Ljubav BOŽJA - spasenje dušaVi morate znati o čemu me GOSPODIN uvijek i uvijek ponovno pitao! ON je uvijek iznova
govorio o LJUBAVI, o nesebičnoj ljubavi, koja nije vezana ni uz kakve uvjete. I stoga se uvijek
iznova očitovao manjak te LJUBAVI, te "CARITAS", tih dobrih djela, tog širokog spektra
kršćanske ljubavi prema bližnjemu.
Ta odsutnost NJEGOVE božanske Ljubavi, koju je ON svima nama položio u kolijevku kao
zadatak i talent, bila je , kratko rečeno, rezultat cjelovitog pogleda svih mojih događaja dosadašnjeg
života.
I tada mi je ON razjasnio: "Znaj, tvoja duhovna smrt, umiranje tvoje duše, je započelo ... ". I sada
sam vidjela posve jasno: ja sam još bila na životu, ja sam još disala, ali zapravo ja sam već bila
mrtva; moja duša već je bila umrla, ona je bila ugušena.
Da biste vi sami vidjeli, što je "duhovna smrt"; što znači da je duša umrla, da je ugušena; vi biste
morali vidjeti kako izgleda jedna duša koja osjeća samo MRŽNJU; kakav užas i kakva jeza izlazi iz
takve duše koja je uvijek samo ogorčena, mrzovoljasta i nepodnosiva.
Ona čitavo vrijeme misli samo na to, kako bi čitavom svijetu nanijela nova 'zlodjela. Tako izgleda
jedna duša kada je posve ispunjena teškim grijesima. Moj duša je primjer za to.
Naizvan sam ja ugodno mirisala i nosila sam skupe haljine, ali moja duša ovdje unutra užasno je
zaudarala i kretala se samo u dubinama ljudskih i đavolskih zlodjela.
Posve je razumljivo i pravo da sam imala sve te depresije i da me je gorčina obuzela. I ON mi je
razjasnio slijedeće:
" Tvoja duhovna smrt već je tada započela, kada si postala posve neosjetljiva za tvoje bližnje i
njihove patnje . Kako nisi više imala nikakav osjećaj za njih, to je bila jedna opomena od MENE i
to ti je trebao biti znak upozorenja, kada sam ti stavljao pred oči patnje tvojih bližnjih - u tolikim
prigodama i u svim dijelovima svijeta. Ili kada si na televiziji ili preko drugih medija komunikacije
mogla vidjeti kako su ljudi ugrabljeni (odvedeni), ubijeni, raskomadani bombama i prognani. Često
si imala samo površni komentar na svojim usnama, kao: 'Jao! Ti siromašni ljudi Kakvi li se grijesi
na njima počinjaju!' Ali patnje tvojih bližnjih nisu te gotovo ništa dirnule, one nisu ušle u tvoje
kameno srce, njihova se sudbina odbila od tebe. U tvojem srcu ti nisi gotovo ništa osjetila! Tvoje
srce je bilo tvrdo kao kamen, kao ledena stijena. Tvoji grijesi su okamenili tvoje srce, učinili ga
tvrdim i hladnim!"
I kada je sada moja „Knjiga života" bila zatvorena, možete sigurno zamisliti kakav sram i žalost
su me obuzeli.
Ali k tome je još nešto nadošlo, - i ta je bol postala još veća, još nepodnošljivija, - što sam osjetila
preveliko kajanje, zbog toga kako sam se zlo i nezahvalno ponašala u svojem životu prema svojem
Stvoritelju, BOGU OCU.
Jer usprkos svim mojim teškim grijesima, usprkos mojem posve nečistom duhu i uvijek mojoj
velikoj ravnodušnosti, usprkos mojoj mlakosti i svim mojim užasno groznim osjećajima prema
svojim bližnjima, GOSPODIN BOG me je uvijek sve do posljednjeg časa tražio, za mnom išao i
čekao je na znak moje volje za obraćenje i povratak.
Uvijek iznova je slao osobe, koji su se ukrštavali s mojim životnim putem i koji su bili njegova
sredstva da bi me pokrenuli na razmišljanje te da se NJEMU povratim. Na taj način mi je govorio,
privukao je pozornost na SEBE, time me je - često posve glasno - pozivao.
