako pustim, tek onda sve ono o čemu sam sanjala i čemu sam se nadala, da će biti izgubljeno.
Ne znam kako sve iz početka.
Bb

Još voliš tog čovjeka?

Da.

I mislila sam. Meni je pomoglo što sam zamislila da je ta osoba umrla, da sam bila na sprovodu i da je pokopan. Bila sam slomljena, nisam mislila da se takvo nešto može meni dogoditi, jer držala sam se otpornom na takve stvari. Ali, uvukao me u svoju priču, gdje ćemo živjeti, kako ćemo planinariti, sve i svašta. Osjećala sam ga kao dio mene, kao da je netko otrgnuo taj dio, iščupao mi iz srca. Nisam uopće mogla funkcionirati na poslu, svako malo bi mi došle suze.
Sad kad ga vidim, ne javim se, iako on provocira, prođem kraj njega kao kraj "turskog groblja" i nije mi jasno kako sam dozvolila da me takva fake osoba dovede u to stanje. Sad mi ga je čak i pomalo žao, jer taj neće ništa dobra donijeti ni sebi ni drugima. Ako uspiješ prevladati, jednom ćeš i ti doći na to. A prevladati ćeš, garantiram ti, jer vrijeme, ma što govorili o tome, liječi sve rane. Osim ako ne vidiš stvarno neke kvalitete baš ono vrhunske u njemu, za što bi zaslužio da se mučiš oko njega.

Da, morat ću to prevladati. Nema mi druge. Vjerujem da će vrijeme učiniti svoje.
Hvala Vama puno. Bb