www.tebe-trazim.com

Slavljenje Isusove muke, tj. njegovog puta od Pilatove sudnice do groba, ima dugu tradiciju u Katoličkoj Crkvi. Korijeni sežu u vremena prve Crkve kada su judeokršćani (Židovi obraćeni na kršćanstvo), budući da su živjeli u Isusovoj domovini, neke događaje Isusovog života obilježavali na mjestima gdje su se ti događaji zbili. Tako je za njih najnormalnije bilo da se na Veliki petak okupe na Kalvariji, na uskrsno jutro oko Isusovog groba itd.
Najstarije svjedočanstvo imamo iz spisa hodočasnice Egerije iz 4. stoljeća koja nam je opisala kako su u to vrijeme slavila Isusova muka u Jeruzalemu. Veliki petak bio je dan "putujuće molitve". U četvrtak navečer kršćani su se okupljali u dvorani Posljednje večere, zatim u Maslinskom vrtu. U petak opet u dvorani Posljednje večere (gdje se čuvao stup Isusovog bičevanja), a zatim na Golgoti. Tamo bi biskup izložio relikviju svetoga Križa na poklon vjernicima. Na svakoj postaji čitali bi se odlomci iz Biblije i pjevali psalmi.
Kršćani u drugim krajevima htjeli su oponašati ono što se zbivalo u Jeruzalemu. Budući da nisu mogli biti na licu mjesta, malo-pomalo počela se pojavljivati pobožnost kojom su se vjernici spominjali Isusove muke kroz neke trenutke -postaje od kojih se većina temelji na evanđeoskim izvještajima (suđenje, uzimanje križa, Šimun Cirenac, susret sa ženama, svlačenje odjeće, razapinjanje, smrt na križu, skidanje s križa i sahrana), a neke je stvorila pučka pobožnost (tri Isusova pada, susret s Marijom, Veronika).
Naime, Križni put je doista biblijska pobožnost, gotovo u cijelosti utemeljena na evanđeoskim izvještajima:
1. i 2. - Mt 27,26; Mk 15,15; Lk 22,24-15; Iv 19,16
5. - Mt 27,32; Mk 15,21; Lk 23,26
8. - Lk 23,27-31
10. - Mt 27,35; Mk 15,24; Lk 23,34; Iv 19,23-24
11. - Mt 27,33-38; Mk 15,22-27Lk 23,33; Iv 19,18
12. -Mt 27,50; Mk 15,37; Lk 23,46; Iv 19,30
13. - Mt 27,58; Mk 15,42-45; Lk 24,52-53; Iv 19,38
14. - Mt 27,59-60; Mk 15,46; Lk 23,53; Iv 19,39-42
Tijekom vremena nastaju i slike koje predstavljaju određene događaje, a cjelokupni Isusov križni put podijeljen je na 14 postaja. U novije vrijeme dodaje se negdje i 15. postaja - Isusovo uskrsnuće. Moleći Križni put vjernici se nastoje uživjeti u svaki Isusov korak od Pilatove sudnice do Golgote, nastoje razmišljati o poruci Isusove muke i uklopiti je u svoj svakodnevni kršćanski život. Stoga je i danas korizma nezamisliva bez te lijepe pobožnosti.

lijepo da si leo otvorio temu Križnog puta u ovo sveto korizmeno vrijeme. Ove godine sam s nekim prijateljima(nas desetak) nedjeljom- dok je korizme, odlučila da pješice idemo do Križnog puta na Ksaveru, sudjelujemo na Križnom putu i vraćamo se pješice i moram vam reći da je to jedno predivno iskustvo, nije to neki veliki hodočasnički put, možda svega 10 km , tamo i ovamo- ali je predivno, cijelo vrijeme tamo i ovamo smo u molitvi, molimo za potrebe svakog od nas...
sudjelovanjem u Križnom putu...suobličuješ se s Kristovim hodom do Kalvarije, dublje proživljavaš Njegove muke i bolne patnje, razapinjanje.....dobivaš nekako cjelovitiji i sadržajniji osjećaj i doživljaj Velikog tjedna- zadobiješ strahopoštovanje za skrušeno obavljanje pobožnosti tih svetih dana Katoličke crkve ( Veliki četvrtak, Veliki petak, subota) i napose radostan doživljaj nedjelje i Uskrsnuća našeg Gospodina.

I pokajnicke suze samo teku, od prve do zadnje postaje..., a tek pjevanje cijele crkve...

I. ISUS PRED PILATOM
...koji radi nas ljudi i našega spasenja side s nebesa...
raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.
I uskrsnu treći dan...
uzašao na nebesa...
i opet će doći suditi žive i mrtve...

Isus pred Pilatom.
Sama nevinost pred čovjekom prevrtljivcem.
Pravednost pred čovjekom nepravednikom.
Sama svetost pred čovjekom grešnikom,
Sama istina pred čovjekom sumnjivcem.
Isusov proces pred rimskim sudom najbolje poznajemo iz Ivanova evanđelja (Ivan 18, 28...).