On mi je mnoge stvari također oduzeo, da me potakne na razmišljanje. Poslao mi je iskušenja i
teška vremena. Bacio mi je teška razočaranja kao klip pod noge. Sve to mi je trajno činio samo da
me ponovno dobije natrag, da me dovede na pravi put, u očinsku kuću. ON je do zadnjeg časa
stvarno sve pokušao i čekao na jedan znak s moje strane. ON nije nikada slomio moju slobodnu
volju. Ja sam trebala prepoznati NJEGOV zov i čekanje i tada, posve slobodno, donijeti pravu
odluku.
Znate i tko je i kakav je naš BOG, OTAC sviju? On stoji kao prosjak na rubu našeg životnog
puta. I kao prosjak ON nas uvijek iznova moli, trči za nama, često je i težak; ON plače i nastoji
omekšati naše okamenjeno srce, i tužan je sve do nutrine SVOGA Presveto Srca, kada mora tako
često doživjeti kako MU pokazujemo samo hladna leđa i na NJEGA jednostavno ne pazimo, ili čak
samo tako radimo, kao da GA nismo zapazili. ON se tako često i tako mnogo ponizuje - upravo kao
što se na KRIŽU ponizio samo da postigne da se obratimo i promijenimo svoj život, i povratimo se
NJEMU u očinsku kuću.
I kada sam MU rekla: "Poslušaj, moj GOSPODINE, TI si me prokleo!" - opet sam postala
svjesna, kako sam bila bezobrazna. Naravno to nije bilo tako, jer ON me nije prokleo,jer sam ja
sama sve to prouzročila. Postalo mi je jasno da sam ja po miloj volji - u slobodi ljudskog stvorenja,
koje BOG uvijek poštuje - donijela odluke. Ja sam potražila svojega OCA i svoj klan.
I otac, kojega sam za sebe izabrala, nije bio BOG OTAC, nego sam si uzela SOTONU, ĐAVLA,
za oca i vođu svojega života. Po njegovoj volji i po njegovim laž ma vodila sam svoj život. On i
njegova obmana bili su smisao mojega jadnog života.
I kada se sada zatvorila moja "Knjiga života", uvidjela sam u duhu da ja još uvijek visim glavom
prema dolje na rubu groznog, tamnog ponora. I postala sam sigurna da se ne mogu braniti i da ću
pasti u tu tamnu rupu, tamo gdje pretpostavljam da su jedna vrata, kroz koja ću ući u "vječnu tamu"
da se nikad više nećemo vidjeti.
I tako sam očajna počela vikati svom snagom i zazivati. Vapila sam svim svecima, da me spase. I
ne možete si zamisliti kako sam se sjetila nekih svetaca. Nisam znala da znam tolike svece i njihova
imena. Jer sam bila tako mlaka, još više stvarno slaba katolkinja.
Ali tog časa mi je prošlo glavom da ću biti spašena. I bilo mi je posve svejedno, da li će me
spasiti sveti Josip, radnik, ili sveti Franjo iz Asiza, ili inače neki drugi zazvani svetac. Glavno je bilo
da ću biti spašena. Na kraju krajeva izrekla sam imena svetaca koje sam znala. Više mi nije dolazio
u pamet nijedan, i najednom je sve postalo posve tiho.
I ta tišina je učinila da ponovno osjetim svoje boli. Osjetila sam jednu prazninu, koja je
bezutješna. Osjećala sam se osamljenom i posve napuštenom. I mogla sam misliti samo na to da na
zemlji svi ljudi sigurno na mene misle i pri tome u svojoj glavi imaju samo "moj dobar glas da sam
dobra, lijepa i sveta". Taj dobar glas ja sam stekla doslovno po svojem prividnom svijetu koji sam
sama izgradila.
Svi su žalili za mnom,govorili su o mojoj"svetosti", čekali su na moju smrt, da tada svoju
"sveticu", koju su u stvarnom životu osobno poznavali, zazivaju i mole za ovo ili ono "čudo".
I pogledajte samo u kakvom teškom položaju sam se nalazila. Nitko od tih tugujućih ljudi na
zemlji, koji su očekivali da ću umrijeti, pa ni najgori moji neprijatelji - nisu mogli zamisliti u kakvoj
beznadnoj situaciji se nalazim - naime posve kratko pred vječnim prokletstvom; pred odlazak u
pakao, u čije postojanje većina tih ljudi koji su bili u žalosti, nije više vjerovala.
