Citat:
Dragi prijatelji u Kristu,
htjela bih nešto reći na ovu temu, ali ne znam kako početi.
Ukratko ću pokušati reći što me tišti.
Imam problema sa sinom, i u toj bolesti sam se posvetila molitvi i postu.
U jednom periodu sam mislila da je Bog dao tu bolest da se moja obitelj pročisti,
da duhovno ojača i to je bilo tako. Međutim kako je vrijeme prolazilo stanje bi se malo
popravilo i opet pogoršalo. Pošto je on mladić a godine prolaze kraj njega a da nema cilja
ni radosti mnogo mi je teško to sve palo.Hodala sam po duhovnim obnovam, bila sam kod vel.Sudca, fra Ive Pavića,fra Zvjezdana Linića,fra Smiljana Kožula. Kod Sudca sam bila u Lošinju,na seminaru ali mislim da sam očekivala čudo ali sam tada ja i moj muž bili daleko u smislu duhovne razine, a kod FRA Zvjezdana i Smiljana kratko oko 10 minuta.Kod fra Ive na misi za bolesne.
Ovo me podsiječa na jedan događaj koji je Z.Sudac opisivao na jednoj duhovnoj obnovi u Maloj Bili u BiH,ako se nevaram.
Naime tiječ je bila o jednoj majci kojoj je kći bila bolesnai majka je išla na sva moguća hodočašća,prikazivala smolitve išla kod mnogih duhovnika pa i kod Sudca osobno,zato se i sječa tog,i na kraju joj kći ozdravi.
I kaže on nakon paar godina,ponovno sretne majku i upita ju kako joj je kći.Na to će majka"Što mi je Bog ne uze onda kad je trebao",na to se on iznenadi odgovorom i upita zašto.A majka će kako joj je kći nakon ozdravljenja ogrezla o sav mogući kriminal od droge,alkohol,krađe,prostitucije i drugih stvari.
Ne želim ovdje reći da je identična situacija,ali često se sjetim tog događaja,pogotovo kad je stvaro o patnji i na koji način ju mi gledao a na koji Gospodin.Nekako mslim da bi odgovor naajprije trebao doći preko osobne i iskrene molitve!!
Kod:
Međutim zbunjuje me pristup tih svećenika oko pitanja patnje. Fra Ivo kaže da Bog ne želi bolest, nego to je zli duh kao da trbamo Duha Svetog da nas ozdravi .
Moj sin ne voli moliti ustvari skroz slabo kad molimo u kući jedva otvori usta.Sudac kaže da ga pustimo ne može na silu moliti a to traje već 5 godina.
Kao i što je Bundalo rekao da je razgovarao sa exorcistom I.Vinkovom na što mu je svečenik rekao kako svaka bolest je posljedica nekog grijeha,ili ako nešto slično!!
Citat:
Pitam se gdje griješim možda moj pristup molitvi je pogrešan jer ja ne spavam niti jedem bez misli u kojima je moj sin, mogu reći da ne živim samo formalno i da nemam drugog sina da bi i ja pala udepresiju.
Možda Bog nije na prvom mjestu,možda je problem navezanosti na djecu i na mnoge druge stvari ,ljude i mjesta,ali i sam sam ttakav,i često razmišljam o tome kako bi bilo lijepo da imam vjeru da mi osobno Gospodin bude na prvom mjestu,da mi netko namjerno ubije dijete i da imam snage iz sveg srca oprostiti.E kakvo bi ti krščanstvo i vjera bili,to nam je i svrha.
Da se oslobodimo svega i predamo cijele sebe i sve svoje Gospodine u rue kao strpljivi Job,koji mi je od omiljenijih ljudi u Bibliji!!
Citat:
Ja sam mislila u početku da mi je Bog dao patnju a onda sam kasnije mislila da nije od zloga ili
da nije urok.Moj muž više nije znao šta ćemo pa je išao vračaru protiv moje volje i on mu neke
stvari pogodio npr.moj spontani jer sam izgubila dijete i on mu rekao da je urok. Ja ne vjerujem
tim gataram vjerujem da samo Bog može pomoći ali ponekad sam na Boga ljuta jer bude teških dana.
Nisam baš siguran da li nam Bog tako olako daje patnju,a da i sami nemamo udjela u tome,jer koji joj je onda smisao.
Rijetk su duše koje su spremne kao suotkupitelji sa Kristom strpljivo to sve podnositi.
Ja osobno mislim da sam daleko od toga.Ali patnja pročišćava.I zna dovesti do mnogih milosti,onome tko želi vjerovati i koji neprestano moli i otvara svoju dušu Gospodinu,jer kako će mu Otac neodgovoriti.I dokle možemo podnijeti samo On zna.
MUž ti je izabrao najgori mogući način za riješavanje problema,kao da pokušava ugasiti vatru benzinom.Ali srećom vidim da ti daješ sve od sebe i vjerujem da ti Gospodin neće ostati dužan na ovom ili onom svijetu,često su majke nositeljice i srce obitelji kao što je i moja bila!Za to strpljivo i predaj se Gospodinu u ruke svaki trenutak i svaku situaciju,jer naš život vječni ne počinje kad umremo već kad smo došli na ovaj svijet.....
Citat:
Voljela bih kada bi mi neko od forumaša ko je duhovno potkovan mogao nešto reći da mi može pojasniti ovu situaciju.
Neznam jesam li duhovno potkovan,osobno još mislim da nisam i da sam daleko od toga.A ovo ti govorim što mi je na srcu kao brat,što ćuh i što naičih ovih paar godina bavljenja i razmišljanja o mojoj vjeri.Jer svi smo mi djeca Božja i svi imamo sličnih problema koje nas pritičšću kao sad tebe!Zato samo hrabro,koroz ovaj misterij životA,gdje je samo jedno važno a to je spas duša!!
MIR I SVAKO DOBRO VAM ŽELIM.