Izdvajamo jedan prizor.
Pilat pita: "Jesi li ti kralj ?"
Isus odgovara: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta...
Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.
Svaki koji je od istine sluša moj glas."
Nato će Pilat: "A što je istina ?"

Pita, ali ne čeka odgovora.
Njega istina uopće ne zanima.
Njega zanima samo karijera, kako se održati na položaju.
Što će mu istina, što li mu ona koristi ?

Isusov se vjernik kod ove prve postaje pita:
jesam li "čovjek od istine",
jesam li istinit čovjek.
Znadem li doista što to znači biti čovjek Jesam li čovjek ?

Piše u Ivanovu evanđelju:

Isusu nije trebalo "da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku.
Sam je dobro znao što je u čovjeku" (Ivan 2, 24).

Isuse, ti si postao čovjekom da mene očovječiš !
lSUSE ! UČINI ME ČOVJEKOM !

II. ISUS PRIHVAĆA SVOJ KRIŽ
O zdravo, Križu, nado sva!
Umnoži milost dobrima I digni krivnju s grešnika!
(Crkveni himan)

Jednoga je dana Isus rekao svojim učenicima,
svima koji su ga slušali:

"Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,
neka danomice uzima svoj Križ, i neka ide za mnom" (Luka 9, 23).

Križ u Isusovu rječniku,
to nisu samo dvije unakrsne grede koje osuđenici na raspeće nose na ramenima do stratišta.

Križ - to sam često ja sam sebi.

Križ - to su često meni drugi, ali i ja drugima.

Križ - to su opće neprilike života:
u mom domu, u društvu, u svijetu...

Ponijeti svoj križ, to znači:
ni pod koju cijenu odustati da se uvijek iskažem kao čovjek.

Pa stajalo što stajalo.
Ponijeti svoj križ, to po svetom Pavlu znači:
"Nosite breme, jedan drugoga i tako ćete ispuniti zakon Kristov" (Gal 6, 2).

Ponijeti svoj križ to znači:
priteći svojemu bližnjemu - često su nam to najbliži da jedni drugima olakšamo križ života.

Ponijeti svoj križ to znači:
ne tovariti sebe na drugoga, kao breme i teret njegova života.

Isus, evo, stupa na čelu povorke svih koji od njega uče: NOSITI SVOJ I TUĐI KRIŽ ŽIVOTA.

III. ISUS PADA POD KRIŽEM
"Evo Jaganjca Božjega!
Evo onoga koji uzima grijeh svijeta!" (Ivan 1, 29)

Isus je već na kraju svojih sila.

Od jučer uvečer, nakon tajanstvene večere s učenicima,
na njega su se svalile tolike tjelesne i duševne muke i boli:
smrtna tjeskoba u vrtu Getsemani, Judina izdaja, Petrovo zatajenje, bijeg učenika,
ono povlačenje "od Poncija do Pilata"...

Osudilo ga je Veliko vijeće njegova naroda - I ljubljenoga naroda kojemu je bio poslan od Oca.

Osudiše ga kao bogohulnika:
njega Sina Božjega.

Predadoše ga rimskoj vlasti kao buntovnika.

Pilat ga šalje Herodu koji ga "zajedno sa svojom vojskom prezre i ismije", kao luđaka (Luka 23, 1 1 ).

A onda, bičevanje, trnovo krunjenje, grubo vojničko zlostavljanje, vika i rika svjetine:
"Raspni ga, raspni !"

Sve te muke duše i tijela survale su se na ovo Janje Božje koje na ramenima nosi teret svih grijeha svijeta.

Isusov se vjernik ovdje bije u prsa:
"Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh !"

Moj grijeh, kad god se nisam iskazao kao čovjek - prema Bogu, prema ljudima, prema samom sebi.

"Miserere mei, Deus !"
Smiluj mi se, Bože !

IV. ISUSOV SUSRET S MAJKOM
Vrelo milja, slatka Mati,
Bol mi gorku osjećati Daj, da s tobom proplačem. (Jacopone da Todi)

"Sine ! Reci mi, tko te to nagna na ovaj put,
tko te izrani, tko li popljuva, tko li te trnjem okruni ?"

Marijo, Izaija je već davno napisao:
"Poput ovaca svi smo mi lutali I svaki je svojim hodio putem.
A Gospod je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše" (Izaija 53, 5-6).

"Majko ! Ne sjećaš li se onog sretnog dana,
kada si me sa svetim Josipom prvi puta ponijela u Hram?
Ne sjećaš li se što o meni i o tebi prorokova starac Šimun:

Evo ovaj - reče za mene - postavljen je na propast
i uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.
A i tebi će samoj mač boli probosti dušu! (Luka 2, 34-35)

Sad je čas, pridruži mi se, Mati !

Sada je čas da iskupimo grijeh svijeta da nikomu, ni jednom čovjeku,
ja ne budem na propast, nego svima na uskrsnuće.

Pridruži mi se, Mati !"

Hoću li i ja s tobom, Isuse ?
Hoću li i ja s tobom, Marijo ?

Za moje uskrsnuće,
za uskrsnuće onih koje volim,
za uskrsnuće svih ljudi !

V. ŠIMUN CIRENAC POD ISUSOVIM KRIŽEM
"Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi.
I da me tko utješi, ali se ne nađe" (Psalam 69, 21).