I kako su mi te misli prolazile glavom i pri tome sam uvijek samo niječući glavu pokretala amo
tamo za znak nesporazuma o tom neslaganju između mojeg stanja i žalobnih misli onih koji su
preostali, tada sam svoje oči podigla prema gore, i vidim oči svoje majke i naši su se pogledi sreli.
Gledale smo se, gledale smo se izravno u oči,
I u teškim bolovima sam zavapila svojoj majci:“Maljko! Kakva sramota. Oni me osuđuju na
prokletstvo. Odonud, kamo ja sada moram poći, ja se nikada više neću vratiti i mi se više nikada
nećemo moći vidjeti."
Tog časa podijeljena je mojoj majci velika predivna milost. Ona je čitavo vrijeme bila posve
nepomična i ukočena. I najednom joj je dopušteno da svoja dva prsta podigne prema gore i time mi
čini jasan znak, da gledam prema gore. I tog časa pale su s mojih očiju dvije velike ljuske, koje su
mi uzrokovale neizrecive boli i koje su bile uzrokom moje duhovne sljepoće. One su dakle pale s
mene i naglo sam ugledala nešto neopisivo lijepo, u sredini, našega GOSPODINA ISUSA KRISTA.
Ujedno mi padne na pamet kako je jedna moja pacijentica jednom meni rekla:
" Gledajte gospođo Doktorice, i utisnite si u uši. Vi ste materijalistički usmjereni, ali jednog dana
vi ćete se sjetiti i misliti na ovo što vam sada govorim. Da, vama će biti gorko potrebno, kada
budete u najvećoj opasnosti, iz koje se nećete moći izvući. Pri tome nije važno kakve vrsti je ta
opasnost. Kada dakle budete u toj opasnosti, tada jednostavno zovite GOSPODINA ISUSA
KRISTA i molite GA, da vas ON pokrije i zaštiti SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi. Na taj
način ON vas neće nikada napustiti ili samu ostaviti. Jer je ON SVOJOM Predragocjenom, Svetom
Krvi platio otkupninu također i za vas i za spas vaše duše!"
I u velikom kajanju i stidu, s teškim bolima u svojem srcu počela sam svim plućima vikati:
"GOSPODINE ISUSE KRISTE, smiluj mi se! Oprosti mi! GO PODINE, pruži mi ipak jednu
drugu prigodu!"'
I tada sam doživjela najljepši čas čitave ove povijesti. Nedostaju mi jednostavno riječi da bih
pravo opisala taj čas. ON, naš GOSPODIN ISUS KRIST silazi dolje i izvlači me iz tog crnog,
groznog blata, iz te strašne rupe koja uzrokuje tjeskobu.
I kad me je ON digao i uzeo za ruku, sve te nakaze, ta odvratna i gadljiva stoka i ta mjesta na
koži koja su me palila i koje sam ranije osjećala, otpali su s mojeg tijela i čitavo tlo poda mnom bilo
je puno tog smeća.
On me je dakle podigao i odnio me na ovo udobno mjesto koje sam već ranije opisala. I s tom
neizrecivom Ljubavi, koja se jednostavno ne može opisati, ON mi govori:
"Ti ćeš se vratiti na zemlju, ti ćeš dobiti drugu šansu ... " - ali pri tome kaže veoma ozbiljno: "Ali
tu milost povratka ne dobivaš ti zbog mnogih molitava tvojih prijatelja i rodbine. Jer treba očekivati
i posve je normalno da tvoja vlastita obitelj i osobe, koje te cijene, za tebe mole i MENI se zbog
tebe utječu. Nego ti se smiješ natrag vratiti zbog molitava tolikih ljudi, koji nisu od tvojeg mesa i
krvi, i koji ne pripadaju tvojoj obitelji. Tako mnogi ljudi, tebi posve strani, gorko su plakali,
slomljena srca i iz dubine duše MENI su se molili i uzdizali su svoja srca s osjećajem najveće
ljubavi i suosjećanja za tebe."
(Usporedi: u Svetoj misi: "Gore srca" - "Imamo kod GOSPODINA")
I tog časa ugledam kako bezbroj svjetlila, kao mali bijeli plamičci, koji su ispunjeni nesebičnom,
čistom ljubavlju, počinju svijetliti. I najednom vidim sve osobe koje su za mene molile.
