Ovo je iz uvoda knjige i mislim da je dovoljno da približi o čemu se radi:
Duhovnost odozdo znači da nam Bog ne govori samo u Bibliji i u Crkvi nego upravo po nama samima,po našim mislima i osjećajima,po našem tijelu,u našim snovima i navlastito po našim ranama i navodnim slabostima.
Duhovnost odozdo se prakticira prvenstveno u monaštvu.Stari su monasi počinjali uvijek od samospoznaje i od spoznaje svojih vlastitih strasti da bi spoznali pravoga Boga i da bi ga mogli susresti.
Uspon k Bogu počinje silaskom u svoju vlastitu stvarnost,sve do dubina nesvjesnog.
Duhovnost odozdo ne vidi put k Bogu kao jednosmjernu ulicu kojom se malo po malo napreduje k Bogu.Naprotiv to je prije put koji vodi preko stranputica i razočaranja sa samim sobom.Ne približava me Bogu moja krepost,mnogo više čine to moje slabosti,moja nemoć,dapaće moji grijesi.
Zapravo se u duhovnosti odozdo radi o tome da upravo tamo kamo smo dospjeli na kraju svojih mogučnosti budemo otvoreni za osoban odnos prema Bogu.
Istinska molitva,kažu monasi,diže se iz dubine naše bijede,a ne iz naše kreposti.
|