Isus je sustao na svom križnom putu.
I nesmiljeni mu se vojnici smiliše.

Marko je zapisao u svom Evanđelju:
"I izvedoše ga da ga razapnu.
I prisile nekog prolaznika koji se vraćao s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ" (Marko 15, 20...).

Kršćansko je srce uvijek slutilo da su se pod zajedničkim križem sljubila ova dva srca: Isus i Šimun Cirenac.

Najprije prisiljen izvana, a onda s Isusom sljubljen, Šimun pomaže Isusu nositi križ.

Plod te ljubavi bijahu dva nova Kristova učenika:
Cirenčevi sinovi, dobro poznati u prvoj kršćanskoj zajednici.

Ako ikada, danas je ova postaja križnog puta izazovna i pozivna.

Koliko bijede, koliko žalosti oko nas!

Koliki bi željeli da im bar malo olakšamo križ života,
da im budemo Šimun Cirenac.

Matej završava svoje Evanđelje, prije muke Isusove,
velikim prizorom posljednjega suda (Matej 25, 31...).

Ono po čemu će ljudi biti suđeni je ljubav, ljubav jednih prema drugima. Dva puta na tom sudu Isus ponavlja, pozitivno i negativno:
"Što god ste učinili jednomu od najmanje moje braće, meni ste učinili."
I što "niste učinili jednomu od najmanje moje braće, meni niste učinili" (Matej 25, 40. 45).

Ljubav je i suosjećaj.
Ali nadasve - LJUBAV JE ČIN...

VI. ISUSOVO LICE NA VERONIKINU RUPCU
"I stvori Bog čovjeka na sliku i priliku svoju" (Postanak 41, 27).

Sućutna Veronika.

Isus si je njezinim rupcem otro krvavo lice. I na rupcu je ostavio obris svoga lica.
Veronikin se rubac u vrijeme besmrtnoga Dantea častio u bazilici Svetoga Petra u Rimu. Jednoga je dana, čini se, Dante ondje zatekao jednoga našega, Hrvata - u ushitu pred licem Isusovim.
U svom Raju pjesnik nam predstavlja svetog Bernarda u zanosu pred rajskom ljepotom. I taj zanos uspoređuje: "...poput onoga koji, možda iz Hrvatske, dođe da vidi Veroniku našu, pa vjekovječnom čežnjom nezasićen veli: O Gospode moj, Isuse Kriste, pravi Bože, tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje!"

Produžimo razmišljanje !

Povežimo petu i šestu postaju križnoga puta - Šimuna Cirenca i svetu Veroniku.

Na posljednjem sudu Isus će nas prepoznati po tom jesmo li ga mi umjeli prepoznati u svojoj braći i sestrama: u ljudima potrebnima naše pažnje, naše pomoći, naše ljubavi.

Papa Pavao VI, zaključujući II. vatikanski koncil, reče:
"U licu svakoga čovjeka, osobito kad je prozirno od suza i bolova,
moramo prepoznati lice Krista... Da bi se upoznalo Boga, treba upoznati čovjeka.

"Odrazujem li svojim licem lice Isusovo ?
Prepoznajem li na svakom čovjeku lice Isusovo ?

To je "biti ili ne biti" i Hrvatske i svijeta, i mene i tebe:
BITI LICE KRISTOVO.

VII. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

"Tko stoji neka pazi da ne padne" (1 Kor 10, 12).

Čovjek može pasti: fizički, psihički, moralno.

Čovjekov moralni pad zove se grijeh.
Čovjekov moralni uspon i podignuće zove se krepost, vrlina.

A križ ?

Križ označuje zakon Duha: svaki se čovjek mora izboriti.
I dječak, i mladić, i zreo čovjek, i starac.
Uvijek mogu biti više čovjek, bolji čovjek.
Ali uvijek mogu i podbaciti, pasti.
"Jao mene, bijedan li sam čovjek !
Više sam onaj koji nisam, negoli onaj koji jesam !" žali se sveti Pavao (Rim 7, 15...).

Tko neće potpisati ovu presudu nad samim sobom koju je o sebi iskazao svetac ?

U jednom času Isusova procesa Pilat Isusa, izbičevana i trnjem okrunjena,
izvodi pred očijiu podjarenu svjetinu (Ivan 11,18- 33...):

"ECCE HOMO ! EVO ČOVJEKA !"

A svjetina je vikala i rikala: "Raspni ga, raspni !"
Nije lako biti čovjek, nije lako biti uvijek čovjek. Nije lako nikada ne biti nečovjek.
A između toga "biti čovjek i biti nečovjek" kolike li su nijanse !

Isuse, pomozi mi !
Daj mi hrabrosti, daj mi ustrajnosti da se izborim kao dobar čovjek.
Daj mi nutarnje odlučnosti da budem čovjek:
uvijek, sve više i sve bolje čovjek prema svima i svakomu, uvijek i svagdje.
I onda kada je to teško i vrlo teško.

I ako padnem, da se znadem uvijek iznova dignuti i iznova poduzeti -
BITI ČOVJEK !