Bilo je to očitovanje moći prosne molitve. Svi ti plamičci bile su tisuće ljudi, koji su u novinama,
preko radio vijesti i na TV čuli o mojoj nesreći po udaru munje. Oni koji su bili dirnuti tim
vijestima, koji su zbog toga plakali, za mene upravljali GOSPODINU strjelovite molitve i koje su
time došle do pravog suosjećanja. Mnoge od njih su tako mnogo ponudili i žrtvovali za mene i za
moje spasenje. Vi morate znati, da je najveći dar koji nekome možete dati jest prinos svete mise. Jer
Sveta Euharistija nije ljudsko djelo nego je izravan BOŽJI zahvat u svijet.
Ali je jedan plamen bio posebno velik, uzdižući se iznad svih ostalih i sjajeći, koji je davao više
svjetla nego svi ostali. To je bio plamen osobe, koja je unijela u molitvu najviše nesebične, prave
ljubavi prema bližnjemu.
Zanimala sam se stoga da vidim, tko je ta osoba, koja je na nepoznat način tako mnogo ljubavi
poklonila. I tada GOSPODIN reče meni: „Taj čovjek kojega tamo vidiš, je osoba koja je tako nježnu
i duboku naklonost i nježnu ljubav imala prema tebi, makar ste vi međusobno bili posve nepoznati i
strani, kako je to za čovjeka gotovo nemoguće zamisliti."
I GOSPODIN mije pokazao kako se to sve zbilo.
Taj siromašan čovjek indijanskog podrijetla živio je na selu podno "Sierra Nevada de Santa
Marta". Bio je siromašan i vrlo jednostavan seljak. Išao je na svetu misu u selo nizbrdo i na misi je
prisustvovao s takvim žarom kako se posve rijetko vidi. Imao je kod sebe dvije novčanice - jednu
od 10 a drugu od 5 ondašnjih novčanih jedinica. Možete li zamisliti da je pri sakupljanju milostinje
du.a o ne novčanicu od 5, nego onu od 10,usprkos svojem siromaštvu.
I nakon mise kupio si je s ono malo preostalog novca nešto kruha i sira. Te životne namirnice su
mu zamotali - kako je to običajno na selu - u stari novinski papir od pređašnjeg dana (to je bilo
izdanje kolumbijanskog "El Espectador").
Kada je on na povratku kući htio pojesti nešto od toga i kada je odmotao taj kruh, vidio je na
naslovnoj stranici tog izdanja "Espectadors" fotografiju pređašnjeg dana s mojim pougljenjelim
tijelom, kako leži na ulici. Kada je taj jednostavni čovjek vidio tu fotografiju, čiji potpis pod slikom
i tome pripadajući novinski članak nije mogao pročitati i za to nije niti imao vremena, pao je na
koljena na zemlju i počeo je tako gorko plakati da mu se srce kidalo. To je činio s tako velikom,
žarkom, nesebičnom i djetinjskom ljubavlju i suosjećanjem, i pri tome je izmolio plačućim glasom
slijedeću molitvu: "OČE nebeski, moj GOSPODINE i BOŽE, smiluj se mojoj sestrici.
GOSPODINE, spasi je, GOSPODINE, ne daj da propadne, GOSPODINE, milostivo je pogledaj i
zauzmi se za nju. Ako spasiš moju sestricu, obećavam Ti, da ću pješke hodočastiti u svetište Buga
(Marijansko hodočasničko mjesto na jugozapadu Kolumbije), i ja ću to obećanje posve sigurno
izvršiti, ali pomozi mojoj sestrici i spasi je!"
Zamislite samo! Posve jednostavan i siromašan seljak, koji nije vrijeđao BOGA niti psovao, jer je
morao podnositi glad i žeđ. I koji je imao nezamislivu moć za istinsku, nesebičnu, pravu ljubav;
nudi GOSPODINU da će proći (pješke) našu veliku zemlju da bi izvršio obećano hodočašće za
nekoga, kojega on uopće ne poznaje i nikada još u životu nije sreo.
I GOSPODIN mi je razjasnio: "Pogledaj sada! To ja zovem ljubav prema bližnjemu!" ( .. ) i
odmah na to reče mi slijedeće: "Ti ćeš se vratiti na zemlju. Ali ti ćeš taj doživljaj ispričati ne samo
tisuću puta, nego tisuću puta tisuću. I pri tome će biti ljudi, koji se neće promijeniti, makar su čuli
tvoju povijest. Ali takve osobe će s mnogo strožim mjerama biti suđene. Tako će i kod tebe, kod
tvojeg slijedećeg dolaska vrijediti strože mjere za tvoje suđenje.'
Također će i pomazanici, a to su bogu posvećeni svećenici GOSPODNJI, biti suđeni po strožim
pravilima. I svaki od onih koji budu dobili čudesne milosti Gospodnje u ovom svijetu i za njih budu
znali, osjetit će strožu mjeru. Jer nema goreg gluhonijemog od onog koji ne želi čuti. I ne postoji
gore sljepoće od one osobe koja jednostavno ne želi vidjeti.
I sve što sa vam danas ovdje iznijela, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, nije nikakva
prisila ili prijetnja, kao ni prisila, jer naš GOSPODIN BOG ne treba nas siliti ili nam prijetiti.
Ono što ste danas ovdje čuli ili što ste upravo pročitali, jest vaša druga šansa, jest dana vam
prigoda, koju mi svi, vi i ja, trebamo zahvaliti neizmjernoj dobroti našega BOGA.
Iskoristite tu ponudu, možda je to vaša posljednja prigoda da za to. I zahvaljujući tom našem
dobrom BOGU, ja sam preživjela ono što sam doživjela. I tako vam mogu po milosti BOŽJOJ o
tome govoriti.
Jer kad vam bude otvorena "Knjiga života", svakom pojedinom od vas, naime, kada svaki od vas
prijeđe u vječnost, kada umre, svi ćemo doživjeti taj isti proces i mi ćemo sebe vidjeti, kakvi smo
stvarno, bez uljepšavanja, s jedinom razlikom, da ćemo također izmjenično vidjeti i spoznati svoje
najdublje misli i najskrivenije osjećaje u BOŽJOJ prisutnosti.
Sve će biti otkriveno i ništa neće ostati skriveno ili stavljeno pod stol. I najljepše će biti pri tome,
da će svatko od nas izravno stajati pred GOSPODINOM i mi ćemo - doduše svaki pojedinac od
svih nas ovdje - mi ćemo stajati pred NJIM licem u lice.
I uvijek i uvijek iznova ON nas "zaklinjući moli" da se obratimo, da se vratimo u kuću Očevu, da
dođemo NJEMU kući, da nanovo počnemo i s NJIM i po NJEMU postanemo nova stvorenja, jer
nam to bez NJEGOVE POMOĆI nije jednostavno moguće.
Gđa Gloria POLOUdijelio GOSPODIN, naš BOG, svima vama u obilju SVOJ BLAGOSLOV i ispunio vas
SVOJOM MILOŠĆU SLAVA BOGU OCU, koji nas je stvorio i koji nas ljubi velikom nježnošću,
SLAVA B OGU SINU, našem GOSPODINU ISUSU KRISTU, koji nas je SVOJOM patnjom na Križu
otkupio od svih grijeha i od svakog blata grijeha oprao i otkupio SVOJOM Predragocjenom,
Svetom Krvi, SLAVA DUHU SVETOMU, koji nas posvećuje, koji nas jača po snazi SVOJIH darova"
koji nas tješi, i stoji uz nas, dok TI, GOSPODINE, ponovno dođeš, kako SI nam obećao, DOĐI,
GOSPODINE, daj da se pokaže ČAS, koji sve čini novo i uspostavlja TVOJE KRALJEVSTVO.
Učini sve novo i uspostavi SVOJE KRALJEVSTVO LJUBAVI i MlRA. Amen.Ovo svjedočanstvo je prevedeno iz španjolskog originala na njemački, a iz njemačkog je
prevedeno na hrvatski . Ono se može slobodno širiti, kopirati i upotrebljavati, ako se ispune
slijedeći uvjeti:
1) Ovdje predloženi tekst ne smije se skratiti niti izmijeniti niti se smiju rečenice izdvojiti iz
njihove cjeline.
2) Ove stranice i njihove kopije odnosno otiske smiju se samo bez naplate i bez trgovačkih
ciljeva upotrebljavati i širiti.
Na Internet adresi: http://www.glriapolo.net možete posjetiti WEB- stranice, koje govore o
slučaju gđe Gloria Polo. Ove kopije se mogu na njemačkom govornom području gratis zatražiti na
slijedećoj adresi: Neu ANFANG , Postfach 102, AT-l01 Wien, Austria.
Email: {paterpio@gmx.at
Internet: http://www.gloriapolo.net
Die unglaubige Geschichte von Frau Dr. Gloria Polo
Vom Blitz getroffen - ins richtige Leben zuruckgekehrt.